Sledeće, 2026. godine biće punih šest decenija od kada je onda osamnaestogodišnji Palilulac Mileta Mića Miloradović objavio svoju prvu karikaturu u listu „Mladostˮ. Od te 1966. do danas iz njegovog pera izašlo je na hiljade crteža, istovremeno je opremao, ilustrovao, a i sam pisao knjige, radio plakate, učio mlade ovoj veštini posebne vrste.
Nije lako tako bogat radni vek „spakovatiˮ među korice jedne knjige, ali to je uspešno učinjeno u monografiji koja je upravo izašla u izdanju kragujevačke izdavačke kuće „Koraciˮ.
Publikacija pod nazivom „Mileta Mića Miloradović – sve ni o čemuˮ vođena je dobrom autorskom i uredničkom rukom, dobro grafički dizajnirana i kvalitetno štampana. Ima nekoliko jasno izdvojenih odeljaka, koji prate sve domene rada autora, a naravno da dominiraju njegove karikature.
U prvom bloku monografije su Miloradovićevi nagrađeni radovi na domaćim i svetskim konkursima i festivalima, a njih je pregršt, pa u knjizi nije bilo mesta za sve. Po rečima autora, najdraža su mu priznanja na „domaćem terenuˮ, na kragujevačkom Međunarodnom salonu antiratne karikature, gde je dva puta bilo laureat – 1993. i 2023. godine.
Slede „rani radoviˮ s naslovom „Zaštitnik Janićijeˮ. Nema enigme, reč je o Mićinom dedi Janićiju Crnotravcu, dunđeru, koji baš i nije znao šta je to tačno radim, ali je to poštovao jer „radim po celu noćˮ, objašnjava autor. Jesu ovde plasirane karikature iz mladosti, ali su i one još od 1969. nagrađivane na festivalima u Bolonji, Skoplju, Beogradu, Budvi.
Knjiga ima i lokalpatriotski ton u delu nazvanom „Moji kragujevački toponimiˮ. Tu je podsećanje takođe na mladalačke dane kada je Miloradović objavljivao karikature u kragujevačkim studentskim listovima „Mladi mašinacˮ i FAKK, a i prvu samostalnu izložbu imao je 1975. godine u ovdašnjem Domu omladine. Međutim, u ovom delu je i izbor anegdote iz Mićine knjige „Nenaručene pričeˮ, a priče su uglavnom o poznatim Kragujevčanima i uz svaku idu njihove portretne karikature. Tu su novinar Zoran Erak, glumci Mija Aleksić, Ljuba Tadić, Ljuba Kovačević, Bratislav Slavković Keša, lekari Zoran Đusić i Srećko Đorđević, legendarni upravnik Doma omladine Mirko Đoković, Neša Kauboj, Radovan Šarenac, Minimaks, osnivač „Svetlostiˮ Ljubiša Manojlović…
Onda dolazi „Uzlet u elituˮ, kada Miloradović počinje da radi za razne prestoničke novine. Prvo su to bili „Studentˮ i „Omladinske novineˮ, pa „Politikaˮ, „Borbaˮ, NIN, „Dugaˮ, „Komunistˮ, a najznačajnije je bilo angažovanje u „Ježuˮ, gde je bila stara generacija – Brana Crnčević, Matija Bećković, Miki Živadinović, Mile Dobrić, Nikola Rudić.
Jedan odeljak posvećen je pominjanom Salonu antiratne karikature, koji je do sada organizovan 22. puta i Mića je na svim učestovao. Osim što je dva puta bio pobednik, 1985. godine dobio je treću nagradu i 2001. specijalnu nagradu koju dodeljuje grad Bielsko Bijala (Poljska) koji je pobratim grada Kragujevca.
U delu „Više od karikatureˮ sabrani su plakati koje je radio za razne događaje i povode, zatim knjige drugih autora koje je grafički opremio ili ilustrovao.
Zatim je predstavljen Mićin pedagoški rad kome je bio dugo posvećen. Prvo je od 1998. do 2014. vodio školu karikature u kragujevačkom Domu omladine, a u međuvremenu je 2001. dobio poziv da u Beogradu u Dečijem kulturnom centru takođe vodi Školu stripa i karikature. Tu je radio do 2023. godine i s razlogom se hvali da su neki od polaznika tih radionica postali akademski slikari, uspešni ilustratori, karikaturisti.
U odeljku „Rečju o bezrečjuˮ su odabrani citati o Mići Miloradoviću iz tekstova koji su objavljivani u raznim novinama, između ostalih, književnika Slobodana Pavićevića, karikaturista Jugoslava Vlahovića, Envera Mehmedbašića, satiričara Duška Petrovića, novinara Vaska Ivanovća, Zorana Ekara, Đorđa Vranješevića, a posebno mesto zauzimaju autorski tekstovi nekadašnjih Mićinih drugova iz kragujevačke Tehničke škole Milana Miloševića, novinara NIN-a i nedeljnika „Vremeˮ i Miodraga Stojilovića, poznatog kragujevačkog novinara i publiciste, koji je inače i urednik monografije.
