U vremenu kada su prodavnice prepune fabrički proizvedenih igračaka, a kupovina najčešće svedena na brz izbor sa rafova, jedna porodična priča iz Kragujevca vraća pažnju na vrednost ručnog rada, strpljenja i ličnog pečata. Iz želje da jedan poklon bude poseban, pre godinu i po dana nastao je „Uplišankoˮ – brend ručno rađenih heklanih igračaka koji su osnovale majka i ćerka, Željana i Nikolina Milovanović.
Ono što je počelo kao potpuno spontana ideja, danas je prepoznatljiv mali brend koji okuplja kupce koji cene ručni rad, originalnost i proizvode napravljene sa pažnjom. Iako iza svake igračke stoje sati rada, brojne probe i usavršavanje tehnika, osnivačice kažu da je upravo ljubav prema onome što rade najvažniji deo čitavog procesa.
– Pre svega želim da se zahvalim na prilici da pokažemo da se ručni rad i dalje ceni i da ljudi i dalje vole nešto što je napravljeno ručno, kaže Nikolina, koja je zadužena za predstavljanje brenda, komunikaciju sa kupcima i vizuelni identitet.

Dok Nikolina studira unutrašnju arhitekturu, njena majka Željana već godinama ima iskustva u ručnom radu i proizvodnji dekorativnih predmeta. Upravo ta kombinacija kreativnosti, iskustva i modernog pristupa dovela je do stvaranja brenda koji je vrlo brzo pronašao svoju publiku.
– Moja mama je oduvek volela da hekla i već je pravila ozbiljne stvari. Sve je počelo kada sam htela da drugarici koja se porodila poklonim nešto posebno. Pitala sam mamu da li bi mogla da napravi igračku i ona je uspela. LJudi su se oduševili tim prvim zekom i onda smo rekle – hajde da probamo, priča Nikolina.
Lavić – najteži model
Iako je prvobitno sve bilo samo eksperiment, vrlo brzo su shvatile da njihova ideja ima potencijal da postane mnogo više od hobija. Tako je počelo ozbiljnije osmišljavanje brenda – od imena, preko pakovanja, do vizuelnog identiteta i načina predstavljanja proizvoda.
– U početku je bilo samo da vidimo kako će ljudi reagovati. Posle smo počele da razmišljamo o brendiranju, pakovanju, vizuelnom identitetu, kakve igračke želimo da pravimo i šta želimo da ljudi prepoznaju kao naš stil, objašnjava ona.
Naziv „Uplišankoˮ nastao je, kako kažu, gotovo slučajno. Danima su razmišljale o imenu koje bi moglo da predstavlja njihov rad, a konačna odluka doneta je tokom jednog druženja.
– Imale smo više ideja i nekoliko dana smo razmišljale. Jedan naš prijatelj je onda rekao – zašto ne Uplišanko? Ime nam je već bilo zanimljivo i tako je ostalo, navodi Nikolina.
Igračke koje prave rađene su amigurumi tehnikom heklanja, specifičnom po tome što omogućava izradu mekanih i okruglih formi. Iako na prvi pogled deluju jednostavno, njihova izrada je veoma zahtevna i podrazumeva mnogo vremena i strpljenja.
– Amigurumi je tehnika heklanja igračaka u krug. To je način da se dobiju oble forme i baš je specifičan za izradu igračaka, objašnjava Nikolina.
Svaka igračka prolazi kroz dug proces izrade, a vreme potrebno za jedan proizvod zavisi od veličine, složenosti i detalja.

