U svetu brze mode i još brže proizvodnje, gde se stvari lako bacaju i zamenjuju, jedna Kragujevčanka razvila je misiju u oživljavanju zaboravljenih predmeta. Mira Cvetković, po formalnom obrazovanju mašinski inženjer i dizajner enterijera, kućnom nameštaju vraća život, ali ne samo to – uči i druge kako da to rade.
Kroz svoje radionice i jedinstven pristup, pokazuje kako stari komad nameštaja može postati centralni deo modernog doma, unoseći u njega priču i dušu. Njena priča pokazuje kako ljubav prema kreativnosti i ručnom radu može prerasti u životni poziv i inspiraciju za druge.
Mira ističe da se od malena interesovala za stvaranje.
– Od najranijeg detinjstva volela sam da pravim stvari svojim rukama. U sedmom razredu kupili su mi mašinu za šivenje, a ja sam stalno nešto krojila i preuređivala, priseća se.
Kasnije je, tražeći pravi izraz, uplovila u svet enterijerskog dizajna, ali joj je nedostajalo praktičnog rada.
– Bavljenje dizajnom enterijera bilo mi je suviše „sterilno”, bez konkretnog rada. A onda sam, kao i mnogi danas, na Jutjubu naišla na zanimljive komade nameštaja i odlučila da sama probam da ih preuredim.
Prvi eksperimenti odvijali su se u njenoj kući – farbanje stočića, vitrina, pa čak i frižidera. Mira se ne bavi samo farbanjem, već redizajnom. NJen cilj je da nameštaju da novi život i da se uklopi u nove, moderne enterijere, unoseći u njih vedrinu.
– Nisam želela da nameštaj vraćam u prvobitno stanje, nego baš suprotno – da mu dam novi život, da se uklopi u savremene enterijere, da bude veseliji i zanimljiviji.
Kako bi unapredila veštine, pohađala je radionice u Beogradu, ali i intenzivno učila putem interneta.
– Savetujem svima da se obrazuju u ovoj oblasti. Znanje je danas zaista svima dostupno. Prvo sam sarađivala sa stolarima, a onda sam vremenom naučila sama da restauriram stolice, menjam noge, tapaciram. Proces me sam vodi, a ja uživam u njemu.
Njene metode uključuju različite tehnike – od slojevitog nanošenja boja (tzv. layer tehnike), dekupaža, pa sve do imitacije mermera. Najvažnije je da se nameštaj dobro očisti običnim deterdžentom i vodom, a zatim se boje nanose u dva sloja. Ponekad je potrebno samo jedan dan da se završi manji komad nameštaja, poput stolice ili stočića. Na kraju se nanosi lak ili vosak, koji daju mat izgled i štite nameštaj od vlage i vode.
– Volim da radim sa šablonima, da dodam natpise ili šare. Često koristim i slikarske četkice jer farbanje ume da bude prava umetnost. Često napravim i sopstvene šablone, pa na komad unesem nešto jedinstveno.
Ono što posebno naglašava jeste da koristi boje na bazi vode, bezbedne i za decu. Kada je reč o nameštaju, voli stilski nameštaj od punog drveta, star preko pedeset ili sto godina. Veruje da je takav nameštaj odličan i da zaslužuje novi život.
– Moje boje su sertifikovane i za dečje igračke. To mi je bilo važno od samog početka – da ono što koristim ne bude štetno ni za mene ni za ljude koji dolaze na radionice.
Radionice – kreativnost i terapija

U poslednjih nekoliko godina Mira je pokrenula radionice u centru Kragujevca, koje su postale prepoznatljivo mesto okupljanja.
– Trudim se da napravim prijatnu atmosferu. Okupi se u proseku desetak ljudi, pustimo muziku, pijemo kafu i radimo zajedno. Svako donese neki manji komad nameštaja – stočić, kutiju, poslužavnik – i za četiri-pet sati završimo projekat. To ljudima znači jer danas retko ko ima vremena da se duže posveti nekom hobiju.
