Angažovanje socijalno ugroženog stanovništva za „dobrovoljni rad uz nadokandu” koji se obavlja u javnom sektoru nije novina, jer to se ustalilo još od 2012. godine u cilju unapređenja standarda bar jednom broju porodica čiji članovi mogu da rade manje složene poslove. Za taj angažman štićenici Centra za socijalni rad „Solidarnost” primaju 16.000 dinara za sto radnih sati u mesecu. Do skoro su imali upola manje iznose, i to se skoro deceniju i po nije menjalo (80 dinara po satu).
Međutim, iako je uvećana nadoknada za „dobrovoljni rad”, grad sa isplatom kasni nekoliko meseci, što kod ovih ljudi stvara nezadovoljstvo, jer novcem koji primaju od države i tim „dodatkom” jedva mogu da sastave kraj s krajem, pošto socijalna pomoć i apanaža za dodatni rad ne dobace ni do 30.000 dinara.
Svako kašnjenje za njih je ugrožavanje egzistencije s obzirom na vrtoglavo poskupljenje osnovnih životnih namirnica i komunalnih usluga, zbog čega su i podigli svoj glas. Poslednju naknadu primili su za mart, a ove nedelje očekuje se isplata za april, budući da se uvek isplaćuje posle 20. u mesecu, nakon što se prethodno izmire sva druga socijalna davanja. Valja napomenuti da se to kašnjenje ne dešava prvi put, kažu upućeni, ali se na kraju kalendarske godine korisnici izmire u celosti, odnosno prime odjednom po dve-tri naknade, što znaju oni koji se godinama angažuju na ovaj način.
U Kragujevcu je, prema informacijama Gradske uprave za društvene delatnosti, a po izveštajima za mart, na dobrovoljnom radu bilo 96 lica, a poslednja naknada isplaćena je 15. maja za mart. Inače, nekada je bilo i do 200 angažovanih za ove poslove. Zanimljivo je da od 96 angažovanih nisu svi iz kategorije socijalno ugroženih, kojima je ovo prevashodno namenjeno, nego ima i nekih drugih osoba, kako smo nezvanično saznali, koje su „udenute” bilo politički ili rođački, kojima ovih 16.000 ni za šta – dobro dođe.
Duplirana nadoknada
– Obraćam vam se ispred grupe Kragujevčana radno angažovanih u mesnim zajednicama preko Centra za socijalni rad, a u nadi da ćete moći da nam pomognete. Od predsednika mesne zajednice u kojoj sam radno angažovana od 10. aprila ove godine, dobila sam informaciju da naknade, koje inače isplaćuje grad Kragujevac, kasne i da se nadaju da će oko 20. juna moći da isplate naknadu za april, počinje pismo jedna od angažovanih.
Ona podseća da je reč o ljudima od 18 do 60 godina koji su izdržavaoci dece i bolesnih ukućana, i svako kašnjenje onemogućava normalno funkcionisanje njihovih porodica.
Dakle, reč je o radno sposobnoj kategoriji stanovništva u lošoj materijalnoj situaciji koja je prihvatila „dobrovoljni rad”. Jedan broj njih je raspoređen i u Ilinoj vodi u „Eko parku”, što nam je potvrdio i Slađan Rakić, predsednik Udruženja „Eko park”.
On je inače vrlo upućen u ovu priču, s obzirom da godinama u „Eko parku” radi između sedam i deset „dobrovoljaca”. U startu kaže da je došlo do povišice koju su teškom mukom „izboksovali” sa 8.000 na 16.000 dinara.
– Od aprila ove godine dobijaće to povećanje, mada je to trebalo da ide još od 1. januara, međutim neažurnost i neusklađenost Centra za socijalni rad „Solidarnost” i gradskih uprava dovela je da to počne tek od 1. aprila. I to posle moje najave blokade Centra. Zvali su me da to ne radim, jer će početi sa isplatama od aprila. Moram reći da sam više puta pokušavao preko Gordane Damnjanović da se poveća iznos za dobrovoljni rad, ali nisu gradski većnici hteli da čuju, kaže Slađan Rakić.
Po njegovim rečima, novi član Gradskog veća za zdravstvenu i socijalnu zaštitu Jelena Pavić, kod koje je išao na više sastanaka tim povodom, prihvatila je da se iznos uskladi pošto je, smatra naš sagovornik, to „bruka i sramota” da ljudi i dalje rade za samo 80 dinara po satu. I dodaje – tačno je da to nisu teški poslovi i da svi oni već primaju socijalnu pomoć, ali sve skupa je jako malo.