– Neke igračke mogu da se urade za tri ili četiri sata, ali ima i onih za koje treba sedam ili osam sati rada. Ponekad se setovi rade i danima, kaže ona.
Posebno su zahtevni modeli koji imaju dodatne teksture i složenije detalje, poput krzna, ušiju ili različitih dodataka.
– Lavić nam je bio jedan od najtežih modela, baš zbog krzna. Menjale smo više tehnika dok nismo došle do rešenja koje nam odgovara. I kravica je bila veoma zahtevna, priča Nikolina.
Upravo taj proces stalnog usavršavanja izdvaja njihov rad. Svaku novu igračku posmatraju kao priliku da nauče nešto novo i pomere granice onoga što mogu da naprave.
– Svakog dana tražimo sve složenije šeme i modele koje želimo da savladamo, dodaje ona.
Pored redovne ponude, veliki deo posla odnosi se na igračke po želji kupaca. Te porudžbine često predstavljaju najveći izazov, jer je potrebno uskladiti ideju klijenta sa mogućnostima ručne izrade.
– Ljudi često imaju neku zamisao, ali ne znaju tačno kako bi želeli da igračka izgleda. Onda zajedno prolazimo kroz proces i pokušavamo da napravimo najbolje rešenje, kaže Nikolina.
Iako takav način rada zahteva više vremena, upravo u tome vide prednost u odnosu na fabričku proizvodnju.
– Ko god nam se javio za igračku po želji, to su ljudi koji cene ručni rad i razumeju koliko vremena i truda treba za jedan proizvod, ističe ona.
Prioritet je bezbednost igračaka
U čitav proces uključena je i mlađa sestra Petra, koja pravi priveske, podmetače i obeleživače za knjige, pa je „Uplišankoˮ vremenom postao pravi porodični brend.
– Mama radi najzahtevniji deo posla, sestra i ja pomažemo oko manjih proizvoda i organizacije. Svi smo nekako deo ovoga, kaže Nikolina.
Posebna pažnja posvećena je izboru materijala. Bezbednost igračaka je, kako kažu, bila prioritet od samog početka, zbog čega su dugo testirale različite vrste konca i punjenja.

– Mnogi naši prijatelji su dobili probne igračke. Čak smo neke dali psima da pokušaju da ih unište i nisu uspeli, priča Nikolina kroz smeh.
Igračke se izrađuju od pamučnog i plišanog konca, a koriste se isključivo antialergenski materijali.
– Pamučni konac je sto posto pamuk i najbolja je antialergenska opcija. I punjenje je antialergensko, što nam je veoma važno, objašnjava ona.
Jedan od ciljeva bio je da proizvod ostane kvalitetan i posle dužeg korišćenja.
– Važno nam je da igračka i posle pranja izgleda isto kao prvog dana, dodaje Nikolina.
Uprkos tome što živimo u vremenu brze proizvodnje i potrošnje, ove preduzetnice veruju da ručni rad i dalje ima svoju publiku.
– Ne mora sve da bude brza moda i masovna proizvodnja. Postoje ljudi koji žele nešto ručno rađeno i koji cene proces koji stoji iza toga, ističe ona.
Najveću motivaciju, kažu, daju im reakcije kupaca i fotografije dece koja se igraju njihovim igračkama.
– Kad vidimo fotografije dece koja su se vezala za naše igračke, to nam je najveća snaga i potvrda da radimo pravu stvar, navodi Nikolina.
Na pitanje kako bi opisala brend u tri reči, posle kratkog razmišljanja odgovara:
– Kreativno, zabavno i sa ljubavlju.
Pored redovnih porudžbina „Uplišankoˮ sve češće učestvuje i na bazarima i humanitarnim događajima. Posebno su ponosne na učešće na festivalu „Srce Kragujevcaˮ, za koji pripremaju posebnu kolekciju igračaka.
– Mnogo nam znači što možemo da budemo deo nečega što je dobro za naš grad. Trenutno pravimo igračke koje ćemo prodavati na tom humanitarnom festivalu 31. maja, kaže Nikolina.
U planu su i novi proizvodi – ćebenca, dodaci za krevece i proširenje asortimana, ali, kako ističu, najvažnije im je da zadrže kvalitet i prepoznatljivost.
Osim priče o ručnom radu, „Uplišankoˮ je i priča o ženama koje su odlučile da svoju kreativnost pretvore u posao. Zato Nikolina ima jasnu poruku za sve koji razmišljaju da pokrenu nešto svoje.
– Uprkos svim poteškoćama, uvek bih svakome rekla da proba. Možda nešto ne uspe iz prvog ili drugog puta, ali šta ako uspe? Šta ako to bude najbolja stvar koju ste uradili za sebe?, poručuje ona.
U vremenu u kojem se sve brže proizvodi i još brže zaboravlja „Uplišankoˮ pokazuje da i dalje postoji mesto za proizvode koji nastaju polako, strpljivo i sa mnogo ljubavi. Upravo zato njihove igračke za mnoge nisu samo predmeti, već uspomene koje traju.
