Svakog petka od februara 2025. godine, kada su studenti Kragujevca i Srbije prvi put pozvali građane Srbije u generalni štrajk, većinski deo zaposlenih u Narodnoj biblioteci „Vuk Karadžić” iz Kragujevca daje podršku studentima koji blokiraju državne fakultete i univerzitete sa ciljem ispunjenja njihovih zahteva.
Sa transparentima „Pročitani ste”, „Bibliotekari NBKG su uz studente” i „Čuvari Ustava” petkom izlaze ispred zgrade Gradskog doma u kojoj je Narodna biblioteka i u 11:52 drže 16 minuta ćutanja za nastradale u Novom Sadu.
– Pre svega, želimo da na ovaj način, koliko god on za sada bio simboličan, pokažemo studentima i njihovim profesorima, kao i prosvetnim radnicima i drugim društvenim grupama koje već više od šest meseci protestuju zajedno sa studentima, da nisu usamljeni i da još neko u ovom gradu deli njihove vrednosti i ideje. Istovremeno, želimo da pozovemo i ostale zaposlene u kulturi i sve Kragujevčane da se pridruže studentima u svim njihovim zahtevima i akcijama, kaže bibliotekar Nikola Stanković.
Naši najbolji korisnici
Akademska zajednica, takođe podseća Stanković, jedna je od najaktivnijih njihovih korisnika i saradnika već decenijama, praktično od trenutka od kada u gradu postoji Univerzitet.
– Sve generacije studenata, pa tako i ova koja je sada u ovoj borbi, dolazile su i dolaze u našu biblioteku, srećemo se sa njima svaki dan, poznajemo ih, sa njima uvek dobro sarađujemo, ističe on.
Po njegovim rečima, studenti su najbrojnija i najaktivnija grupa korisnika kragujevačke Narodne biblioteke, posebno na centralnom pozajmnom odeljenju i u čitaonici biblioteke.
– I mi, osim što se slažemo sa njihovim zahtevima i iznetim stavovima o društveno-političkoj situaciji u zemlji, ne bismo mogli sutradan da ih pogledamo u oči, a da im, makar i ovako, nismo pružili neki vid podrške u njihovoj borbi. Želimo da znaju da smo tu za njih i uz njih. U kontaktima koje smo imali do sada, rekao bih da su studenti to prepoznali, navodi Stanković.
Do sada su nailazili samo na razumevanje i podršku Kragujevčana koji posećuju biblioteku, a neki od njih im se i pridružuju petkom ispred biblioteke u šesnaestominutnoj ćutnji.
– Budući da naše zakonodavstvo ne poznaje instituciju solidarnog štrajka ili neki sličan mehanizam iskazivanja solidarnosti i međusobne podrške radnika, pored zahteva studenata, uvrstili smo i nekoliko zahteva u vezi sa konkretnim problemima naše ustanove i zaposlenih, poput procena bezbednosti objekata u kojima radimo i povećanja zarada zaposlenih koje su sada ispod republičkog proseka. Pregovori sa poslodavcem i osnivačem u vezi sa tim su u toku, ističe Nikola Stanković.
Snaga je u istrajnosti
Sa njim se slaže i njegova koleginica Gordana Vučković iz Zavičajnog odeljenja NBKG.
– Većina zaposlenih u Narodnoj biblioteci „Vuk Karadžić” svakog petka je u štrajku, podržavajući studente i njihove zahteve. Mi imamo i svoje zahteve: nalazimo se u zgradi koja je preopterećena težinom knjiga, ali i spravama dve teretane. Zahtevali smo da se proveri bezbednost celog objekta. Inače, naša biblioteka je najstarija javna biblioteka u Srbiji koja nema svoj krov nad glavom, jer je od osnivanja 1866. godine podstanar, ističe Gordana Vučković.
Svakog petka njih dvadesetak izađe ispred Gradskog doma, sa dva transparenta: „Mi čuvamo Ustav” (aludirajući da se u njihovom Zavičajnom fondu zaista čuva Sretenjski ustav), ali i da uporno i dosledno čuvaju svoj stav podržavajući studente – i „Pročitani ste”. U potpisu su bibliotekari sa starim pečatom kragujevačke biblioteke.
– Ima nas malo jer smo desetkovani dugogodišnjom zabranom zapošljavanja, ali naša snaga je u volji i istrajnosti, ne u brojnosti. Prolaznici nas uglavnom sa odobravanjem gledaju, neki nam se i pridruže. Naravno, ima i onih koji se krste, negoduju, psuju. Na to ne reagujemo, jer mi ipak promovišemo neke druge vrednosti, podseća ova naša sagovornica.
Ona je srećna jer kao veteranka i u bibliotekarstvu i političkom životu stoji rame uz rame sa generacijom svoje dece, dodajući da je „i te kako zapamtila devedesete godine, sankcije, pogubnu politiku Miloševića i, na kraju, bombardovanje”.
– Ostavljali smo ih same dok smo devedesetih gulili cipele po kragujevačkim ulicama, zahtevajući promene i bolji život. Sada su to mladi ljudi koji imaju svoj stav i ne plaše se da ga brane. Tada nismo uspeli da napravimo bolju državu, ali kada danas vidim svoje mlade kolege i studente moram da kažem – ipak nismo džabe krečili, zaljučuje Gordana Vučković.
Vidimo se i sledećeg petka ispred Narodne biblioteke.
Piše: Zoran Mišić