Fudbal je nejlepša muzika! Tošo Borković, karikaturista
Ova misao je prava za započinjanje razmišljanja o ovom divnom sportu: fudbal je najvažnija sporedna stvar na svetu. Ako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svetu, onda je Kragujevac najsporedniji fudbalski grad u kome padaju super favoriti, kao zrele kruške. Na Čika Dači je pre neki dan deklasirana ekipa beogradske Crvene zvezde, koja ove godine ne zna šta je poraz u domaćem prvenstvu. Mladi fudbaleri Radničkog skupocenim i dobro (pre)plaćenim fudbalskim zvedama, skupljenim iz raznim zemalja i raznih kontinenata, održali su fudbalsku lekciju na temu: Šumadijska fudbalska pedagogija. Rezultat je bio dosta tesan, svega 4:1 u korist Kragujevčana.
Hiljade razdraganih fudbalskih navijača Radničkog je tog dana shvatilo važnu misao naše narodne epske poezije: Boj ne bije svijetlo oružije, već boj bije srce u junaka!
To Zvezdino fudbalsko svijetlo oružije, prema specijalizovanom sajtu „Transfermarkt”, nedavno je procenilo vrednost igračkog kadra Crvene zvezde na 77,5 miliona evra.
U jednom momentu u drugom poluvremenu, dok su mladi fudbaleri Radničkog majstorski rešetali mrežu dragih nam gostiju iz Beograda, neki naši navijači su bili totalno zbunjeni – da li je moguće da je Crvena zvezda greškom dovela svoj – PIONIRSKI TIM!
Posebno važan moment ovog kragujevačko-beogradskog fudbalskog derbija dogodio se u trenucima kad su dečaci Radničkog počeli da rešetaju mrežu prestoničkog kvazi favorita i tome se nije nazirao kraj. Postojala je opasnost da se ozbiljno pokvari semafor usled preopterećenja, ako domaći fudbaleri, slučajno, dođu do dvocifrenog rezultatata. Šta ta deca znaju šta je dvocifreni rezultat.
U tim teškim, reklo bi se, fudbalsko-istorijski teškim momentima za aktuelnog šampiona, zabrinuti trener gostujućeg tima priđe autliniji i obrati se nežno sudiji derbija:
– Gospodine sudija, drhtavim glasom prozbori Zvezdin trener.
– Ja sam glavni sudija i molim vas da me tako oslovljavate. Mora jednom da se zna ko je glavni, a koji su oni što samo mašu i ne pište, a non-stop skakuću oko terena.
– Gospodine najglavniji sudijo, umiljato procrvkuta trener Crvene zvezde i pocrvene kao obojena revolucija.
– Imam malu molbu…
– Kaži, autoritativno se brecnu glavni.
– Da li biste mogli ranije da odsvirate kraj ovog meča, reče tužno, zabrinuto gledajući trenutni rezultat na semaforu.
– Zašto, moliću, pita strogo glavi sudija?
– Moram tetki da odnesem lek.
– Je l’ onoj čuvenoj tetki iz Kanade?
– Ne. Ova je najnovija tetka iz Male Moštanice. Kupili smo je u prelaznom roku.
– Ne, ne mogu, grmi sudija odbijajući želju gostujućeg trenera.
– Zašto ne možete, tužno cvili trener šampiona?
– Zato što nisam nadležan! I tačka… I izvolite da peti put krenete sa centra… I popijte nešto za smirenje od tih tetkinih lekova, jer gadna je stvar kad se Radnički lača mati!
Da li je ovaj razgovor baš ovakav bio, ne smemo da vam se zakunemo, jer je galama na stadionu „Čika Dača” bila takva da je naš pouzdani izvor stavio duplo pakovanje vate u uši. Neki zli jezici, koji umeju da čitaju sa usana, tvrde kada je buka bila nesnosna, da je trener Zvezde uputio još jednu diskretnu fudbalsku molbu glavnom sudiji i tako pokazao svoju privrženost da se problemi rešavaju društvenim dijalogom.
– Možete li da dosudite jedno tri penala, da barem izvučemo nerešen rezultat, molećivo je cvrkutao trener super favorita. – I ako možete da isključite ovog golmana Radničkog, bar do kraja sezone? …Ili ga, bar, privedite na informativni razgovor do kraja utakmice… Da makar ublažimo ovaj poraz, da bude častan poraz 4:3.
Mi se kategorički ograđujemo od ovakvih zlonamernih komentara i neproverenih interpretacija, verujući u čestitost, plemenitost i fer-plej srpskog fudbala. Posebno imamo poverenje u moral i profesionalnost srpskih fudbalskih sudija. TAČKA. Pokazivanje na belu tačku se posebno plaća.
Zaključak je jednostavan: Ni 77 miliona evra ne vredi kad se – Radnički LAČA MATI.
Kažu da je fudbal najlepša muzika, onda je, dakle, stadion Čika Dača najlepša šumadijska koncertna dvorana pod otvorenin nebom, gde gosti igraju kako im sviraju kragujevački fudbalski umetnici.
Piše: Petar Stefanović
