Ni posle dve posete sindikalnih predstavnika Instituta za javno zdravlje državnoj sekretarki dr Ivani Stašević Karličić u Ministarstvu zdravlja, situacija u ovoj ustanovi nije ni blizu rešenja. Naprotiv, tenzije među zaposlenima su sve veće i oni već četvrtu nedelju izražavaju nezadovoljstvo kroz jednočasovni štrajk upozorenja koji sve više prerasta iz sindikalne borbe u simptom duboke institucionalne krize.
Sadašnja državna sekretarka, a nekadašnja direktorka Klinike „Laza Lazarević”, čiju smenu su mesecima tražili zaposleni ove klinike koji su takođe štrajkovali, dobila je prilično „vruć krompir” – da „reši, razreši ili ugasi” štrajk u kragujevačkom Institutu. Njeno prvo pitanje bilo je da li je štrajk politički i da li ima veze sa takozvanim „blokaderima”, a onda su sindikalci dobili zadatak da „se usaglase” i da joj dostave izveštaj o postignutom dogovoru.
Dogovor nije postignut, ali je Sindikat „Sloga”, jedan od tri većinska sindikata u Institutu koji okuplja administraciju, saradnike i pomoćno osoblje, odmah doneo odluku o zamrzavanju štrajka. Sindikat zaposlenih u zdravstvu, koji uključuje i zdravstvene radnike i nemedicinsko osoblje, još uvek nije doneo odluku o zamrzavanju, dok treći sindikat, sastavljen od tridesetak zdravstvenih radnika, nije se pridružio protestu. Međutim, iako najmanji, njegovo prisustvo u procesu posredovanja, uz podršku rukovodstva, čini ga najuticajnijim akterom, iako ne nosi teret štrajka.
Ministarstvo zdravlja se tek nedavno uključilo u situaciju, a druga poseta sindikalnih lidera, prošlog petka, nije bila ni malo prijatna. Sindikalci su dobili „packe” i insistirano je da se štrajk u celosti zamrzne, a poruke koje dobijaju iz svojih centrala više liče na pritisak nego na podršku.
Razmatranje odgovornosti direktora Nebojše Rankovića za stanje u Institutu nije se našlo ni pod tačkom razno.
Utišani po naprednjačkom receptu
Podsetimo da je većina zaposlenih u Institutu za javno zdravlje Kragujevac stupila u štrajk upozorenja, nakon što su dva od tri sindikata početkom maja, jedan za drugim, doneli odluku o štrajku.
Kao glavni razlozi navedeni su pogoršan materijalni položaj zaposlenih, narušeni međuljudski odnosi unutar kolektiva, kao i loše poslovanje ustanove. Sindikalni predstavnici su naveli da su problemi kulminirali nakon višemesečnih pokušaja da se kroz dijalog sa rukovodstvom pronađe rešenje, ali bez uspeha. Iako su zaposleni najavljivali da će preduzeti radikalnije mere ukoliko se situacija ne promeni, izvesno je da su, bar za sada, ovakve najave prilično utihnule. Zapravo, nakon što se Ministarstvo zdravlja uključilo u rešavanje problema stvari su krenule „mirnijim” tokom. Umesto konkretnog rešenja, sindikalni predstavnici sada se suočavaju sa inspekcijama rada.
Sasvim je izvesno da je ono što je počelo kao reakcija na višemesečno smanjenje plata i ignorisanje zahteva zaposlenih, potpuno izvrnuto – „strasti” su utišane, zavladala je pasivnost, na snazi je netransparentno upravljanje i fenomen nedodirljivosti rukovodstva. Naprednjački recept koji se primenjuje u mnogim javnim ustanovama.
U središtu ove priče je v.d. direktora Instituta, koji je, po svemu sudeći, pod specifičnim oblikom zaštite nevidljive ruke, koja mu omogućava da ostane po strani, dok se Ustanova suočava s dugovanjima, urušavanjem poverenja i gubitkom kadra.
Za razliku od kolega iz drugih zdravstvenih ustanova u gradu, koji su uključeni u brojne promotivne aktivnosti i „obilaske Diznilenda“, kako zaposleni ironično nazivaju političke i medijske događaje koje SNS direktori moraju da isprate, direktor Instituta je pošteđen. Nema ga na terenu, ni u javnosti, ni za pregovaračkim stolom, što se ne može objasniti stručnošću, rezultatima ili poverenjem zaposlenih.
Reč je o utvrđenom obrazcu ponašanja koji je postao pravilo za određene rukovodioce u javnom sektoru – sve veća odgovornost se prebacuje na zaposlene, a sve manja na one koji donose odluke.
U atmosferi ćutanja i prebacivanja odgovornosti, taktika je da se sindikati upućuju da pregovaraju međusobno, odnosno sa trećim sindikatom, umesto sa rukovodstvom. Za to vreme v.d. direktora ostaje neupitni faktor stabilnosti – ne zato što vodi, već zato što se ne pomera.
Simptomatično je da kriza traje mesecima, ali nijedan zvanični plan oporavka, restrukturiranja ili čak priznanja problema nije ponuđen. Umesto toga, zaposlenima se šalju inspekcije, javnosti se servira tišina, a odgovornost se raspoređuje horizontalno – nikad vertikalno.
