Na velikoj sceni Knjaževsko-srpskog teatra održana je promocija knjige sa dramskim prikazom „U službi” autorice Vesne V. Maksimović. Događaj je privukao veliku pažnju ne samo zbog samog književnog dela, već i zbog jedinstvenog dramskog prikaza koji je pratio predstavljanje. Ulaz je bio slobodan, a publika je imala priliku da prisustvuje nesvakidašnjoj fuziji poezije i pozorišta.
Ovo delo je šesta knjiga u nizu ove autorke, a za ovu priliku je priređen dvojezični format, sa prevodom na engleski.
Pisanje – emocionalno pražnjenje
Roman „U službi” rezultat je spoja muškog i ženskog glasa, što je novina u stvaralaštvu Vesne Maksimović. Delo je nastajalo u dva odvojena toka, koji su se kasnije spojili u jednu koherentnu celinu.
– Iskreno, nisam razmišljala da napišem ovakvu knjigu. Iznedrio se prvo muški glas, to su obraćanja u vidu pesama, dok je ženski glas u formi pisama. Razrada njihovog odnosa vremenom je iskristalisana. Ženski glas su, kao što sam rekla, pisma koja sam godinama zapisivala.
Priča prati odnos dvoje ljudi tokom Drugog svetskog rata: mladog vojnika na frontu i mlade dame, koja potiče iz drugog društvenog staleža. Upravo ta klasna razlika čini njihovu vezu posebno komplikovanom.
Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da se glavni likovi nikada nisu istinski sreli. Njihova komunikacija i emotivna veza održavana je isključivo putem pisama.
Pisma su zapravo slamka spasa za koju se hvataju i jedno i drugo u nesrećnim vremenima rata. Celu knjigu prožima čežnja i nedostajanje.
Iako je ženski lik naizgled u zaštićenom okruženju, njeno pismo svedoči o dubokoj svesnosti ratnih strahota i patnje.
Ona je u društvu pukovnika, bogatih ljudi, ali je svesna smrti i stradanja koja se dešavaju svuda u zemlji.
Autorka je u delo unela i lično iskustvo proživljavanja ratnih trauma i emocija, čineći priču autentičnom i univerzalnom.
– Lično sam preživela rat, kao i mnogi naši građani, tako da mi osećaj nedostajanja, straha za voljene, čežnje, patnje, nije stran i knjiga je zapravo spoj svega toga.
Naslov „U službi” služi autorki kao polazište za duboko filozofsko preispitivanje uloge pojedinca u svetu i smisla služenja. Knjiga postavlja niz pitanja o tome kome i čemu smo posvećeni.
– Da dam i odgovore i da postavim pitanja – čemu mi zapravo služimo, ko je kome u službi, da li smo kao rođeni u službi porodice, deci, roditeljima, poslovima koje radimo, da li je ta služba nametnuta, da li je ona po našem izboru
S obzirom na ratnu tematiku, neizbežno je i suočavanje s ključnim pitanjem svakog sukoba. Ko je pobednik, a ko je gubitnik u ratu, ako se gine na sve strane.
Vesna kaže da se njeno pisanje menjalo i sazrevalo kroz godine.
- Mislim da se moje pisanje menjalo i da su moja dela kvalitetnija u odnosu na prvu knjigu, jer sa sazrevanjem i iskustvom to mora da se menja.
Ona je do sada izdala pet zbirki poezije, a „U službi” je šesto izdanje, što pokazuje njen kontinuirani stvaralački rad.
- Prvu knjigu „Miris vanilije” izdala sam 2010. godine, zatim „U prolazu” (2016), „Zidine” (2019), „Sa druge strane zida” (2020), „Naličje dvojnika” (2023) i „U službi” (2025).
Najveća potvrda kvaliteta dela za nju je osećaj emocionalnog pražnjenja nakon pisanja.
– Često znam da je nešto dobro napisano kada mi je posle toga muka. Mislim da autor oseti kada mu je delo dobro, jer izlije naboj emocija u trenutku i kada pogleda svoj rad, pita se odakle je to došlo.
Zahvalnost Teatru
Dramski prikaz koji je bio srž promocije nastao je iz ideje da se tekst vizualno nadogradi i oživi na sceni. Autorka je prepoznala slikovitost teksta.
– „Složila” sam knjigu i uočila sam da se može dramski prikazati, jer je vrlo slikovito napisana. Ovo je nadogradnja knjige, a i ispunjenje moje želje da napravim iskorak u svom kreativnom radu.
Likovima na sceni udahnut je život, a cilj je bio da se odnos karaktera učini „opipljivim” publici.
– Likovi su apsolutno građeni po tekstu ove knjige. Mislim da oni treba da se „ožive”, kako bi okom, a ne samo razmišljajući, videli kakav je njihov odnos.
Dramaturšku obradu radila je Milica Majstorović.
- Ona je dala svoj pečat, kombinujući pesme koje se govore uživo, a i imamo i video koji prati njihovu igru na sceni i fizičku radnju. Dramski prikaz prikazuje začetak susreta, rast emocija, strah od svega što se dešava i eskalaciju rata gde dolazi do neizbežnog rastanka koji, nažalost, i u realnom životu postoji.
Na realizaciji ove složene promocije radio je tim stručnjaka, među kojima su glumci, reditelj, muzičari i tehničko osoblje.
– Mislim da je najveća vrednost ovog događaja to što smo okupili grupu ljudi koji veruju u ono što rade, nesebično se daju, ali ne iz materijalne satisfakcije.
Ekipa koja je radila na dramskom prikazu i promociji uključivala je glumce Knjaževsko-srpskog teatra Milicu Majstorović (koja je i dramaturg prikaza) i Aleksandra Petkovića, reditelja Mladena Kneževića, video produkciju Miloša Pantića, muzičku podršku Dragana Grega i goste večeri Sašu Pilipovića i Maju M. Lazarević. Vesna se zahvaljuje Teatru.
Vesna ističe da je saradnja s teatrom i stručnim timom bilo novo i inspirativno iskustvo.
– Saradnja sa rediteljem i glumcima je za mene novo i zanimljivo iskustvo. Oni su to prihvatili bez ikakve materijalne satisfakcije, razumeli moju ideju, pronašli se u likovima i poželili da ih zajedno scenski izgradimo.
Autorka se nada da će ovo delo, koje progovara o ljubavi, služenju i ratu, pronaći svoj put do čitalaca i ostaviti trajan trag.
– Nadam se da će se negde zaustaviti vrtlog vremena u kojem živimo i da će ovaj događaj stati čvrsto iza onoga što pišem. Nadam se da ću imati više vremena za sebe, da ću biti sporija u radu, a da će delo biti bolje i da će se čitaoci pronaći u svemu tome, zaključuje Vesna V. Maksimović.
