Advokat iz Kragujevca Nikolaj Petronijević je, učestvujući na prvom Zboru građana u Kragujevcu 22. marta na Trgu „Kod krsta”, poručio: „Nećemo stati dok ne popravimo društvo”. On je tada pozvao Ministarstvo prosvete i „sile“ da ne pokušavaju da urade nešto protivno zakonu i Ustavu, da ne narušavaju autonomiju univerziteta i nepovredivost akademskog prostora. Ako tako urade, kazao je, poslaće poruku kako oni doživljavaju našu budućnost, i zamolio ih je da ne zaborave da će biti pobeđeni u svakom sudskom postupku.
Petronijević je član šireg tima advokata za pravnu pomoć prosvetnim radnicima, studentima i učenicima na blokadama. Branio je trojicu studenata kragujevačkih fakulteta koji su bili uhapšeni u martu, pošto je u njihovom automobilu, kako je navela policija, pronađena “veća količina” štitnika za potkolenice i 30 gasnih sprejeva.
Kako su završeni postupci protiv studenata koje ste zastupali?
– U pogledu studenata koji su bili lišeni slobode, a čiji sam branilac ističem da su svi oslobođeni. Lišenje slobode je bilo svojevrsna predstava za javnost i pomeranje fokusa sa vrlo važnih društvenih pitanja i tema koje su u tom trenutku bile aktuelne, a koje su aktuelne i sad. U radnjama studenata nema elemenata krivičnog dela o čemu se i nadležno tužilaštvo vrlo jasno i nedvomisleno izjasnilo. Jasno je da se i u ovom slučaju radi o pritiscima države na studente i pokušaju da se diskredituje studentska borba za bolje, ravnopravnije i pravednije društvo.
Šta država postiže podnošenjem prijava protiv fakulteta koji ne rade zbog studentskih blokada?
– Prekršajne prijave protiv visokoškolskih ustanova su podnete od strane Ministarstva prosvete zbog navodno učinjenog prekršaja „neorganizovanja predavanja i drugih oblika nastave” za sve studente iz člana 96 Zakona o visokom obrazovanju. Međutim, mišljenja sam da su ove prijave besmislene i da predstavljaju vid posrednog pritiska na studente, jer Ministarstvo prosvete, odnosno država, polazi od toga da će uspeti da uguši studentsku pobunu ako zapreti, odnosno stavi u izgled visokoškolskim ustanovama da će odgovarati prekršajno i da će platiti kazne. Takav pristup države je kontraproduktivan, nije usmeren na dugoročno rešavanje problema, niti pokazuje volju države da prizna da problem postoji, već je usmeren na odlaganje suočavanja sa problemom i rešavanja istog. U pogledu prekršaja je jasno da na strani visokoškolskih ustanova krivice nema, jer nisu one te koje sa namerom propuštaju da organizuju predavanja i druge oblike nastave, već postoje objektivne nemogućnosti za realizaciju predavanja i drugih oblika nastave.
U školama su zbog obustave rada drastično umanjene zarade prosvetnih radnika za februar i mart. Kakvo je interesovanje prosvetara za podnošenje tužbi?
– U pogledu umanjenih zarada prosvetnim radnicima, evidentno je da je do toga došlo na nezakonit način, te da se radi o pritisku države, a posredstvom Ministarstva prosvete na prosvetne radnike koji su podržali učeničke i studentske blokade. Naprosto, do umanjenja nije moglo da dođe bez prethodno sprovedenih i pravnosnažno okončanih disciplinskih postupaka protiv svakog zaposlenog ponaosob. Samim tim svaki zaposleni ima pravo da podnese tužbu protiv škole zbog neisplaćene zarade i tužbeni zahtevi su sasvim osnovani. Međutim, s obzirom na to da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine, od dana nastanka obaveze, mišljenja sam da ne bi trebalo žuriti sa tužbama, pri čemu bi u slučaju postojanja volje većine zaposlenih na teritoriji Republike Srbije da tuže što pre, to trebalo učiniti sinhronizovano, jer bi veliki broj tužbi koje imaju isti pravni osnov predstavljao svojevrsni institucionalni pritisak. Ali, naglašavam, trebalo bi sačekati bar još neko vreme.
Da li je bilo prijava inspekciji rada?
– Za sad se tome nije pribeglo, naročito zbog (opravdanog) nepoverenja u efikasnost i delotvornost inspekcije.
U većini kragujevačkih škola je otpočela onlajn nastava uz saglasnost Ministarstva prosvete. Koji je pravni osnov za uvođenje takve nastave dok traju učeničke blokade? Da li je baš sve po slovu zakona?