– To je nešto privremeno, da im se malo pomogne da prevaziđu socijalno stanje u kome se nalaze, dok ne dođu do nekog stalnog zaposlenja. Međutim, postoje korisnici Centra koji psihofizički i motorički ne mogu da dobiju drugi posao, a ne mogu ni da se penzionišu, i zato su prinuđeni da rade za tih 16.000 dinara. Uz socijalu od desetak hiljada dinara, ne znam koliko tačno iznosi u ovom trenutku, to je nedovoljno. S druge strane, dobro je što imaju šansu i za tih dodatnih 16.000 dinara, objašnjava Rakić, s obzirom da u nekim gradovima toga nema, ali u nekim je i veća cifra.
U svakom slučaju, napominje naš sagovornik, napravljen je pomak što su udvostručili tu nadoknadu, i pokušaće da to ide na 20.000 dinara i više za sledeću budžetsku godinu. Pregovaraće se sa članicom Gradskog veća za zdravstvenu i socijalnu zaštitu i članom Gradskog veća za finansije. Smatra da bi to možda moglo da pređe u neko socijalno preduzetništvo, ali pitanje je da li to korisnici hoće.
Veliki su napori da se registruje socijalno preduzeće, a da se posle neko ne pojavi pola meseca ili mesec dana na poslu, niti da opravda svoj izostanak.
Inače, ljudima koji su angažovani za dobrovoljni rad vodi se vreme i to čine članovi Saveta mesnih zajednica ili udruženja građana, koji su potpisali ugovor sa gradom i Centrom za socijalni rad.
Nedostatak para u budžetu
Rakić tvrdi da je razlog kašnjenja naknada za „dobrovoljni rad” nedostatak para u budžetu, a ne nešto drugo. Međutim, po njegovim informacijama, neki od angažovanih ništa i ne rade, a dobijaju novac. Pojavio se, ne pojavio kapne im tih 16.000 dinara, što nije pošteno prema onima koji su posvećeni poslu.
– Ima ljudi, kao što su u Sušici ili kod mene u „Eko parku” i još u par mesnih zajednica, koji moraju da dođu na posao i moraju da odrade sto sati, da bi ostvarili nadoknadu od 16.000 dinara, kaže Rakić.
Konkretno u „Eko parku” njihov zadatak je da napoje i nahrane životinje i skupe popadale grančice i papiriće po parku. Od njih ne zahteva teške fizičke poslove.
– Imao sam slučaj da su ljudi došli da rade u „Eko parku” i morao sam da ih uhvatim za ruku, stavim u auto i odvezem u Nacionalnu službu za zapošljavanje. Vodao ih od šaltera do šaltera i popunio im papire, prijavio ih na biro, pa otuda u policiju da im rešim prebivalište, pa sam ponovo morao da idem u Centar za socijalni rad da se raspitam šta treba za ličnu kartu, jer pojedinci ni to nisu imali. Morao sam da idem s njima i u Poresku upravu i sve dok ne završe papirologiju. I to je trajalo po desetak i više dana. Na kraju sam ih prijavio na biro da bi uopšte mogli da primaju novac, iako to nije moj posao. I kad smo sve završili, pojedinci neće da rade, ne dolaze na posao, kaže Rakić šireći ruke od čuđenja.
Na pitanje zar tu papirologiju i lična dokumenta ne završavaju preko Centra za socijalni rad koji ih i bira i upućuje na dodatni rad, Rakić kaže da ima malo socijalnih radnika u Centru za socijalni rad „Solidarnost”, a veliki je broj predmeta. Po njemu, nedostaje sigurno još petnaestak kako bi se i time baktali.
– Ima dosta i bezobraznih među radnicima za dopunski rad. Hoćete da radite, ja hoću da vas prijavim i sve vam pomognem, bukvalno vodim vas za ruku od institucije do institucije i kad sve završimo – vi nećete da radite. Ni na telefonske pozive ne odgovaraju. Rade dva-tri dana i, jednostavno, prestaju da se javljaju. Znači, nije sve ni crno ni belo, kaže Rakić, dodajući da ko nema sto sati neće da dobije novac.
Ali, sistemski problem nije rešen, oni su i dalje na ulici i prose. Kao da ne žele da im se pomogne.
– Neki ne mogu da se svrte na jednom mestu. Kažem im – sipajte vodu životinjama i posle sedite pet sati, skuvaj kafu, zapali cigateru i samo budi tu, ništa nemoj da radiš. Neće ni to. Srećom, nisu svi takvi, objašnjava Rakić, svestan da od 16.000 dinara oni ne mogu da žive, već moraju još nešto da rade. On im to dozvoljava jer razume situaciju u kojoj se nalaze.
Piše: Elizabeta Jovanović
