Zgrada Narodne banke u Kragujevcu, kako se zvala od svog početka, kada je započeta 1939. godine, a završena 1940. predratne godine, u narodu odomaćenog naziva SDK (Služba društvenog knjigovodstva) posle 85 godina postojanja došla je na red za temeljnu rekonstrukciju spolja i iznutra.
Pošto je pod zaštitom, kao jedan od najvećih bisera arhitektrure grada, investitor obnove, Narodna banka Srbije tražila je uslove za rekonstrukciju od Zavoda za zaštitu spomenika i od početka godine radi po njima, što dovodi do složenog postupka koji traje duže nego obično.
Marijana Bec, arhitekta konzervator u Zavodu, kaže da uslovi podrazumevaju potpuno očuvanje fasade, saniranje svih oštećenja, a dozvoljena je zamena prozora novim drvenim, koji bi izgledali isto kao prethodni i spolja i iznutra, jer su imali dekoraciju koja nije mogla da se izvede u drugim materijalima.
U unutrašnjim prostorijama dozvoljena je adaptacija i prilagođavanje potrebama korisnika. U zgradi se radi sve – plafoni, podovi, zidovi, nove instalacije jer od 1939. godine zgrada nikad nije imala veće rekonstrukcije, sem tekućeg održavanja.
Po rečima Marijane Bec dozvoljeno im je da u dograđenom delu zgrade u dvorištu naprave lift koji će biti savremen, od stakla. Investitori su se, kako kaže, odlučili na ove radove jer od izgradnje ništa nije popravljeno i pojavila su se oštećenja.
– Tragovi oštećenja su bili vidljivi spolja i unutra. Spolja, jer je reč o veštačkom kamenu koji je bio dosta tanak, do ispod jednog centimetra, a na nekim delovima se taj kamen odvojio od podloge, negde i potpuno, pa je ispod bilo samo obojeno ili su ti delovi omalterisani. Sada su sva oštećenja sanirana, podlupljeni delovi su prilepljeni uz podlogu, a tamo gde su bila velika oštećenja obijen je veštački kamen i urađen novi, kaže Marijana Bec.
Veštački kamen je mešavina belog cementa i kamena, koja se melje i dodaju se prirodni tonovi da bi se dobila boja. Arhitektkinja iz Zavoda objašnjava da je pre početka radova fasada oprana vodom pod pritiskom, ali to nije dalo rezultate, pa je fasada peskarena. To znači da sitan pesak pod pritiskom pere taj kamen, a posle su rađene sanacije.
Kako navodi Marijana Bec, od veštačkog kamena su i druge reprezentativne zgrade u gradu – Kojićeva banka, Ured, Dom omladine… Svi ovi radovi doveli su do utiska da se unekoliko promenila boja fasade Narodne banke Srbije, kako se sada zove, uz dodatak „Služba za trezor”. Naša sagovornica kaže da je za nijansu boja sada tamnija i više „žućkasta” jer kad se ispere boja od sivila i atmosferskih uticaja, fasade su življe boje.
Da se sada postigne ista boja, napominje Bec, teško je, ali kad se vidi bočna strana objekta prema manjoj zgradi u dvorištu, na kojoj ništa nije rađeno, videće se da su boje iste. U unutrašnjosti zgrade uslov je bio da u centralnom delu, u javnim prostorijama, ostanu podovi i podloge koje su bile, jer nije bilo detalja koji su posebni.

Zgradu kojoj se vraća stari sjaj i obnova treba da se okonča polovinom ove godine projektovao je arhitekta Bogdan Nestorović, koji se kao profesor fakulteta bavio projektovanjem stambenih zgrada i naukom o stilovima, zabeležio je dr Veroljub Trifunović u svojoj knjizi „Arhitektura o Kragujevcu, 1918 – 1941. godina.” Stilski, ona je, prema ovom tekstu, primer odumirućeg klasicizma.
Nagrađena dela ovog projektanta iz međuratnog perioda su Zanatski dom (Radio Beograd), ili zgrada TANJUG, a izvedene su u duhu moderne arhitektire.
Impresivna spoljašnjost ove zgrade ukazuje na veliku čistotu stila i manir istovetnog graditeljstva koji je u to vreme bio aktuelan u Berlinu. Stilski pripada istom pravcu kao zgrada Ureda. Ovde se jasnije ispoljavaju izvesni uticaji ondašnje nemačke arhitekture – monumentalnost kolonada, disciplina, perfekcija, snaga. Iznad ulaza je niša sa dva visoka stuba, koja kao da podupiru gornju etažu. Čitavom dužinom šireg profila koji izlazi na glavnu gradsku ulicu u visini dve poslednje etaže raspoređeni su stubovi sa jonskim kapitelima, slobodno postaveljni u prostoru, piše dr Trifunović.
On smatra da ova palata pokazuje značaj koji je Kraljevina Jugoslavija davala imidžu državnih institucija i jedan je od najreprezentativnijih objekata u glavnoj kragujevačkoj ulici. Njene prostorije, prema dr Trifunoviću, za vreme Drugog svetskog rata koristila je Komanda nacističkih okupatorskih snaga. Inače, porodica projektanta Bogdana Nestorovića ostavila je veliki trag u centru Šumadije jer je njegov otac Nikola projektovao zgradu Okružnog načelstva, potonjeg suda, a danas zgradu Uprave grada.
Piše: Miloš Pantić
