Još dok su gradovima, a kasnije u mesnim zajednicama i javnim preduzećima, deljene kvote za prošlonedeljni beogradski skup „Ne damo Srbiju”, u organizaciji Srpske napredne stranke, bilo je više nego jasno da su zadate cifre nerealne. Umesto 200 hiljada, kasnije 145 hiljada, kako je najavljivano, procena koja je izvršena u subotu u 19 časova, kada je trebalo da bude kulminacija tog trodnevnog skupa na koji su ljudi iz cele Srbije i regiona dovoženi autobusima, pokazala je da ih je bilo 55 hiljada.
Kako je rekla Jelena Obućina u svom sada već čuvenom uvodniku za Dnevnik Nova RS – „Vučićeva Srbija stala je od Terazija do Pravnog. Bilo je viška hrane i pirotehnike, ali je falilo naroda”.
Po naredbi „odozgo” iz Kragujevca je trebalo da krene 6.000 ljudi. Prema spisku sa kvotama koji se pojavio na društvenim mrežama, iz 13 „rejona” (mesnih odbora) planirano je 2.850 ljudi, (od 100 do 350 po rejonu), dok je iz javnih preduzeća i ustanova planirano 3.150. Najviše „putnika” trebalo je da se obezbedi iz neprednjačkih perjanica JKP „Šumadije” – 500, „Energetike“ – 350 i iz Kliničkog centra – 300. Za sve gradske ustanove kulture kvota je bila 250, za Skupštinu grada i Vojnu fabriku po 200, zatim po 170 putnika trebalo je obezbediti iz Doma zdravlja i Zavoda u Malim Pčelicama i iz Pošte – 120. PIO fond, RFZO, „Šumadija des”, Gerontološki centar, Zastavina medicina rada i Javno stambeno preduzeće po 80 zaposlenih, Sportsko društvo „Radnički” – 60, a Centar za socijalni rad i Hitna pomoć po 50. Svaki član, po direktivi, trebalo je i da povede bar još jednog ili više njih sa sobom.
Polazak je bio organizovan sa raznih punktova u gradu, a angažovan je prevoznik „Janjušević”.
Pretnje i ucene
Tako, na primer, na Hipodromu u Staroj radničkoj koloniji u subotu je bilo parkirano pet „Janjuševićevih” autobusa. Bilo je punih, ali i polupraznih i svi su bili obeleženi rednim brojevima. Polazak je bio zakazan tačno u podne, „sabirni centar” kod gradskog sajmišta. Tamo je bilo 25 autobusa sa nedovoljnim brojem putnika, a dva su se vratila na stanicu prazna. Usput se pridružilo još nekoliko, pa je na autoputu kod Nikšića izbrojano 32 autobusa. I da su svi bili puni, a nisu, to je ukupno 1.600 putnika, dakle tri i po puta manje nego što je trebalo da ih bude. Iako mediji bliski vlasti i sam predsednik skup slave kao prekretnicu, jasno je da se odigrao ozbiljan debakl i da vlasti sve teže mogu da mobilišu pristalice i primoraju ostale da se pojave ovakvim zgodama.
O tome svedoče i priče naprednjaka koji su po naredbi morali da idu, ali nisu bili oduševljeni i radije bi ostali kod svojih kuća, ali…
U JKP „Šumadija” pristisak da se skupi što veći broj bio je gotovo nepodnošljiv, a najviše su trpeli oni koji nemaju ugovore o stalnom zaposlenju. Njima je dobro poznato da svaka „neposlušnost” znači ostanak bez posla. Ništa manje nisu u strahu ni oni koji imaju ugovor za stalno.
– Tri puta me je zvao poslovođa i pet puta iz stranke da pitaju da li idem i koliko njih vodim sa sobom. U našem autobusu je bilo 20 praznih mesta, pa smo bar mogli lepo da se raširimo. Inače, mene više neće da vide na ovakvim skupovima, rekao je jedan od putnika za Beograd. U slučaju da su sprečeni da idu, morali su detaljno da navedu razloge odsustva.
