Nemoguće je da ih niste zapazili ako ste bili makar na jednom protestu ili blokadi u Kragujevcu i mnogo široj okolini. Od ostalih, starijih kolega izveštača, izdvajaju se već na prvi pogled, ne samo po mladosti, što se podrazumeva, već i po pres prslucima koji nisu šljaštećih i fluorescentnih boja.
To su novinari i ekipa BLOKKASTA, podkasta studenata kragujevačkog Univerziteta u blokadi.
Prva epizoda BLOKKASTA emitovana je 6. aprila. No, ideja je „rođena” još krajem februara, a njenoj realizacija studenti su pristupili sredinom marta. Svi akteri BLOKKASTA su sa kragujevačkog FILUM-a (Filološko-umetničkog fakulteta): Anđela, grafički dizajner, Aleksandra, filolog, Đina, grafički dizajner… njihove kolege i koleginice sa smerova romanistika i germanistika… Ali, preovladava odsek muzika u medijima, što ima logike, zbog medija dakako.
– Na sastanku studenata sa ljudima iz SKC-a izneli smo svoju ideju o pokretanju podkasta i svidela im se. Podneli smo predlog plenumu studenata u blokadi FILUM-a koji je odobrio projekat. Tako smo krenuli sa radom, uvodi nas u istorijat BLOKKASTA Anđela dok razgovaramo u njihovom studiju (koji su sami studenti opremili duhovito kako samo mladost ume).
– Odluke o radu na podkastu donosimo na istom principu plenuma da su svi jednaki, ističe Anđela, ali je ipak kolege interno zovu „šefica”.
Postoje brojni mediji, ali su kragujevački studenti smatrali da je potrebno da oni imaju „nešto svoje”.
– Ideja je da mi napravimo svoj medijski prostor u kome ćemo prikazivati ono što se nama dešava, kako mi vidimo blokadu i protest. Ne samo mi kao autori i kreatori, već svi koji u blokadama učestvuju, da bi u tom „prostoru” mogli otvoreno, slobodnije, iz svog ugla i perspektive, svojim rečima, a ne kao u klasičnim medijima, pojašnjava Anđela.
Po mišljenju blokkastovaca potkast je otvorenija forma.
– Razgovor može da traje onoliko dugo koliko nam je potebno da obradimo sve teme koje nas interesuju, da naši gosti kažu sve što žele, da ih voditelji pitaju sve ono što smatraju da treba. Ima prostora i vremena jer je sama forma opuštenija, fleksibilnija i u njoj nismo opterećeni početkom, krajem, trajanjem… Nema ni reklama, duhovito zaključuje ova naša sagovornica.
Svi složni i jednaki
Dogovara se sve zajednički i tokom montiranja i emitovanja epizoda. Do sada su emitovali tri epizode, koje su trajale od sat i po do dva.
Sve epizode BLOKKASTA emituju se iz SKC-a („Kutija šibica”), koji im je izašao u susret, ne samo dajući im prostor gde su organizovali studio, već i pomogli oko opreme, montaže…
– Naučili su nas sve one stvari koje nismo znali, iskreni su blokkastovci.
Oni koji su na odseku FILUM-a muzika u medijima imali su neke osnove za rad, a pomoć su dobili i od Nenada Glišića, urednika književnog i tribinskog programa kragujevačkog SKC-a.
– On nam je dosta pomogao, pre svega u novinarskom smislu. Imali smo sa Glišićem dva sastanka, na kojima smo kroz razgovor iznosili ideje, onako kako mi to zamišljamo, a on nas je upućivao koja bi to bila novinarska forma, kako da zamisao bude dobro realizovana, kažu studenti.