Knjiga se završava izabranim fotografijama na kojima je glavni lik Mića Miloradović – a ko bi drugi. I one „slikajuˮ sve faze njegovog rada, pravljene su na raznim skupovima, izložbama, neobaveznim druženjima, a tu su i porodične fotke sa suprugom Vanjom, kćerkom Jelenom, sinom Milošem i unukama Nađom i Etnom. Mića je uvek bio izuzetno posvećen porodici.
Dakle, dobili smo jednu „šarenuˮ knjigu koja je zbog prirode sadržaja više za gledanje nego za čitanje. Uostalom, Mićine karikature „čitajuˮ se vizuelno, jer su sve bez teksta, samo su od crteža. Jesu bez reči, ali su mnogi pred njima ostajali bez reči, posebno oni, kako autor kaže, na koje se karikature odnose. Svi ostali su nad njima morali da se zamisle, da stave prst na čelo, da provere svoje stavove, da kroz crtež saznaju istinu, osete pravdu, prihvate kritiku…
I još nešto o Mići Miloradoviću – kroz činjenice.
Prvu nagradu dobio je u Budvi 1969. godine na festivalu humora i satire. Za karikature je dobio preko sto nagrada, pored ostalog, u Ankoni, Bolonji, Tolentinu, Skoplju, Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Kragujevcu, zatim na festivalima u Rumuniji, Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj, Rusiji, Turskoj, Koreji, Kipru, Japanu…
Radovi su mu izlagani u mnogim zemljama u kojima je učestvovao na konkursima za karikaturu: Pariz, Njujork, Moskva, Tokio, Senl, Ankara, Bordrigera, Ankona, Tolentino, Budimpešta, Havana, Poešti, Bukurešt, Kijev, Peking, Budva, Zagreb, Tirana, Sofija, Atina, Temišvar…
Naslov monografije „Sve ni o čemuˮ dopušta da se tumači na više načina, ona ne otkriva sve o Mići Miloradoviću, ali je sasvim dovoljna da potvrdi da je autor član „super ligeˮ srpske karikature.
Da knjiga ima likovnost primerenu značaju sadržaja zaslužan je grafički dizajner Ivan tanić, po staroj nomenklaturi – tehnički urednik.
REKLI SU O AUTORU
„Udaraˮ bez kalkulacija
Slobodan Pavićević, književnik:
– Miloradovićeva karikatura je satirična grafika, a on sam je nedefinisana dimenzija poezije, pred kojom ostajete bez komentara, ali duboko pogođeni i zadovoljni.
Vasko Ivanović, novinar:
– Miloradovićeve karikature su takve da bi svaki posmatrač sačinio priču, pomažući se vlastitim životom i iskustvom. Ali, za tim nema potrebe. Te priče je ispričao karikaturista – crtajući.
Jugoslav Vlahović, karikaturista:
– Nezavisno od toga da li je reč o novinskoj karikaturi ili ilustraciji manjeg formata, ili o plakatu – Miloradović je uvek dosledan svom izrazu. I to ga čini prepoznatljivim.
Milan Milošević, novinar:
– Iz nedelje u nedelju Mića rizikuje da bude neshvaćen ili da bude pogrešno shvaćen – što je još gore. Tako sa dušom razastrtom na lošoj novinskoj hartiji, otkriven i ranjiv – dobro se drži, slaže se sa sobom. To što će ga ti crteži sa svima posvađati – za njega, izgleda, i nije važno.
Duško M. Petrović, satiričar:
– Miloradović ne samo da ne razmišlja o mogućim rešenjima – njega čak ne interesuje ni povod, ni ishodište onog što je predmet njegove satire. On je, jednostavno, video da nešto nije dobro i udara po tome oštro, beskompromisno, bez kalkulacija, opreza ili odmerenosti.
Miodrag Stojilović, novinar i publicista:
– Mića ne može iza poslovične ležernosti potpuno da sakrije duboku osećajnost. Ideja blesne, pero poput munje osvetli bolesno tkivo – ali autor ne ostaje slep, gluv ili nem pred bolom koji takav potez može da zada. Sa novom osećajnošću on se vraća na novi način, da još jednom odmeri greh i kaznu. Otuda neiscrpna Mićina variranja tema, motiva i asocijacija.
Zoran Erak, novinar:
– Mićino delanje ostavlja nas u onom nužnom intelektualnom stanju u kojem poruka nije sama sebi svrha, već šansa za nove poruke. Zato i njegove karikature nisu grafičke ilustracije ili, daleko bilo, ukras u ramu za sliku – već štivo kojem se stalno treba vraćati.
Envar Mehmedbašić, karikaturista:
– Mileta Miloradović je po svojim temama – građanin svijeta. To su karikature za svako vrijeme i prostor, jer je čovjek najviše sebi sličan u svakom vremenu, a smije se taj nesretnik u svakom djelu ove dobre, stare zemaljske kugle.
