„Najbolje će proći ovi kojima su izgorele kuće – dobiće i veće i bolje kuće.”
Kad čovek ovo pročita, pomisli da je to citat iz neke brilijantne satire Radoja Domanovića u kojoj, kroz reči vladara, pokazuje svu apsurdnost, nesposobnost jedne vlasti, ali, što je još i gore, pokazuje psihičko stanje osobe koja vlada ovom državom.
Reći porodici na zgarištu njihove kuće da je dobro što im je kuća izgorela i da će dobiti bolju i veću je užasno, ali tu je, pored psihičkog stanja osobe koja je to izgovorila, otkriveno i stvarno stanje u našem društvu.
Pa hajde da ga rezimiramo.
„Najbolje će proći ovi kojima su izgorele kuće…ˮ iz te izjave saznajemo da protivpožarna zaštita nije funkcionisala, jer da jeste ne bi došlo do nastanka i nekontrolisanog razbuktavanja požara. Dalje shvatamo da vatrogasne ekipe koje su zadužene za gašenje požara nisu bile dovoljno opremljene, u stručnost naših vatrogasaca nikada ne smemo da posumnjamo jer u koje god krizno područje da su otišli u pomoć pri spašavanju nastradalih, pokazali su da su među najprofesionalnijim i najobučenijim ekipama.
Godinama slušamo kako se u protivpožarnu zaštitu mnogo ulaže, pa je i predsednik 2024. godine, kada je goreo kineski tržni centar na Novom Beogradu, rekao: „Koliko sam nesrećan zbog požara, srećan sam jer su ljudi mogli da vide čime intervenišemo. Prvi put smo prikazali jedan od dva helikoptera Ka-32 koje smo kupili iz Rusije, tu su bila i dva H-145 kojih imamo više. Oni nose malo vedro s vodom, a Kamovi nose petostruko veće vedro. To nas je i spasilo donekle”, rekao je Vučić i najavio je da će država u naredne dve godine kupiti još dva helikoptera Ka-32 „ako bude dovoljno novca”.
„Sad smo veoma snažni po tom pitanju, a onda ćemo postati apsolutna velesila što se tiče gašenja požara, ne samo na Balkanu već i u jugoistočnoj Evropi”, rekao je predsednik.
Pompezno objavljivanje da smo veoma snažni i da postajemo velesila u Jugoistočnoj Evropi pokazala se kao notorna laž i obmanjivanje naroda Srbije, uostalom kao i većina populističkih izjava koje dolaze od njega. Laži traju sve dok ne dođe trenutak da se izgovoreno u njima primeni, pa tako i ova laž, koja je pala u vodu čim se desio jedan ozbiljniji požar.
Izjavama, gostovanjima na svim televizijama, koje su pod punom kontrolom vlasti, pravi se privid da je država jaka, da sve funkcioniše besprekorno, da smo lideri u većini oblasti i narod prihvata tu sliku jer je lakše prihvatiti laž nego se suočiti sa istinom.
A onda se desi nešto ovako i dođe do otrežnjenja, nažalost, do otrežnjenja samo tih ljudi kojima se nesreća desila jer ostali, koji to gledaju na televiziji, i dalje su pod kontrolom medija od kojih dobijaju vesti, koje objašnjavaju da vlast ništa nije kriva, šta više, da su spoljne sile krive za tako nešto, jer je to njihov pokušaj da diskredituju vlast koja se nadljudskom intervencijom izborila protiv toga.
Laži ostavljaju sve manji manevarski prostor, jer je sve više onih koji ih osete na „svojoj koži”, tj. susretnu se sa sistemom koji je truo i uvide koliko taj sistem manipuliše ljudima. A vlast koristi staru taktiku – obećaj, šta te košta.
„…Dobiće i veće i bolje kućeˮ, ne zna se šta je strašnije izgovoreno, da li prvi ili drugi deo rečenice. U ovom delu govornik pokazuje kakvo je njegovo mišljenje i odnos prema građanima Srbije jer ovde ne mogu reći „prema svom narodu, jer niko nikada ne bi izgovorio ovako nešto „svom narodu”.
Naime, ljudima koji su izgubili sve, kojima je izgorelo nešto što su decenijama stvarali, što za njih ima ogromnu emotivnu vrednost, jer su tu uložili živote svi oni koji su u tim kućama živeli, obećava se da će da dobiju više i bolje od onoga što su imali. Tako se gađa na njihovu pohlepu, jer govornik misli da su svi ti ljudi kao on, da ih pokreće pohlepa, uzimanje nečega što nije njihovo, jer će na taj način obrisati u sebi ono što jesu, naslednici generacija koji su živeli u tim kućama.
Užasno. Užasno iz mnogo uglova, ali onaj najteži je to što je takav čovek predsednik Srbije, takav koji svakoga dana iznova dokazuje šta je njegova suština postojanja – uzimanje nečega što nije njegovo, život u nečemu što nije stečeno, trošenje novca koji nije zarađen. Zato što su On i njegova ekipica takvi i takvo društvo pokušava da napravi – bez morala, bez stida, bez skrupula, koga će pokretati uzimanje onoga što mu ne pripada i uništavanje svih moralnih vrednosti.
Što bi rekli, „neka nam je Bog u pomoći”, neka nam da snage da izdržimo još malo što je ostalo od raspalog sistema i da izgradimo jedno pravedno, moralno društvo u kome će se negovati vrednosti koje je Srbija znala da vrednuje u ne tako dalekoj prošlosti.