U BLOKKASTU je angažovano njih desetoro u četiri segmenta: Nikola, Katarina i Anđela rade podkast, Milica, Jovana i Strahinja su terenci i reporteri (oni u crno-belo-žutim pres prslucima), Đina i Aleksandra su zadužene za fejk njuz (autorska, satirična rubrika) i Ilija i Miloš su odgovorni za postprodukciju i tehničke detalje. Svi su studenti, uključujući i Miloša koji je na masteru. U tehničkom delu im pomaže Marko koji je zadužen za opremu i logistiku i jedini je koji nije student.
Prvi teren sa kojeg su izveštavali bio je protest u Vrnjačkoj Banji 26/27. marta.
– Bio je to prvi protest kada je i njihov fakultet za turizam stupio zvanično u blokadu. Za nas baš izazovno jer smo se prvi put susreli sa korišćenjem mikrofona, kamere, opreme na terenu, priča Milica, apsolvent muzike u medijima koja je teoriju savladala na fakultetu, ali priznaje „malčice je drukčije u praksi”, što bi rek’o pesnik.
Vreme je bilo jako loše, padala je kiša, kamera nije htela da radi…
– Imali smo problema sa karticom, snimali smo telefonom, priseća se koleginica Milica, reporterka tog vatrenog krštenja.
Prvih nekoliko protesta bilo je teško za izveštavanje.
– Navići se na buku i rad u takvim uslovima nije bilo lako. Takođe, trebalo je i osloboditi se da priđete nepoznatoj osobi, pitate je, zatražite izjavu, odgovor… To su bile dve najteže stvari.
Ali, kako je vreme odmicalo i ređali se protesti, ekipi sa terena sve je postalo lakše.
– Nekako smo se uigrali i navikli na sve, sumira Milica.
Emocija iz Novog Sada za čitav život
Najveći i najdublji utisak ostavilo je obeležavanje pola godine od pada nadstrešnice u Novom Sadu.
– Bilo smo tamo i snimali sve. To je bilo za mene jako teško. Tokom odavanja tišine ljudi su plakali, mi kao ekipa isto… Emocije su nas savladale u sekundi, prosto ne možete da se obuzdate… Nekako sam se smirila, protekla je tišina, ali kada smo krenuli do stanice da snimimo povorku koja je na mestu pada nadstrešnice polagala vence i cveće, ponovo sam se rasplakala. Devojka, meni nepoznata, izašla je iz povorke, prišla, zagrlila me i utešila. U tom trenutku najbolje vidite kolike i kakve emocija su tu „prisutne”. Bio mi je to najteži zadatak na svim protestima, ali i najveličanstveniji, najlepši, još uvek je vidno uzbuđena Milica.
Studentkinja prve godine FILUM-a Jovana zadužena je za pregled nedelje i fejk njuz, ali kao kamermanka.
– Anđela je formirala grupu za podkast, došla sam da vidim, zainteresovala se i „ušla” u priču. Upoznavala sam se sa tehnikom na licu mesta, a pomogli su mi Miloš i Marko. Prvi put sam uhvatila kameru u ruke i samo… nastavila, priča Jovana kako su kao kamermani startovali ona i njen kolega sa godine Strahinja.
Student prve godine slikarstva Nikola odlično se snašao u ulozi voditelja. Naravno, njegov fah pomogao je u vizuelnom identitetu i „ilustrovanju” studija. Oduvek je voleo glumu, bavio se amaterski tokom školovanja, a imao je žarku želju da pokrene podkast u srednjoj umetničkoj školi u Kraljevu. Tada mu se nije posrećilo, ali mu se želja ostvarila sada u SKC-u. Sledi i logično pitanje – šta dalje?
– Pričali smo o tome. Želja nam je da i nakon blokada i završetka protesta nastavimo sa radom na podkastu. Aktuelna zbivanja su bila inicijalna motivacija da se pokrene, ali BLOKKAST ne mora da bude vezan samo za to. Blokada i blok mogu da budu metafore za mnoge druge stvari i situacije. Volimo ovo što radimo i sigurno ćemo nastaviti sa podkastom, u glas odgovaraju „studenti blokkasteri”.
Piše: Zoran Mišić