Radio televizija Kragujevac i dalje se vodi kao privredno društvo, što znači da joj je vlasnik i osnivač još uvek grad Kragujevac. To dalje znači da se finansira iz gradskog budžeta i da njome upravlja lokalna izvršna vlast. Konačan zaključak je – ova medijska kuća još nije privatizovana, a ne zna se ni kad će.
RTK je tako i dalje jedini medij u Srbiji gde država nije „izašla iz vlasništvaˮ, a svi rokovi za to odavno su iscureli. Zakonom o javnom informisanju koji je usvojen 2014. godine, dakle za vakata naprednjaka, bilo je precizirano da sve informativne kuće „pod šapamaˮ vlasti, i republičke i lokalnih, do kraja 2015. dobiju nove vlasnike, odnosno da budu privatizovane, ali taj proces ni posle deset godina nije okončan. Naprednjaci su „meka srcaˮ i kod njih rokovi nisu važni.
U međuvremenu je promenjen Zakon o privatizaciji, pa je za još 46 preduzeća sa državnim kapitalom određeno da nove vlasnike moraju da nađu do kraja 2027, a među njima je i Radio televizija Kragujevac. Međutim, Vlada Srbije je za RTK i još šest firmi kao poslednji rok za prodaju dala ovu, 2025. godinu.
U izmenjenom zakonu još je rečeno da „u slučaju da privatizacija subjekata sa većinskim društvenim kapitalom ne bude završena u predviđenom roku, država će pokrenuti prinudnu likvidacijuˮ i svu imovinu prebaciti na sebe.
Šta REM treba da kaže
Kada je letos Ministarstvo privrede oglasilo prodaju Radio televizije Kragujevac, kao jedini zainteresovani kupac javila se Radio televizija Pančevo. Ona je prihvatila i cenu od skoro 145 hiljada evra i tada se činilo da RTK konačno dobija drugog gazdu. Navodno, trebalo je samo da se završe neke protokolarne radnje, pisanje i overavanje ugovora i slično.
Sve se to događalo sredinom jula, ali prošli su avgust, septembar i oktobar, a od privatizacije nema ništa. Nema ni zvaničnog objašnjenja gde je proces zakočio: ne oglašava se ni Ministarstvo privrede kao državni posrednik u prodaji, ni gradska vlast u ulozi prodavca, a ni sama RTK. Informacije nemaju ni zaposleni, osim možda neki od rukovodilaca u preduzeću, a njima je puštena priča da nekakvu saglasnost, mišljenja ili ko zna šta treba da da Savet regularnog tela za elektronske medije (REM).

Ako je stvarno tako, onda će čekanje na ozvaničenje prodaje RTK da potraje. Već više od godinu dana Savet REM-a bukvalno ne postoji, jedan pokušaj da se izabere propao je, a drugi je upravo u toku, mada je i njegov ishod neizvestan jer naprednjaci pošto-poto hoće ovo telo da zadrže kao svoju partijsku ispostavu, umesto da ono bude politički nezavisno.
Pošto je propala i prethodna privatizacija Radio televizije Kragujevac, upriličena na samom kraju prošle godine, po sebi se nameće pitanje da li su po sredi objektivne teškoće, ili je reč o smišljenim zavrzlamama i fingiranju razvlačenja prodaje ove medijske kuće. Jedini razlog za to mogao bi da bude dodatno izvlačenje para iz budžeta grada Kragujevca za finansiranje RTK, umesto da sve troškove rada preuzme novi – privatni vlasnik.
Ako se zna da su mnoge lokalne televizije i novine prodavane „o čas poslaˮ, kao vreće krompira na kvantašu, to što RTK ne može da dobije novog vlasnika ni iz više pokušaja ne uklapa se u srpski privatizacioni model.
