Problemi u Kragujevcu su svuda oko nas. Na svakom nivou. Odavno je došao trenutak da prestanemo da nabrajamo i opisujemo šta sve ne funkcioniše u gradu, u koje sve to svakodnevne probleme dovodi građane Kragujevca i da delimo dijagnoze osobama koje su formalno odgovorne za aktuelno stanje, već da pređemo u konkretne akcije.
Dvanaesti mart je u trenutku kada nastaju ovi redovi i u dogovoru sa saradnicima šta bismo mogli ove godine tim povodom da objavimo na našim društvenim mrežama, jedan od njih je predložio sledeći citat Zorana Đinđića: „ Treba mnogo više vremena utrošiti na oštrenje testere, nego drva seći tupom mašinom.ˮ I to je to. Otrežnjenje! Prestanimo više uporno samo da kritikujemo, govorimo, skrećemo pažnju, apelujemo, molimo, pozivamo na odgovornost, na savest, moral, da se iščuđavamo… Uporno pokušavamo nauditi nekom drvetu, nekoj bukvi na isti način, navaljujući na nju tupim predmetom. Siguran sam da postoji način da se pobedi bukva, koliko god ona tvrda bila i koliki god otpor pružala!
Nama nisu potrebne kozmetičke promene. Nisu ni personalne. U ovakvom sistemu potpuno je nebitno ko je formalno gradonačelnik Kragujevca. Kako god da se zove i preziva njemu se glava nalazi u torbi partijskog beogradskog koordinatora. Zato je neophodno promeniti sistem. Ideja, plan, strategija, taktika, akcija.
Kragujevčanima je ukinuto pravo na lokalnu samoupravu. Realno, mi se u Kragujevcu ništa ne pitamo, niti nas ko šta pita. Ne pitamo se ni koje ćemo sijalice kupiti za našu javnu rasvetu, od našeg novca, ni od koga, ni po kojoj ceni. I ptice na grani znaju da se kragujevačka vlast nije formirala u Kragujevcu, nego u partijskoj kancelariji u Beogradu. Privedeni su tamo najpodobniji i najposlušniji, koji će za malo manje ili malo veće parče ličnih privilegija raditi šta im se kaže.
Nepisano je pravilo da su na lokalnom nivou u „partijiˮ zadovoljni upravo onim ljudima kojima građani tog grada nisu. Namerna slučajnost je da je upravljanje gradom „dodeljenoˮ osobama bez legitimiteta među Kragujevčanima. Da radom gradonačelnika građani nisu zadovoljni znali su naravno i u njegovoj stranci, pa su ga posle prvog mandata skrajnuli na listi kako bi Kragujevčane doveli u zabludu da on neće biti novi gradonačelnik. Zamenika gradonačelnika, što je druga po snazi funkcija u izvršnoj vlasti grada, Kragujevčani i ne poznaju.
Njih dvojica nemaju pred kim ni pocrveneti, jer njih lično niko nije ni birao. Time se narušila prirodna politička ravnoteža i zakonitost da odgovarate građanima jer su vas oni i izabrali. Kao posledicu toga imamo slučaj da se iz gradskog budžeta nezakonito isplati 296 miliona dinara licima koji nisu vlasnici zemljišta prilikom kupovine istog jer su prethodno na tom prostoru pazarili nešto za jedan milion. Kao i to da se o trošku Kragujevčana biznis klasom turistički putuje i provodi sa ekipom po Americi mesec dana. Računi se u ovom sistemu ne podnose građanima, nego partijskom komesaru, pa ako on dozvoli, koga briga za građane!
O članovima Gradskog veća, ili gradske vlade, i da ne govorimo. Nekada ozbiljna i odgovorna funkcija, svela se na klot partijsko namirivanje bez ikakvih kriterijuma. U upravi grada Kragujevca su statisti sa zaposlenjem. Prazni ukrasi. U partiji – vredni aktivisti. Za grad neupotrebljivi i beskorisni. Za partiju dostupni u pola dana i pola noći. Tako danas imamo imitaciju funkcionisanja grada. Bitan je samo partijski marketing.
