O sudiji su uvek podeljena mišljenja: jedni mu pominju oca, a drugi majku
– Hoze Marija Garsija, španski radio-reporter
Dođoše neka čudna, sumorna vremena. Skoro da se više ničemu ne radujemo, nestali su nam mnogi razlozi da se nasmejemo od srca. Nemamo smeha čak ni za levu srčanu pretkomoru. Između stvarnosti i humora više se ne može uraditi ni bajpas. Zakasnilo se gadno. Od pravog humora nije ostalo ni ono jadno „h”. Zasmejavaju nas neki vrlo tužni, zli i mračni tipovi. Planeta je više ispunjena mračnjacima koji više nisu smešni ni sebi samima, iako se veoma trude.
Očekujemo donošenje zakona po hitnom postupku o zabrani pisanja humoreski kako se ne bi uznemiravale široke narodne mase. Humoristima i satiričarima biće određeno zadržavanja do 48 časova, čim se primeti da su u ruke uzeli prazan papir sa namerom da ljude podstiču da misle sopstvenom glavom. Empatija je iščezla iz naših života. Dominatno osećanje naroda širom ove divne planete nije radovanje i smeh od srca, nego je to – S T R E S! Zato će se umesto humoreski, preći na novu i odgovarajuću literaturnu formu pod zvaničnim naučnim nazivom – H u m o r S T R E S k a! Evo jedne humorSTRESke za svečani početak.
Egzatna nauka o stresovima, čuvena stresologija, nepobitno je utvrdila da postoje mnogobrojne vrste stresova, kao što su mnogobrojni događaji i ljudi koji nas stresiraju. Dakle, postoji čitava lepeza lepih i romantičnih stresova.
Evo samo nekih od njih: fudbalski stresovi, politički stresovi, emotivni stresovi, bračni i vanbračni stresovi, stresovi ljubavnog trougla (to su prirodno-matematički), antiempatijski stresovi, geopolitički, istorijski, epski i novokonponovani stresovi, korupcijski i antikorupcijski i mnogo, mnogo drugih…
Intersantan je, na primer, moderni autobuski stres koji se javlja kad neki bivši sportista vodenog sporta reši da ofarba sve gradske autobuse u plavu boju bazenske vode. Pa nas posle još ubedi da je to zbog dinastije Nemanjića, koji su neobično voleli vatrepolo. I zato su dva puta eliminisali Turke. Ja mu, inače, sve bezrezervno verujem, iako sam vrhunski neplivač, i zato je kod mene taj autobuski stres dosta podnošljiv. Pošto sam kretivna ličnost, predlažem da vozači, kondukteri i kontrolori na glavi obavezno nose vaterpolo kapice, a u donjem delu svoje konfiguracije i kupaće gaćice domaće proizvodnje. Čudo su ova nova moderna vremena.
Zbog ogromnog broja poplavelih autobusa, naši građani koji dugo i predugo čekaju buseve, umesto na Lepom plavom Dunavu, polusmrznuti na novembarskoj hladnoći pevuše novokomponovanu stresnu pesmu Na lepom plavom Autobusu. A ispod oka paze da se nekom autobusu plavušanu ne otkine točak. To je domaći izum naših kvazi stručnjaka – samokotrljajući točkovi. Caka je u tome da kad otpadnu svi točkovi na busu, onda ih možemo koristiti kao – gradske tramvaje.
Sve ovo spada u grupu savremenih urbanih stresova.
Ja sam nekada bio vrlo vatreni navijač. Toliko sam bio vatren i zagrejan za fudbal da u kući nismo uključivali grejalice i podlagali šporet jer nas je sve, i naš dvosobni stan, grejao moj vatreni fudbalski zanos.
A onda dođe ona fudbalsko prvenstvo u Rusiji, pa jedno Evropsko prvenstvo, pa drugo svetsko prvenstvo… Iako smo svi pažljivo slušali veoma optimističke prognoze našeg najnovijeg selektora, stručnog štaba i nekih igrača, od svega je bilo samo – veliko fidbalsko ništa! Objasnili su nam da nas, u stvari, mrze fudbalske sudije. Kako glavne, tako i pomoćne, koji mašu zastavama kao da su na protestima. Oni u var-sobi ne mogu da nas smisle. Da nije ovih sitnica odavno bismo bili fudbalski prvaci sveta, možda i šire, jer smo izuzetno talentovana nacija.
A mi stvarno umemo da se posvetimo našim talentima i da ponekad preteramo i u tome i u očekivanjima. Eto, u Crvenoj zvezdi pojavio se jedan nepunoletni dečkić koji je izuzetan i mi ga odmah nazvasmo – naš Mesi! Ovo bi bio – prerani stres! I za njega i za nas.
Umesto da čuvamo i negujemo ovu prelepu fudbalsku biljku, mi je naterasmo da daje izjave za štampu. Mladi i neiskusni mladić odmah reče i ovo: Ja sam bolji od čuvenog fudbalera Barselone Lamina Jamala i to ću pokazati sutra na utakmici! Na kraju ćemo razmeniti dresove.
Barselona se nije uplašila od ove opasne pretnje i napunila je mrežu našeg šampiona, da je i njima bilo neprijatno, a postojala je opasnost da se od velike cifre pokvari semafor.
Pročitah u novinama jedan lep komentar: Neka ovaj stresni potop Crvene zveѕde (2 : 5) bude korisna lekcija za dobro cele fudbalske Srbije!
I neka svi STRESOVI koje proživljavamo budu lekcije za dobrobit Srbije, jer posle kiše uvek dolazi sunce! I onda ćemo umesto humorSTRESKI ponovo pisati stare dobre humoreske za čedni osmeh naših ljudi. I tada naš narod neće više biti u ofsajdu.
Piše: Petar Stefanović
