PraPOČETAK BUNE NA DAHIJE
Bože mili! Čuda velikoga!
Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
Po Srbiji zemlji da prevrne
I da druga postane sudija,
Tu knezovi nisu radi kavzi,
Nit̓ su rade Sneske izjelice,
Al̓ je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Snesovog zuluma;
I radi su Božij ugodnici,
Jer je gadost iz zemlje provrela,
Zeman doš̓o valja štrajkovati,
Za stat časni snagu proljevati,
Svaki svoje da popravi greške.
Nebom sveci staše vojevati
I prilike svakake metati
Viš̓ Srbije po nebu vedrome;
̓Vaku prvu priliku vrgoše:
Jedne noći Savamala tresnu
Da se Srblji na šetanje dižu,
Al̓ se Srblji dići ne smedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Tripuna do svetoga Đurđa
Svaku noćcu trava se vataše
U pitomoj Jovanjici našoj
Da se Srblji na šetanje dižu,
Al̓ se besne dahije setiše
Oni šilju sve vukove ljute
I Srbljima šetnju rasturaju.
Treću sveci vrgoše priliku:
Grom ud̓ri voznu nadstrešnicu
U Novigrad, gde mu mesto nije
I šetanja se oštra podiže.
To gledaju Snesci Bijograci,
I iz grada četiri dahije:
Acanlija i Brnab-Alija,
Mali Jusuf veliki dahija,
Dačić Memed-aga soc dahija.
Sastalo se svo četvoro i još
Starac Tomčo od stotinu ljeta.
Suze rone, a prilike glede.
Acanlija besno progovara:
„Op-knezovi ̓oće da me skinu
Na trijespet na sto, mrziteljiˮ
Al̓ govori starac Tomčo njemu:
„Ne veruj junače svakoj kaži,
Mnoga i greši zbog interneta.ˮ
„I taj internet, pun mi je prsluk!ˮ
„Al̓ ja učih ruskog interneta,
„I kineskog pride; neti kažu
„Iz klina će proniknuti trava;
„Drumovi će poželjet̓ Snesaka,
„Al̓ Snesaka nigde biti neće.ˮ
Sve dahije nikom ponikoše,
I u crnu zemlju pogledaše.
S netom ne zna niko besjediti,
Ni kako će njemu odkazati.
Ne poniče Dačić Memed-aga,
Ne poniče, već junak pokliče:
„Vrn se ti u Bajčetinu svoju
„Ne brin̓ se ti nama dahijama:
„Dok je nama zdravlja i pameti,
„I dok nam je kreditnog rejtinga,
„Mi smo kadri upraviti Srbljam.
„Kako će nam raja dosaditi?
„ U nas, braćo, četiri dahije,
„Acanlije i Brnab-Alije,
„I u mene i Mali-Jusufa
„U svakoga ima pusta blaga
„Nebrojena po dvije magaze;
„Nas četiri kada ustanemo,
„Ustanemo na noge lagane,
„A magaze s blagom otvorimo,
„Prosućemo rušpe po kaldrmi,
„Na dukate pokupiti bot̓e;
„Nas četiri velike dahije
„Poći ćemo iz našega grada
„Kroz našije dvestije nahija
„Ocrnićemo sve op-knezove,
„Sve knezove, Srpske poglavice,
„I građane, što su za potrebe,
„I profane, Srpske učitelje,
„Samo ludu đecu ostaviti,
„Ludu đecu od sedam godina,
„Pak će ona prava biti raja,
„I dobro će Snesovce oslužiti.
„Dok ocrnim opoz-kneza Ćutu
„Iz lijepa grada Bijograda,
„On je paša, a ja sam subaša.
„Dok ocrnim Ponoš kapetana,
„Iz Golubića sela malena,
„On je paša, a ja sam subaša.
„Dok ocrnim Miru Aleksića,
„Iz Trsten̓ka mesta hajdučkoga,
„On je paša, a ja sam subaša.
„Dok ocrnim Žutoga Đilasa
„Iz Bijogarada ponosita,
„Koji s Bečkim trguje ćesarom,
„On je kadar na nas zavojštiti,
„On tajkun je, a ja subašujem.
Al̓ skočiše Biogradski studenti
Pak se maše bistra interneta
Te pozovu orne šetalice
Po Srbiji stotine ̓iljada
U Bijograd ni broja se ne zna.
To gledale četiri dahije
Sa bijele Željkinove kule
Među njima šjedi starac Tomčo.
Acanliji starina bešjedi:
„Rani sina, pak šalji na šetnju
Srbija se umirit ne može!ˮ
Rečnik manje poznatih reči:
Snes se zbog broja slogova čita kao jednosložna reč
stat – status
op-knezovi – opozicioni knezovi
soc-dahija – socijalistički dahija
Piše: Vladimir M. Ristić