Akademik dr Ivan Gutman, penzionisani profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, pisao je još jednom rektoru, obaveštavajući ga o svom uspešnom naučno-istraživačkom i publicističkom radu tokom 2025. kada je objavio 24 naučna i tri stručna rada, uprkos bolesti i uprkos godinama (78). Još jednom, zato što je slično pismo upućeno i 2024. godine, samo je tada rektor bio drugi čovek, prof. dr Nenad Filipović, a sada je to prof. dr Vladimir Ranković, i broj objavljenih radova u 2024. u referentnim svetskim časopisima je bio za sedam manji – ukupno 17.
Ima i sadržajnih razlika. Dok je u pismu iz 2024. godine samo nagovešten „udarac koji je pretrpeo, a zbog kojeg je morao da ode iz Kragujevca“ i koji mu je „znatno otežao život i rad“, u novom pismu precizira da je posle 46 godina rada na Prirodno-matematičkom fakulttu u Kragujevcu „onemogućen“ da tamo dalje radi i da odgovornost za to, po njegovom mišljenju, snosi dekanica PMF-a , dr Marija Stanić, kojoj pismo treba proslediti „da vidi kakvog je čoveka oterala“.
U novom pismu, koje je prosleđeno i nekim medijima, akademik Gutman između ostalog kaže:
– Moja je namera bila da na PMF-u radim do svojih navršenih 80 godina, a da se posle toga povučem. Tada bih istovremeno na PMF-u (i kragujevačkom Univerzitetu) proveo tačno 50 godina. Mogao je to biti lep povod za malu oproštajnu proslavu. Nažalost, to se neće dogoditi. Ne krijem da mi je žao, a trebalo bi biti žao i Kragujevčanima.
Ne znamo da li je akademik Gutman dobio na ovo pismo odgovor od rektora Rankovića, ali znamo da rektor nije bio raspoložen o tome da zvanično govori za „Kragujevačke novine“. I ne samo on, nego gotovo niko od onih kojima smo se obratili, sa obrazloženjima iz kojih se videlo da imaju ogromno poštovanje prema Gutmanu, da se osećaju počašćenim što ga poznaju ili su sa njim sarađivali, te niko danas ne želi da mu se ni nekom slučajnošću zameri. Razlog za to je svakako u velikom značaju koji ovaj akademik ima u naučom životu Srbije.
Prema medijskim informacijama, on je jedan od 0,05 najbolje rangiranih naučnika na svetu, a svakako najbolje rangirani naučnik iz Srbije. Prema listi jednog od najprestižnjih univerziteta, onog u Stanfordu, on je 2024. godine bio na 2.877. mestu od 217.078 najprestižnijih naučnika. Ivan Gutman ima dva doktorata, iz hemijskih i matematičkih nauka, a te dve discipline spojio je i u svom radu.
U rukama držim jednu od njegovih bibliografija naučnih radova, koji je izdao PMF i u kojima je predstavljeno 500 njegovih naučnih radova od 1972. do 1995. godine. Kažu da su slične inicijative za objavljivanje bibliografija postojale i u novije vreme, ali da je to ocenjeno kao besmisleno jer se taj broj menja takoreći iz meseca u mesec. Druga knjiga u mojoj ruci posvećena je 25. godišnjici seminara „Matematičke metode u hemiji“. Pišući o svojim počecima kada je 1977. godine stigao na kragujevački PMF, profesor Gutman ističe da je bio tek peti nastavnik (docent) u Institutu za hemijske nauke.
– Bilo je to vreme poleta i entuzijazma. Naučni rad na tada sasvim mladom Fakultetu bio je u začetku, ali i u velikoj ekspanziji, piše dr Gutman i već u sledećim rečenicama ističe kako je njegov entuzijazam vrlo često nailazio na odbijanje. Kada je predložio Seminar iz hemije o raznim naučnim temama, kakvi postoje u velikom broju akademskih ustanova u svetu, bio je odbijen.
– Smatrao sam da smo kadrovski već toliko jaki da možemo na duži rok ‘izdržati’ jednu ovakvu aktivnost. Upravnik (doc. Dušan J. Radanović) je to odbio.
Prošlo je nekoliko godina, rodila se ideja za novi seminar, ali mi on nije odobren. Međutim „bio sam mlad, pun energije, i teškoće me nisu brinule“.
– Na Prirodno-matematičkkom fakultetu, na polju naučno-istraživačkog rada (makar samo u jednoj ograničenoj i opskurnoj oblasti), stalno se nešto dešavalo, i to javno. Izlagani su nerešeni naučni problemi, neki od njih su i rešeni, rezultati su publikovani. Stvorena je jedna kreativna akademska klima. Verujem da je to uticalo i na one kolege i studente koji na Seminar nikada nisu ni privirili, napisao je profesor.
Entuzijazam i odanost Prirodno-matematičkom fakultetu i Univerzitetu u Kragujevcu, uprkos tome što su mu nuđena radna mesta i u Beogradu i u Segedinu, vidi se u ovim godinama, kada akademik Gutman uz svoje publikovane i citirane radove stavlja da je autor sa kragujevačkog Univerziteta.
