Cana Nenadić završila je Ekonomsku školu pre tačno 60 godina u generaciji 1964/65. U u odeljenju 4/4 sa njom su bili Julijana Jovanović, Svetlana Todorović, Milenija Petrović, Radojka Prokić, Mira Vučenović, Desa Stojanović, Živadinka Đorđević, Nevenka Vulović, LJiljana Pešić, Aca Ilić, Srba Popov… Sve ih se dobro seća i pamti.
I sve bi da ih ponovo okupi
Poslednji put videli su se pre deset godina na proslavi 50 godina mature i od tada Cana više nikoga nije srela. Nema njihove brojeve telefona i ne zna kako da ih pozove na druženje, pa se u tom premišljanju dosetila da se obrati novinama i to ne slučajno. Naime, pre deset godina u „Kragujevačkim novinama” objavljen je tekst o proslavi jubileja – pola veka mature Ekonomske škole, pa joj je sinula ideja da sada „preko novina” pokuša da ih pozove i ponovo okupi.
U Caninoj generaciji školovalo se 143 učenika, doduše više učenica, na dva smera – knjigovodstvenom i komercijalnom. Tada se ova srednja škola zvala „Boris Kidrič” i nalazila se u Ulici Svetozara Markovića u današnjoj zgradi Osnovne škole „Radoje Domanović”.
Pohađala su je mahom kragujevačka deca ili iz neposredne okoline grada, a ova generacija ocenjena je kao veoma uspešna, jer je više od stotinu njih završilo Ekonomski fakultet, koji je tada bio odeljenje Beogradskog univerziteta u Kragujevcu i nalazio se u zdanju sadašnjeg Fakulteta medicinskih nauka, kod Male pijace na Bubnju.
Po završetku školovanja i studiranja „ekonomci” su odmah dobijali posao u gradskim preduzećima, najviše u „Zastavi”, „Filipu Kljajiću”, bankama, a Cana je ceo svoj radni vek provela u „Jugopetrolu”.
Ova generacija, inače, sastajala se do sada za 10, 20, 25 i 50 godina od završetka školovanja i mada su mnogi predlagali da se ubuduće sastaju svake godine, to je ipak izostalo.
Zanimljivo je, a i prava retkost, da i danas imaju dva živa profesora – Miodraga Staletića koji im je predavao predvojničku obuku i Milorada Nikolića, poznatijeg kao Mile Fis, koji je predavao fiskulturu. Staletić i Nikolić bili su sa ovom generacijom na proslavi 50 godina mature i to ne samo na tradicionalnoj prozivci u školi, već su sa svojim nekadašnjim đacima igrali i pevali u restoranu „Kaza” do kasnih sati.
Bilo je pevanja i igranja do mile volje. Svi su bili prezadovoljni i tada je na licu mesta pala odluka da se češće sastajemo, kaže Cana koja najviše na svetu želi da ih sve ponovo vidi.
Zato je rešila da preuzme na sebe obavezu da ih okupi i ovim putem poziva ih da joj se jave na telefon 060 343 3120 kako bi se dogovorili o mestu i vremenu susreta. Ništa nije dogovoreno, ništa zakazano dok se bar neko ne bude javio. A ništa nije ni obavezno. Samo dobro raspoloženje i želja da se sretnu.
Piše: Gordana. Božić