Ogledalo države
Treba podsetiti da se Institut za javno zdravlje Kragujevac ne finansira direktno iz budžeta Republike Srbije, već najveći deo prihoda ostvaruje pružanjem usluga na tržištu. Međutim, prema dostupnim informacijama, udeo prihoda ostvarenog na tržištu, koji je ranije iznosio više od 65 posto, pao je na nešto više od 50 posto, što je veliki gubitak u ukupnoj strukturi prihoda Ustanove. Ono što je trebalo da zabrine poslovodstvo je smanjenje broja korisnika usluga Instituta, ali, svedoče zaposleni, Ustanova ne pokazuje spremnost da se aktivno uključi u tržišnu utakmicu sa privatnim laboratorijama. Cene usluga su često više od tržišnih, što dodatno odbija korisnike i preusmerava ih ka privatnom sektoru.
Strateški partneri sve više napuštaju Institut, dok se uprava, prema ocenama zaposlenih, umesto usmeravanja na očuvanje postojećih i privlačenje novih korisnika, bavi unutarinstitucionalnim sukobima i tzv. „trač partijama”. Situacija je dodatno pogoršana činjenicom da su gotovo svi pomoćnici direktora podneli ostavke.
Dug Instituta prema budžetu trenutno iznosi 54 miliona dinara (od ukupnih 68 miliona), a postoje i višemilionski dugovi prema zaposlenima, nastali usled izgubljenih sudskih sporova, koje su pokrenuli zbog nezakonitog postupanja poslodavca.
Primanja zaposlenih drastično su smanjena, a iz meseca u mesec vlada neizvesnost kada je reč o načinu isplate i visini zarada. Mnogi zaposleni današnju situaciju porede sa prethodnim periodom, koji nazivaju „zlatnim dobom”, kada je, kako kažu, „bila privilegija raditi u Institutu”. Danas sve veći broj stručnjaka traži zaposlenje van Ustanove.
Kadrovska politika prethodnog perioda, kako se tvrdi, vođena je neprofesionalno, bez jasne strategije usmerene na očuvanje stručnog kontinuiteta i unapređenje kvaliteta rada. Umesto toga, dominirali su partijski i lični interesi rukovodstva, čiji je osnovni cilj očuvanje ličnih pozicija.
Kako pregovori sa poslovodstvom nisu dali rezultate, predstavnici sva tri sindikata, kao i direktor Instituta za javno zdravlje, započeli su pregovore sa predstavnicima nadležnog ministarstva. Ali, ni od toga nije bilo vajde.
Ova situacija daleko prevazilazi granice jedne ustanove. Ona je mikroverzija šireg sistema u kome se institucije ne urušavaju zbog nedostatka stručnosti, već zbog odsustva političke volje da se išta podupre. Kada rukovodilac ne mora da se pojavi pred zaposlenima, ne mora da odgovara za dugove, za pad kvaliteta rada, za urušeno poverenje – to nije slabost pojedinca, već signal da sistem radi upravo kako je zamišljen.
Institut za javno zdravlje Kragujevac, koji bi trebalo da bude oslonac zdravlja u regionu, postao je primer kako se tihi raspad može odvijati pred očima javnosti, bez buke, bez promene, bez namere da se bilo šta popravi.
REAGOVANJE STRANKE SLOBODE I PRAVDE
Ministre, ne žmurite
U otvorenom pismu ministru Zlatiboru Lončaru, koje potpisuje Dalibvor Jekić ispred SSP-a, navedeno je sledeće:
– Ministre Lončar, ne žmurite na probleme Instituta za javno zdravlje Kragujevac. Ministre Lončar, zbog izuzetno loše situacije u Institutu za javno zdravlje većina zaposlenih je stupila u štrajk upozorenja zbog lošeg poslovanja, narušenih međuljudskih odnosa i pogoršanog materijalnog statusa zaposlenih. Institut je u ovom trenutku opterećen dugom od preko 60 miliona dinara, a dodatna šteta je naneta i zbog izgubljenih sudskih sporova zbog nezakonitog postupanja poslodavca prema zaposlenima. Zaposleni su zabrinuti zbog nekonkurentnih cena i smanjivanja broja korisnika usluga što je prouzrokovalo pad prihoda koji se ostvaruje na tržištu, a koji je nekad činio oko 65 posto ukupnih prihoda. Zbog alarmantnog stanja u ovoj zdravstvenoj ustanovi skoro svi pomoćnici direktora su podneli ostavke, što nisu učinili članovi Upravnog i Nadzornog odbora koji pored direktora itekako imaju odgovornost za trenutno stanje. Očigledno da je članovima Upravnog i Nadzornog odbora prioritet primanje nadoknade, a ne praćenje poslovanja Instituta za javno zdravlje. Ministre Lončar, zahtevam od Vas da utvrdite ko je kriv za stanje duga, da preduzmete hitne mere, da prestanete da žmurite na probleme Instituta za javno zdravlje jer znam da je Ministarstvo na čijem ste Vi čelu sa istima upoznato.
Piše: Gordana Božić
