– Bez obzira što sam u krugu porodice i prijatelja, ne mogu slobodno da idem svojom zemljom koju neizmerno volim, kaže Luka Stevanović, student Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu koji se od 29. jula nalazi u kućnom pritvoru.
Od prvih dana studentskih protesta i blokada Luka je aktivan na svom fakultetu i protestima koje su on i njegove kolege organizovale. Sa još sedmoro studenata iz raznih gradova (Beograda, Niša, Kragujevca, Sombora, Smedereva i Zaječara) uhapšen je u Beogradu 29. juna.
Ponuda za nagodbu
– Dan posle Vidovdanskog protesta bio sam sa drugom na autobuskom stajalištu kod Filozofskog fakulteta. Dva lica u civilu su mi prišla sa leđa i uhvatili me. Samo su mi rekli „pođi sa nama”. Tražio sam da se legitimišu, jer nisam bio siguran da su uopšte policajci. Tek nakon dva-tri minuta mog insistiranja, jedan je pokazao značku i onda sam pošao sa njima. Rekli su da me vode u MUP Novi Beograd, a kada sam ih pitao zbog čega, rekli su da ni oni ne znaju, već da su samo zaduženi da me tamo odvedu, započinje Luka svoju priču.
Prilikom uvođenja u stanicu jedan od njih je snimio njegov „ulazak” i taj snimak je završio u „Informeru”.
– Uvode me u prostoriju gde su nakon sat vremena došla dva inspektora za suzbijanje terorizma – tako su mi se predstavili. Oni su mi pokazali, po njima, „dokazni materijal” – transkripte mojih telefonskih razgovora sa majkom i ocem i fotografije kada ulazim na fakultet u Beogradu. Tražili su od mene da priznam – pripremanje dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije, pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, kao i za udruživanje radi vršenja krivičnih dela… Znači – terorizam i organizovani kriminal, na šta sam ja, normalno – ćutao, jer šta na tako nešto i da kažem.
Rekli su mu da ne mora ništa da priča, ali da dobro razmisli.
– Potom mi je ponuđeno, ako želim, da razgovaram sa tužiocem. Pristao sam, jer ne znam zbog čega sam uopšte tu. U međuvremenu je pozvan i moj advokat Božo Prelević. Tužiteljka mi se predstavlja kao tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i informiše me da čim je u pitanju ova instanca radi se o jako ozbiljnom delu i savetovala mi je da „pričam sve što znam” i ponudila mi je nagodbu – koja je podrazumevala uslovnu kaznu i prekvalifikaciju dela. Rečeno mi je i da ako želim da razgovaram sa tužiteljkom, advokat neće moći da bude prisutan, a u slučaju da on prisustvuje, onda tužiteljka neće razgovarati sa mnom. Rekao sam da ću da razmislim, nastavlja Luka.
Takođe, inspektori iz UKP-a su mu „spomenuli” da će i njegova „porodica da snosi posledice” ukoliko bude osuđen za ovo delo. Nakon toga mu je omogućeno da se sretne sa advokatom Prelevićem, gde su potpisali rešenje o policijskom zadržavanju i prebačen je u policijsku stanicu Vračar.
– Sutradan oko 16 sati izveden sam na sud u beogradskoj Palati pravde pred sudiju za prethodni postupak, gde se odlučivalo o predlogu određivanja pritvora koji je predložio tužilac. Na Višem sudu izjasnio sam se da sam potpuno nevin i nisam počinio nikakvo krivično delo, a kamoli ona za koje me terete. Takođe sam se izjasnio i obećao sudiji da ću se uredno odazivati na sve pozive suda i tužilaštva. Oko pet sati ujutru sudija za prethodni postupak je doneo rešenje da svi privedeni odmah budu pušteni da se brane sa slobode, odnosno odbio je predlog za određivanje pritvora. Svi smo pušteni na slobodu 1. jula, seća se Luka.
Na TV snimcima se vidi da baš on pri izlasku maše rešenjem o puštanju.
– Mahao sam njime trijumfalistički – baš sa razlogom, jer sam na svom ličnom primeru osetio kako institucije mogu da rade pravedno i zbog toga sam baš to rešenje podigao pred kamerama jer to i jeste ono za šta se mi i borimo – pravedne, slobodne i nezavisne institucije. Zaista sam se u tom trenutku osetio kao da živim u normalnoj i uređenoj zemlji, pojašnjava nam Luka svoj gest.
Vraća se potom u Kragujevac gde se susreo sa svojim kolegama i zajedno proslavljaju taj rad institucija, a potom odlazi kod druga u selo.
– Iskreno, „kako bih razbistrio misli” od svih dešavanja. Nisam imao mobilni telefon jer mi je on oduzet još u Beogradu. Saznao sam da je za mnom raspisana poternica i kontaktirao sam oba svoja branioca (sem Bože Prelevića i kragujevačkog advokata Aleksandra Radojičića) i doneli smo zajedničku odluku da je u mom najboljem interesu da se odmah predam. I da ponovo verujemo da će institucije doneti pravdenu odluku po našoj žalbi na rešenje kojim mi je određen pritvor, objašnjava Luka.