Gradonačelnik ne dolazi na sednice Skupštine grada, gde se donose najvažnije odluke za grad, ali zato po nalogu beogradskog partijskog koordinatora obilazi seoske domaćine, iako i sam priznaje da za njihove probleme nije nadležan. Bitno je uslikati se. Naravno, ne obilazi on sve, već samo podobne.
Sa direktorima ustanova kulture se organizuje radni ručak, da bi se predstavila tobože gradonačelnikova posvećenost i briga za kulturni život grada. A koliko mu je zaista stalo do kulture u gradu govori to da nije imao vremena za „Dan Knjaževsko-srpskog teatraˮ. Da ne govorimo da se na manifestaciji „Dani kragujevačke knjigeˮ niko iz uprave grada nije ni pojavio. Bitna je samo predstava za građane. I te predstave se izvode samo po strogom nalogu partijske centrale.
U ovako postavljenom sistemu nikakve promene na bolje nisu moguće. Da bi se promenio sistem potrebno je promeniti pravila koja definišu sistem. Pre svega da ljude koji nam vode grad biramo mi sami, a ne ljudi koji sa Kragujevcem nemaju nikakve veze, osim kada u prolazu izdaju zaduženja i naloge.
Decentralizacija, departizacija i dekriminalizacija su neophodan uslov za sistemske promene! Zajedno sa ljudima sa juga Srbije, zapada, istoka, Vojvodine, Beograda. Dok se za to ne izborimo, neophodno je i da se mi u našem dvorištu, našoj kući, okupimo, pripremimo, napravimo plan, strategiju, taktiku, regulišemo međusobne odnose i prevaziđemo sve probleme i poteškoće. Mi u Kragujevcu moramo na sledećim lokalnim izborima pobediti partijsku centralu iz Beograda! LJude koju upravljaju gradom moramo birati mi, građani Kragujevca. Nama moraju biti odgovorni za svoj rad i rezultate. Tada će i rezultati doći.
U jednom sportskom timu van terena ne moraju se svi saigrači družiti, voleti, imati lepo mišljenje jedni o drugima. To je i nemoguće. Ljudi su različiti. Timski uspeh je zajednički i ostvarenje cilja je ono u šta svi treba da budu zagledani. Prilikom osvajanja jedinog Kupa šampiona Evrope u košarci dva najbolja igrača međusobno nisu razgovarala. Na terenu su sarađivali savršeno i uspeh nije izostao. Uspeh , koji je i njih dvojicu doživotno obeležio i definisao. Uspeh čiji je značaj nemerljiv u odnosu na njihov međusobdni, lični odnos. Upravo to je recept koji treba da slede politički akteri u Kragujevcu.
I studenti, političke stranke, građanski pokreti, parlamentarni, neparlamentarni, pojedinci, javne ličnosti, moraju prevazići međusobne razlike, jer su one nebitne u odnosu na cilj koji je pred svima nama. Kada pronađemo snagu i motiv da zajedno razgovaramo, planiramo, sinhronizovano delujemo, usmerivši sve pojedinačne resurse isključivo ka jednom protivniku, beogradskoj partijskoj kancelariji, sve će biti mnogo lakše. Uspeh neće izostati i „bukva će pastiˮ mnogo lakše nego što smo mislili.
Piše: Boris Kovačević, predsednik Građanskog pokreta „Šumadijski blok 21ˮ i
odbornik u Skupštini grada Kragujevca

1 коментар
Jel ima jos neko da zna da pise osim obrada i sume… pitam za druga … da bar ovako koriste AI?
kragujevcem se upravlja iz beograda, beograd se upravlja iz berlina/pariza/londona, njima se upravlja iz vasingtona … znaci kragujevcem se upravlja iz vasingtona…