– Nastava na daljinu u srednjim školama i fakultetima je propisana kao mogući vid realizovanja nastave Zakonom o srednjem obrazovanju i vaspitanju, posebnom odredbom, dok se u Zakonu o visokom obrazovanju samo pominje, ali bez veće razrade. Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju propisuje da je na školi da odluči o realizaciji nastave na daljinu, te da je obaveza škole da podnese zahtev nadležnom Ministarstvu kako bi dobila saglasnost. Ovaj zakon ne stavlja nastavu na daljinu nužno u kontekst nekih vanrednih okolnosti, ali intenciju zakonodavca možemo razumeti kroz odredbu iz člana 4 Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje i način osiguranja kvaliteta i vrednovanje nastave na daljinu u osnovnoj školi čijom odredbom je propisano da škola u slučaju neposredne ratne opasnosti, ratnog stanja, vanrednog stanja ili drugih vanrednih situacija i okolnosti, može da organizuje obrazovno-vaspitni rad putem nastave na daljinu i za sve učenike škole u skladu sa posebnim programom i resursima škole. Celokupan koncept nastave na daljinu je aktualizovan 2020. godine zbog pandemije, a Republika Srbija se posle prestanka pandemije više nije bavila ovim pitanjima.
Da li Ministarstvo prosvete, po istom modelu kao za srednje škole, može da odobri onlajn nastavu na fakultetima koji su u blokadi?
– Mišljenja sam da je situacija u tom pogledu dosta složenija. Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da visokoškolska ustanova može izvoditi nastavu na daljinu, u skladu sa dozvolom za rad, isti zakon, pak, propisuje da se u dozvoli za rad navodi pored studijskog programa, broja studenata i dr, da li se studijski program izvodi na daljinu kao i maksimalan broj studenata koji na taj način može da studira. Naposletku, zakon propisuje da se bliži uslovi i načini ostvarivanja studijskog programa na daljinu uređuju opštim aktom visokoškolske ustanove. Rečju, nastava na daljinu na fakultetima ne može da bude rezultat ili posledica jednostrane odluke nadležnog Ministarstva, s jedne strane, ili fakulteta, s druge strane, već je neophodno da budu ispunjeni minimalni uslovi koje zakon propisuje, pre svega oni koji se odnose na mogućnosti i uslove za sprovođenje nastave na daljinu, a u skladu sa dozvolom za rad i akreditacijom, kako bi realizacija takvog oblika nastave bila u skladu sa Zakonom i drugim propisima, te u skladu sa standardima, ciljevima i principima visokog obrazovanja.
Univerzitet u Kragujevcu je označio 22. april kao krajnji datum za nastavak školske 2024/25 godine bez negativnih posledica za studente: obnova godine, gubitak statusa studenta koji se finansira iz budžeta, gubitak prava na studentske stipendije i kredite, prava na studentski dom i ishranu,gubitak prava na porodične penzije za studente i dr. Šta kaže zakon?
– Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom Univerziteta je propisano da školska godina po pravilu počinje 1.oktobra i traje 12 meseci. Takođe je propisano kako se školska godina može deliti, a budući da je najčešći slučaj da se može deliti na dva semestra od kojih svaki po pravilu traje 15 nedelja, verovatno su oni koji su sastavljali obaveštenje pošli od toga da od 22. aprila do 1. oktobra ima 23 nedelje, a da je npr. sedam nedelja već odrađeno do sad ,te da ako se ne nastavi školska godina, taj vremenski okvir objektivno neće moći da bude ispunjen, a što će dovesti do određenih posledica.
Međutim, kao što zakonska i formulacija iz statuta kažu “po pravilu”, to znači da je neophodno, a shodno okolnostima, preći na teren izuzetka, kao nečeg što je suprotno od pravila. Mišljenja sam da je radi zaštite prava sadašnjih i budućih studenata, važno da Univerzitet bude spona između studenata i države i to tako što bi svaki univerzitet istupio sa normativnim predlogom u vezi sa rešavanjem i prevazilaženjem trenutne situacije, jer s obzirom na okolnosti nije održivo niti celishodno, doslovno i rigidno primenjivati odredbe zakona koje mogu ići na štetu studentima i ostaviti po društvo nemerljive posledice. Univerzitet bi trebalo da predloži donošenje specijalnog zakona kojim bi bio definisan uspešan način završetka školske godine i pružene široke garancije studentima i Univerzitetu i koji bi bio adekvatna uvertira u uspešnu realizaciju dijaloga, koja bi u konačnici trebalo da dovede i do ispunjenja studentskih zahteva i do nesmetanog okončanja školske godine. Naravno, za tako nešto je potrebna i volja države.
Razgovarala: Gordana Mirović