Emotivni izlazak iz CZ-a
Na prvom ročištu sudiji za prethodni postupak u Beogradu obećao je da će se odazivati na svaki poziv suda i ispunio je to obećanje predavši se u pratnji branilaca Višem sudu 22. jula.
– Javljam se sudiji, sačinili smo službenu belešku i priložili žalbu na rešenje kojim se određuje pritvor za Apelacioni sud. Po izlasku iz Palate pravde nije bilo policajaca određenih za moje privođenje, pa u pratnji banilaca sam odlazim u Policijsku stanicu Savski venac koja se nalazi u neposrednoj blizini Palate pravde i tražim da me neko odvede u pritvor, navodi Luka.
Prvo je sproveden u neku stanicu, za koju ne zna gde je, a potom u Centralni zatvor, gde provodi nedelju dana.
– U CZ-u svi su bili izuzetno profesionalni i ljubazni prema meni. Isti tretman sam doživeo i od svih pritvorenika sa kojima sam došao u kontakt tih sedam dana. Takođe, i policajci koji su me sprovodili u pritvor bili su baš korektni. Prvo sam raspoređen u karantinsko-pritvorsku jedinicu, a potom, posle tri dana, prebačen sam u sobu u bloku 2-1 koji u žargonu zovu „Hilton” (drugi je „Hajat”), gde sam u sobi bio sa još pet pritvorenika. Tu sam proveo ostatak svog boravka u CZ-u, nastavlja Luka Stevanović svoju pritvorsku „odiseju”.
Uslovi u sobi su bili zadovoljavajući.
– Za razliku od onih za koje sam čitao u medijima da su „zadesili” aktiviste u novosadskom zatvoru (stenice, bubašvabe, buve, vaške…) toga ovde zaista nije bilo. Može se reći da je „prostor” bio baš uljudan. Za vreme provedeno tamo uglavnom sam razmišljao i čitao knjige „Sezona oluja” i druge iz sage o Vešcu koje mi je doneo otac tokom posete, ističe on.
Jedan od komandira 29. jula otvara vrata od sobe i kaže mu da spakuje svoje stvari jer ide kući.
– U tom momentu sustiže me ogroman udar euforije i bukvalno sam počeo da se tresem od sreće. Pozdravljanje i oproštaj sa „cimerima”, takođe, je bio izuzetno emotivan. Prilikom izlaska iz sobe oni su svi ustali i aplaudirali mi. Nikada neću da zaboravim taj trenutak. Na rastanku sam im ostavio „plazmu”, „jafu” i knjige, a oni su meni poklonili paklu cigareta – najdeficitarniju robu u svakom zatvoru, da imam na putu do kuće.

Do Kragujevca ga je dovezao advokat Radojičić. Na putu do naselja Stanovo, u kome živi, Kragujevčani mu priređuju doček na kome se on kratko i obratio.
– Osetio sam se presrećno što ponovo vidim svoje prijatelje i porodicu. Emotivan i susret sa kolegama sa kragujevačkih fakulteta, mnogo suza, zagrljaja i divnih reči podrške.
Sutra ujutro poverenik za izvršenje krivičnih sankcija mu je „montirao” nanogicu i odredio prostor u kom može da se kreće – kuća i dvorište.
– Obavestio me je i o mojim pravima tokom „mere zabrane napuštanja stana”. U toku dana imam sat vremena kada mogu da se krećem potpuno slobodno, od 16 do 17 sati, a dozvoljne su mi i posete, nabraja Luka.
Dane kućnog pritvora „krati” gledajući serije, igrajući igrice (drug mu je doneo „soni”) i čitajući knjige (ona saga epske fantastike započeta u CZ-u je višetomna). I, da, sprema ispite („postao sam i Ćaci”, šali se Luka na sopstvenu muku).
Kolege u blokadi pozdravlja, neizmeno verujući u njih i s poštovanjem za sve što su uradili prethodnih meseci. Poručuje da je dobro i da nije klonuo duhom.
– Nisam uplašen, verujem da će pravda da pobedi, završava Luka svoju priču.
ŠTA ĆE DALJE BITI
Nadaju se da će pravda opet pobediti
Na odluku kojom je Luki odeđena mera zabrane napuštanja stana žaliće se Apelacionom sudu u Beogradu.
– Kako je već jednom ukinuta odluka Višeg suda verujemo da će i ovog puta drugačijom ocenom dokaza doneti odluku kojom će ukinuti rešenje kojim mu je ova mera određena, kaže njegov branilac Aleksandar Radojičić, dodajući da su žalbu predali u petak, 1. avgusta, čekaju odluku Apelacionog suda i nadaju se da će se Luka braniti sa slobode.
On ujedno apeluje na sve medije koji prenose dešavanja iz ovog postupka na uzdržanost i da pre nego što objave bilo kakvu odluku suda ili tužilaštva sačekaju zvaničnu potvrdu, zbog toga što se netačnim izveštavanjem nanosi šteta licima koja u njemu učestvuju.
Piše: Zoran Mišić