Nedavno se u njegovom radu pročuo zanimljivi „Somborski indeks“, koji je naziv dobio po njegovom rodnom gradu, ali poznavaoci tvrde da postoji i „Kragujevački indeks“, samo manje popularan u naučnim krugovima. Kragujevac mu se za njegov rad odužio „Đurđevdanskom nagradom“ i proglašavanjem za „počasnog građanina grada Kragujevca“.
Pa gde je onda zapelo?
Nesporazum je nastao 2022. godine zbog naknade za rad Ivanu Gutmanu kao profesoru emeritusu. Tada mu je zarada umanjena za 70 posto, što je on razumeo da je „nepotreban” fakultetu i Univerzitetu, pa se spakovao, napustio Kragujevac i otišao u rodni Sombor. Uzalud je bilo to što su mu nadležni govorili da je sve urađeno kako propisi nalažu.
– Da ste me zamolili, pristao bih da radim i bez nadoknade, kao i brojnim prilikama ranije, ali nisam mogao pristati da moj rad bude obezvređen, rekao je tada Gutman, uz da će zauvek biti odan Prirodno-matematičkom fakultetu i Univerzitetu.
Ukratko, nijedan od propisa, tvrde na fakultetu, ne dopušta da se profesori emeritusi angažuju uz nadoknadu za puno radno vreme redovnog profesora, što su oni, ipak, činili prvih 10 godina po odlasku u penziju akademika dr Ivana Gutmana. Drugi problem je siromaštvo Prirodno-matematičkog fakulteta koje bi iz svojih sredstava trebalo da plaća nadoknade profesorima emeritusima. Kako se na ovom fakultetu iz godine u godinu smanjuje broj studenata i gotovo da nema samofinansirajućih, a ni doktoranata, sa kojima inače rade profesori emeritusi, nema ni novca ni za osnovne potrebe održavanja, a još manje za neke druge.
I u Udruženju profesora emeritusa koje je u međuvremenu osnovano u Beogradu konstatuju da su nadoknade (do 33 odsto plate redovnog profesora) za njihov rad male. Oni su tokom 2024. godine predlagali da se unese izmena u Zakon o visokom obrazovanju kojom bi se ta odredba zamenila novom, koja priznaje punu platu redovnog profesora kao nadoknadu za profesora emeritusa. Nažalost, taj predlog nije prošao.
I na Prirodno-matematičkom fakultetu i na Univerzitetu u Kragujevcu priznaju sve zasluge koje akademik Gutman ima. Osim pomenutih kragujevačkih priznanja, dobitnik je i Svetosavske nagrade za životno delo Univerziteta u Kragujevcu 2019. godine, kao i Medalje SANU za 2021. godinu iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka, u vreme kada je obeležavao pedeset godina svog naučnog rada.
Baš u obrazloženju za Svetosavsku nagradu ističe se da su rad i delo profesora Gutmana bili „bitan deo temelja“ Univerziteta u Kragujevcu, te da se ovaj Univerzitet upravo njegovom zaslugom pojavio 2017. godine prvi put i na prestižnoj Šangajskoj listi, baš u oblasti matematike (što je deo Gutmanovog naučnog doprinosa).
Inače, na zvaničnom sajtu Univerziteta u Kragujevcu piše da on ima četiri profesora emeritusa. Pored akademika Gutmana, to su i Radmila Bakočević sa FILUM-a i Aleksa Maričić sa Tehničkog fakulteta u Čačku, kao i preminuli Miodrag Lukić, sa Medicinskog fakulteta. Broj profesora emeritusa bi mogao biti znatno veći s obzirom da je određeno da može da ide do dva odsto od ukupnog broja nastavnog osoblja, međutim, malo koji Univerzitet se toga drži.
Ovo počasno priznanje penzionisanim predavačima i naučno-istraživačkim radnicima dodeljuje se izuzetno retko i u skladu sa finansijskim mogućnostima i potrebama samih fakulteta. Nedeljnik „Vreme“ je pre dve godine pisao o tome da neki fakulteti nisu bili u stanju da isplate naknade profesorima emeritusima jer nisu imali sopstvene prihode, ili su imali druge prioritete, pa se čak pominje i da su neki fakulteti tražili obećanje kandidata za zvanje emeritusa da neće tražiti nikakvu materijalnu nadoknadu za svoj rad! Upravo je u tom tekstu predsednik Udruženja profesora emeritusa, Branko Kovačević rekao: „Ispada da zavisite od toga da li ćete se svideti nekom dekanu ili ne“, te da pitanje nadoknade koja je negde cela, negde pola, negde trećina plate ili ništa „treba da se reši na jedinstven način i da država, ako je donela zakon obezbedi i finansiranje, kao što je obezbedila za profesore kojima je produžen radni odnos.“
Zanimljivo je da drugoplasirani kragujevački profesor sa liste Stanford univerziteta, prof. dr Branislav Jeremić sa Fakulteta medicinskih nauka, takođe nije po odlasku u penziju izabran za profesora emeritusa.
Kragujevčani koji su upoznati sa ovom situacijom, uglavnom misle da je akademik dr Ivan Gutman zaslužio da se za njega nađe, ako treba, i „rupa u zakonu“. On sam nas sa kraja knjige koju smo citirali navodi da o tome razmislimo, rečima Propovednika iz Biblije: „Osim toga videh pod suncem: ne dobijaju trku hitri, niti boj hrabri; nema hleba za mudraca, ni milosti za učene”.
Piše: Gordana Jocić