U jednoj od radnih jedinica JKP „Šumadija” – Parking servisu – naredba je bila da sa sobom povedu još po troje putnika. Jedan od punktova odakle je trebalo da krenu bio je u Beloševcu, kod škole. Čekao ih je jedan autobus, a vozač koji je bio angažovan vozio je, najblaže rečeno, kao da nije bio mnogo raspoložen. Kada su stigli u Beograd, umesto u Krađorđevoj ulici, parkirao je autobus u „Beogradu na vodi”. Na povratku, pošto su krenuli za Kragujevac, zaustavio se na savskoj obali. Svi su izašli iz autobusa, a dok je vozač okretao bus udario je u bankinu, a onda je došao drugi koji je trebalo da ga zameni, ali nije mogao da vozi jer nije imao važeće lekarsko uverenje, pa je za volan seo treći. U međuvremenu, pojavila se i policija i uradila alko-test prvom vozaču koji je pokazao 1,15 promila alkohola u krvi, pa je on ostao u Beogradu. Na sreću, stigli su u Kragujevac živi i zdravi, ali tek oko pola tri ujutru, tri sata kasnije od ostalih. Besni zbog svega što ih je snašlo mnogi su na kraju prokomentarisali da ih više neće videti na ovakvim putovanjima.
I u „Energetici”, za koju mnogi tvrde da je stranački razorena, bilo je žestokog natezanja oko skupljanja putnika za Beograd. Naprednjačko rukovodstvo u ovom preduzeću zadužilo je poslovođe i razne šefiće, rukovodioce održavanja da po spiskovima idu od jednog do drugog i „diskretno” im ukazuju na posledice izostajanja sa zadatka.
Iako u toj firmi ima preko 600 zaposlenih, nije bilo teško odvojiti naprednjake od onih koji nisu uz njih. Prema svedočenju jednog od zaposlenih, napravljena je aplikacija gde su evidentirani svi zaposleni po registarskim brojevima koje ima svako od njih. Osim podataka o zaposlenom, koji se mogu videti kada se ukuca određeni broj, istovremeno se promeni boja na ekranu u zavisnosti od toga da li je taj član stranke ili nije. Ako pozadina pozeleni onda je SNS, a ako nije onda pocrveni, pa je, shodno toj evidenciji, samo trebalo da „zelenima objasne” proceduru vezanu za putovanje.
Sa druge strane, prema svedočenju onih koji su deklarisani opozicionari na njih niko nije ni pokušao da vrši pritisak. Najgore su, ipak, prošli neopredeljeni, koji nisu članovi ni jedne stranke. Na njih se delovalo individualno, prvo preko članova stranke, a ako nije bilo uspeha uključivali su se viši nivoi rukovodilaca.
Među „crvenima” pojedini su „zamoljeni” da uz dodatnu dnevnicu pokriju radno mesto kolege koji je morao da putuje, ali su mnogi odbili, jer im je subota bila neradni dan.
GTO Kragujevac na mitingu podrške
Među onima koji su se otputovali za Beograd 12. aprila bila je i Gradska turistička organizacija, firma koja bi prema opisu delatnosti trebalo da promoviše turističke potencijale Kragujevca, što je donedavno i radila poprilično uspešno.
Vrhunac stavljanja jedne gradske firme u funkciju promocije Srpske napredne stranke je postavljanje štanda Gradske turističke organizacije na mitingu vladajuće stranke u Beogradu, u trajanju od tri dana, od petka do nedelje. Štandovi, baloni, „fiće”, slike i logo našeg grada našao se pomešan sa mirisom roštilja, raznim Ćacijima, zvukovima DJ Žeksa i Baje malog Knindže. Pre ovog događaja pojedini mali proizvođači, tradicionalni izlagači na sajmovima u zemlji, dobili su poziv od GTO da se pojave na štandovima u Beogradu sva tri dana mitinga. Ponuđen im je besplatan smeštaj u hotelu i mesto za štand za vreme boravka u Beogradu.
Zbog toga je opozicija zatražila od Upravnog odbora GTO-a da dostavi kompletne troškove sa ovog događaja po stavkama – putne troškove, dnevnice službenog puta, troškove boravka delegacija, honorare promoterki, zakup štanda, troškove opremanja štanda, balona…
– Ukoliko u roku od 72 časa ne dobijemo tražene informacije, tražićemo ih po Zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja, i svakako će naš pravni tim razmotriti podnošenje krivičnih prijava protiv direktorke i članova Upravnog odbora ukoliko je došlo do kršenja zakona, saopšteno je iz Gradskog odbora stranke Zajedno za Šumadiju.
Sve u svemu, skup u Beogradu pokazao je poslednje trzaje vladajuće stranke da se održi na vlasti. Uhvatili su se za slamku, ali spasa im izgleda nema. Kako je ocenio švajcarski list Noje cirher cajtung „to je bila samo loša kopija studentskih protesta”.
Piše: Gordana Božić