Dok je čekala novog gazdu ona je, nesporno, sve vreme mezimče gradske vlasti, privilegovana u odnosu na druge lokalne informativce po finansijskoj izdašnosti grada prema njoj. Naravno da je ta „ljubavˮ uvek obilato uzvraćana time što je gradska televizija godinama propagandni servis Srpske napredne stranke.
Manipulisanje budžetskim novcem
Ta političko-medijska bliskost imala je i novčani ekvivalent. On je ove godine, bar do sada, oko 80 miliona dinara, jer je baš toliko para tokom 2025. iz budžeta grada upumpano u Radio televiziju Kragujevac. A evo i kako.
Prvo je u budžetu grada za ovu godinu napisano da će kroz subvencije, dakle direktna davanja, RTK pripasti 50 miliona dinara. To je za petnaestak miliona manje nego što je uplaćeno 2024, jer su u gradskoj upravi ipak očekivali da će ova medijska kuća u dogledno vreme biti privatizovana, takve su bile najave iz Vlade Srbije.
Međutim, već u junu ove godine subvencije za RTK pojačavaju se za još deset miliona dinara, a ta odluka donosi se samo desetak dana pre nego što je oglašena nova aukcijska prodaja radio-televizije. Rečeno je da taj „dodatakˮ treba da pokrije njen rad do kraja septembra, što stvara razumljivu sumnju da se već tada znalo da novi vlasnik neće brzo preuzeti RTK.
Ali, tu nije kraj. Nedavno je rebalansiran budžet grada za ovu godinu tako što je prihodna strana uvećana za oko 600 milona dinara i u taj „višakˮ ugrađena je i Radio televizija Kragujevac sa novih 19 miliona dinara subvencija. Dakle, eto ukupne cifre od 80 miliona, a da li će to biti sve za ovu godinu – ne bismo da pretpostavljamo.
Drugim rečima, da je krajem prošle godine RTK prodata na raspisanoj licitaciji, umesto što su nadležni napravili brljotine pa je privatizacija poništena, u gradskoj kasi ostalo bi navedenih 80 miliona. Privatna televizija izgubila bi pravo na subvencije i bila bi upućena, kao svi drugi mediji, da do para iz lokalnog budžeta dođe konkurisanjem za takozvano sufinansiranje medijskih projekata.
A ovaj model, koji je propisan Zakonom o informisanju, u Kragujevcu je primenjen diskriminatorski prema svim informativcima koji nisu po volji vlasti. Ukratko, kako je to sufinansiranje ove godine sprovedeno u Kragujevcu – govore zvanične cifre.

U gradskom proračunu za 2025. godinu „za finansiranje razvoja javnog informisanjaˮ 47,5 miliona dinara opredeljeno je za sprovođenje javnog konkursa za sufinansiranje medijskih projekata. Međutim, kada je taj konkurs u februaru raspisan, figuriralo je tek 12,6 miliona, a raspodeljeno je 8,9, što znači da je 3,7 miliona „negde sklonjenoˮ. Pare su, naravno, dobili politički podobni, neki koji su i nevidljivi na medijskoj sceni ili su daleko od javnog interesa Kragujevčana, zato što informativno pokrivaju Beograd, Vranje ili Veliku Planu.
Potom se dogodila bezočna manipulacija gradske vlasti: u isto vreme kada je Televiziji Kragujevac nabačeno još deset miliona subvencija, pomenuta suma od 47,5 miliona dinara za medijske projekte umanjena je na 25 miliona, jednostavno je skresana bez ikakvog obrazloženja, pa je po toj računici neraspoređeno ostalo oko 11,4 miliona, plus 3,7 miliona koji nisu podeljeni po konkursu.
Da li će ovaj „višakˮ novca koji je u budžetu bio namenjen privatnim i privatizovanim gradskim medijima završiti na računu neprivatizovane (državne) Radio televizije Kragujevac – to će se možda tek saznati, a možda i neće, jer je reč o nezakonitom prepravljanju odluke o gradskom budžetu. Ono što uzgred saznajemo jeste da se, kako se kaže, pare poreskih obveznika lepo delkaju u Radio televiziji Kragujevac, pa neki „glavniˮ (i odgovorni Srpskoj naprednoj stranci) mesečno „bijuˮ i 250-300 hiljada dinara.