Atmosfera, kako kaže, podseća na druženje među istomišljenicima. Mnogi polaznici rade poslove koji nisu kreativni, a u stvari žele da izraze i tu stranu sebe. Na radionicama dobiju priliku da nešto stvore sopstvenim rukama, a to iskustvo ih ispuni radošću. Radionice su, dodaje, i praktične i lekovite.
– Mnogi mi kažu da im ovo dođe kao terapija. Iskreno, i meni je farbanje nameštaja neka vrsta neformalne meditacije. Zaboraviš na brige i probleme, a vreme koje provedeš kreativno uvek je najvrednije.
Njeni planovi idu i korak dalje – od radionica za mame i decu, do art-terapije za ljude kojima je potrebno opuštanje.
– Želim da osmislimo radionice koje će pomoći i onima koji su depresivni ili pod stresom. Kreativnost vraća u balans i unosi radost.
Za Miru, restauracija starog nameštaja nije samo estetika, već i ekološki i ekonomski čin.
– Jako me privlači reciklaža starih stvari i ideja da uštedimo nešto. Danas je skupo zvati majstora ili kupovati novo. LJudi često poklanjaju nameštaj sa kojim ne znaju šta će, a meni je najveći izazov da mu dam novi život.
Kvalitet starih materijala je, naglašava, neuporediv.
Najveća vrednost restauracije je to što je nameštaj uglavnom od drveta, prirodnog materijala, koji vremenom samo dobija na vrednosti. Osim ekološkog aspekta, tu je i lični doživljaj stvaranja.
– Kada uzmem četkicu i krenem, posle 10–15 minuta već osećam da sam bolje raspoložena. To je moj način da se izborim sa kreativnim blokadama. Internet je pun inspiracije, ali kada nešto uradiš sopstvenim rukama, to uvek nosi pečat tvoje jedinstvenosti.
Od hobija do izvora prihoda
Mira priznaje da mnogi polaznici njenih radionica uče veštine koje kasnije postaju i izvor prihoda.
– Znam žene koje su nakon radionice počele time da se bave i da zarađuju. U današnje vreme nije loše naučiti novu veštinu – možda to postane dodatni posao.
Cena radionice je, prema njenim rečima, pristupačna.
– Na primer, moja radionica u maju koštala je 4.000 dinara, sa svim obezbeđenim materijalom. To je prava vrednost, jer polaznici odlaze kući sa završenim komadom nameštaja i znanjem koje mogu odmah da primene.

Jedan od aktuelnih projekata joj je sređivanje novog prostora, koji će postati svojevrsni izložbeni salon i edukativni centar.
– Ranije sam radila u svojoj kući, a sada uređujem novi prostor u kome će biti primeri svega što može da se uradi – od ogledala, kuhinje, zidova, pa do dekorisanih stolova. To će biti mesto gde ljudi mogu da dođu i vide uživo šta znači transformacija starog u novo.
Mira planira i dodatne vrste radionica – od pravljenja personalizovanih poklona do izrade vision board-a.
– Uvek je vredniji poklon kada je napravljen sopstvenim rukama. To želim da pokažem ljudima – da je moguće stvoriti nešto autentično, lično i neponovljivo.
Na pitanje kako se oseća kada vidi „novi život” starog komada nameštaja, Mira odgovara:
– Taj osećaj kada nešto napraviš svojim rukama i vidiš da je našlo novu primenu –zaista je predivno. A još lepše je kada mi ljudi šalju slike nameštaja koji su sami sredili na mojim radionicama. To me ispunjava i daje mi snagu da nastavim.
Priča Mire Cvetković svedoči o tome da kreativnost i ljubav prema stvaranju mogu da nadžive industrijski tempo savremenog života. NJena misija nije samo da obnavlja stare komade nameštaja, već i da prenosi znanje, inspiriše i uči druge kako da pronađu radost u procesu. U vremenu masovne proizvodnje i potrošnje,
Mira pokazuje da su umeće, strpljenje i mašta – nezamenjive vrednosti.
Piše: Maja Đorđević