Mreža vlasti lojalnih medija
Pošto se ozvaniči prodaja RTK, ma kada se ona desila, dve stvari su skoro sto posto izvesne: da će novi vlasnik biti Radio televizija Pančevo, koja je na dve poslednje aukcije jedini zainteresovani kupac, i da se u programskom smislu na kragujevačkoj televiziji ništa neće promeniti. Samo će se u formalnom smislu promeniti gazda – ispod šapa lokalne vlasti u Kragujevcu preći će pod skute Srpske napredne stranke.
Prodajom pančevačkoj televiziji ova kragujevačka će se uplesti u mrežu lokalnih TV stanica koje su lojalne naprednjacima, zapravo će ući u njihovu propagandnu mašineriju. Podsetimo, RTV Pančevo svojevremeno je kupio Kruševljanin Radoica Milosavljević, čovek blizak Batislavu Gašiću, ali je prošle godine, verovatno po partijskom nalogu, svoj stopostotni udeo u ovom mediju preneo na izvesnu Tatjanu Cuk, koja je sada i direktorka ove informativne kuće i takođe žena posvećena naprednjačkoj stranci.
Inače, Radoica Milosavljević je od 2015. dve godine bio vlasnik i RTK, taj kupoprodajni ugovor je raskinut, ali je on u seriji pazario televizije Kruševac, Pirot, Brus, Dimitrovgrad, Novi Kneževac, Leskovac, Bačka Palanka, Paraćin… Tako je stekao epitete „medijski mogulˮ i „srpski Berluskoniˮ, ali je jasno da je on samo istureni lik iza koga stoji Srpska napredna stranka. Partijski cilj je ostvaren – „država je izašla iz vlasništvaˮ lokalnih medija (na čekanju je još samo RTK), oni su navodno privatizovani, ali tako da im je novi „gazdaˮ postao partijski aparat SNS-a.
Stranka se pobrinula i za finansijsku sigurnost svojih televizija. Model koji je u Zakonu nazvan „sufinansiranjem projekata u oblasti javnog informisanja radi ostvarivanja javnog interesaˮ u praksi funkcioniše tako što na konkursima nadležnog ministarstva i lokalnih samouprava pare dobijaju samo poslušni i podobni, odnosno „napredniˮ.
Zato ni Radio televizija Kragujevac ne treba da strahuje za svoju budućnost – sve dok aktuelna vlast ne ode u istoriju.
HRONOLOGIJA PRODAJE RTK
Ni posle 18 godina nema kupca
Prošlo je celih 18 godina od kada je u ondašnjoj Agenciji za privatizaciju najavljena prodaja Radio televizije Kragujevac kao javnog preduzeća čiji je vlasnik i osnivač grad Kragujevac. Bilo je to 2007, kada je objavljen ceo „paketˮ medija za privatizaciju, ali je ta objava ubrzo povučena za više lokalnih televizija – bez suvislog obrazloženja.
Podsećamo, tada je prodata kragujevačka „Svetlostˮ, ali posle tri godine ugovor o kupoprodaji je poništen jer konzorcijum kupaca nije ispunjavao preuzete finansijske obaveze. Potom je ovaj ugledni nedeljnik otišao u stečaj i posle nekoliko godina je likvidiran i izbrisan iz registra medija.
Privatizacija RTK ponovo je aktuelizovana tek 2015. i 15. oktobra te godine ovu medijsku kuću kupio je Radoica Milosavljević, u javnosti tada malo poznati Kruševljanin, sitan biznismen, član Socijalističke partije i čovek blizak svom sugrađaninu Bratislavu Gašiću.
Međutim, već u januaru 2017. godine Ministarstvo privrede poništilo je ovu privatizaciju jer kupac nije ispunjavao obaveze iz ugovora: nekoliko meseci nije isplaćivao plate zaposlenima, niti je obezbedio novac namenjen investicijama. Ovoj odluci prethodio je štrajk radnika RTK, a potom je televizija neko vreme prekinula emitovanje programa, jer su izvršitelji popisivali opremu za proizvodnju i emitovanje programa. Tada je saopšteno da je Milosavljević napravio dug od 150 hiljada evra.
Istrovremeno sa poništavanjem privatizacije Ministarstvo je vlasništvo i osnivača prava nad Radio televizijom Kragujevac prenelo na grad Kragujevac. Ova odluka bila je neregularna jer je već odavno bio istekao zakonski rok do kog su sve državne institucije morale da izađu iz vlasništva medija. Onda su usledile i nove nezakonite radnje, kada su svi dugovi i minusi koje je napravio privatni vlasnik Radoica Milosavljević pokriveni novcem iz budžeta grada Kragujevca. Bilo je to u vreme gradonačelnika Radomira Nikolića.
Iste te 2017. godine grad je pokrenuo inicijativu za novu privatizaciju RTK, međutim to je bila prazna priča jer je sve do sredine 2023. vladao potpuni tajac. O novoj aukcijskoj prodaji nije bilo ni reči, bar ne javno izgovorene, a sve to vreme u ovu medijsku kuću „sipaneˮ su subvencije iz budžeta grada, godišnje po oko 60 miliona dinara, što je za period do 2023. izguralo na oko 600 miliona dinara.
Istovremeno, grad Kragujevac nije raspisivao konkurse za sufinansiranje privatnih medija, što je bila (a i sada jeste) zakonska obaveza za lokalne samouprave, ali sve je to prošlo bez sankcija za kragujevačku vlast.
A onda je, pred sam kraj prošle godine, „kao grom iz vedra nebaˮ prostrujala vest da je za 30. decembar zakazana prodaja Radio televizije Kragujevac u Ministarstvu privrede. O tome se nije oglašavalo ni Ministarstvo, ni gradska uprava, a ni zaposleni nisu znali šta se sprema njihovoj firmi. Takva tajnovitost nikako se rezonski nije mogla razumeti.

Uglavnom, posao je u tišini završen uoči ove Nove godine, tako što je jedini zainteresovan kupac bila Radio televizija Pančevo, koja je za sto odsto kapitala prihvatila ponuđenu cenu od oko 153 hiljade evra. Međutim, dva sindikata u RTK, „Nezavisnostˮ i Sindikat novinara Srbije (SINOS), prokljuvili su šta se radi i tražili su poništenje privatizacije koja je bila skoro „gotova stvarˮ.
Opet je kamen spoticanja bio Kruševljanin Radoica Milosavljević. Naime, on je u maju 2024. godine kompletno vlasništvo nad RTV Pančevo prebacio na izvesnu Tatjanu Cuk, nije poznato na koji način, koja je odani naprednjački kadar i menadžerka džudo kluba „Crvena zvezdaˮ, međutim ta promena nije blagovremeno izvršena u Agenciji za privredne registre. Tačnije, to je učinjeno tek 25. decembra prošle godine, a rok za otkup dokumentacije za privatizaciju istekao je pet dana ranije, pa je osnivač RTV Pančevo i dalje formalno bio Milosavljević. Međutim, pošto je on već bio kupac Radio televizije Kragujevac i ta privatizacija je poništena, po zakonu nije imao pravo da se ponovo pojavi u toj ulozi.
Primedba sindikata RTK bila je na mestu i Ministarstvo privrede nije imalo drugog rešenja nego da krajem februara ove godine poništi prethodni postupak prodaje kapitala Radio televizije Kragujevac.
Novi javni poziv za prikupljanje ponuda za prodaju RTK objavljen je u junu ove godine, a šta se s njim dešavalo opisano je u osnovnom tekstu.
Piše: Miroslav Jovanović
