Da na izgled bezazleni komentari na društvenim mrežama „obogaćeni” fotografijama i video zapisima mogu ponekad da odu predaleko i budu predmet tužilačke istrage slučaj je građanskih aktivistkinja Aleksandre Kostić i Suzane Đorđević. One se sumnjiče za „uhođenje”, odnosno proganjanje Milana Mutavdžića, koordinatora poslova inspekcijskog nadzora i komunalne milicije.
Aktivistkinje su, zapravo, ukazivale na više propusta u saobraćaju, koje je Milan Mutavdžić napravio, zbog čega su bile targetirane na jednom tabloidnom lokalnom portalu. Ali to ih nije zaustavilo. One su u više navrata objavljivale na društvenim mrežama sliku nepropisno parkiranog automobila koji je vozio Mutavdžić.
Pored nepropisnog parkiranja, „upecan” je kako vozi preko duple pune linije na prometnoj ulici, pa je taj snimak kružio društvenim mrežama. Htele su time da ukažu da pravila najpre treba da poštuju oni koji su zaduženi da vode računa o poštovanju zakona, ali zato danas „imaju posla” sa policijom i tužilaštvom.

Već prilikom objave prve fotografije na fejsbuku na kojoj se vidi nepropisno parkirano vozilo, kojim je upravljao Mutavdžić, Aleksandra Kostić je dobila poruke od njega, kojima joj je poručio da zna gde stanuje i da „može i nju da provoza” tim istim kolima. Takođe, slao joj je i neke druge privatne poruke, u kojima je podseća da zna gde živi, gde se kreće, što je ona shvatila kao pretnju.
– Pokušao je da nas zastraši da ćemo i mi izaći u tabloidnim medijima, što se i desilo. Taj portal, inače, dobija novac na konkursu grada za informisanje, pri čemu nijedan tekst koji objave nema potpisanog autora. Inače vlasnik ovog portala preminuo je pre četiri godine, ali se i dalje vodi u Agenciji za privredne registre. Mi zapravo nemamo koga ni da tužimo za te tekstove koje objavljuju o nama, iznoseći laži. Ono što smo nas dve objavile potkrepile smo dokazima, snimcima i fotografijama na kojima se vidi da krši pravila u saobraćaju, kaže Suzana Đorđević.
Tužba umesto izvinjenja
Obratili smo se Milanu Mutavdžiću sa zahtevom da nam objasni kako je uopšte došlo do toga da podnese krivičnu prijavu, o čemu se konkretno radi i zašta ih tereti? Koliko dugo je bio izloženi „uhođenju” i zbog čega i koji je bio motiv aktiviskinja?
Naša prepiska išla je preko službe informisanja Skupštine grada. Umesto objašnjenja dobili smo, doduše u dogovorenom roku, odgovor u kome nije ništa od toga razjašnjeno.
– Povodom Vaše molbe upućene meni, a vezano za krivičnu prijavu koju sam podneo protiv građanskih aktivistkinja Aleksandre Kostić i Suzane Đorđević, obaveštavam Vas da nisam u mogućnosti da odgovorim na Vaša pitanja, jer bi na taj način mogao da kroz medijska saopštenja utičem na tok same istrage povodom podnete krivične prijave, što svakako ne želim. Ovim putem Vas obaveštavam da sam uvek spreman da budem na usluzi Vašim čitaocima, ali samo u delu u kome ne bih prekoračio svoja ovlašćenja, niti bih uticao na bilo koji postupak koji se vodi pred državnim organima Republike Srbije, stoji doslovno u odgovoru Milana Mutavdžića.
Za razliku od njega, druga strana je bila raspoložena za razgovor o ovoj temi.
– Milana samo opiminjale za nepropisno parkiranje i imam fotografiju gde on nama preti. Aleksandri je tada slao poruke da će da je provoza, spominjao firmu, kuću… Zapravo mi smo samo objavljivale to njegovo nepropisno parkiranje, a ostale fotografije su nam dostavljali svi redom koji su ga slikali. I onda on nas prijavi za uhođenje, pri čemu mi nismo objavile ni jedan njegov lični podatak, ili neku privatnost, nego samo ono što se ticalo njegove funkcije koju objavlja u gradskoj upravi, a pritom krši propise i zakone, kaže Suzana.
Ona dodaje da je sve što Mutavdžić radi pokušaj da ih zastraši, da izvrši pritisak, ali da to kod njih ne prolazi.
Prošlog petka u prisustvu svog advokata Zlatka Milića dale su izjave u Policijskoj upravi. Sada je na redu tužilaštvo, koje može prihvati ili odbaci prijavu. Advokat Milić smatra da je krivična prijava u biti neosnovana, a stavlja im se na teret krivično delo proganjanja iz člana 138A Krivičnog zakonika Republke Srbije. Navodi iz krivične prijave, po njemu, ne sadrže biće tog krivičnog dela. Znači, zahteva se neka upornost da se neko proganja i izloži negativnom uticaju.
– Ovde se radi o građanskom aktivizmu, naročito izraženom kod dve naše sugrađanke Aleksandre Kostić i Suzane Đorđević koje sve vreme, koliko ja znam, godinama unazad prate i ukazuju na sve propuste institucija, između ostalog i policije, pravosuđa i gradskih institucija… Bitan deo toga je i ponašanje lokalnih funkcionera ili onih koji se predstavljaju kao lokalni funkcioneri. Gospodin Mutavdžić je izazvao reakciju svojim nekorektnim postupanjem u jednoj situaciji, a onda je postao predmet ne samo njihovog interesovanja, nego i ostalih građana koji prate i uočavaju da li se parkira na mestu koje nije dozvoljeno, tamo gde treba da se parkiraju invalidi, pri čemu to smatramo bahatim ponašanjem. U takvoj situaciji najnormalnije je da se čovek izvini i kao predstavnik vladajućeg establišmenta kaže da to nije lepo što se desilo i da se neće ponoviti. Umesto toga, sada treba da budu progonjene Suzana i Aleksandra zato što su ukazale na određene propuste i određena protivzakonita postupanja, objašnjava Milić.
Za njega je presedan da se neko, ko obavljaja javnu funkciju, odluči na ovakav korak.

– Nije ugrožena njegova ličnost, nema definitivno elemenata proganjanja. Ovde se samo ukazuje na jedno štetno ponašanje. Nije to prisutno samo kod njega, nego i kod mnogih drugih, kaže advokat.
On smatra da kad neko obavlja javnu funkciju, samim tim deo svoje ličnosti je stavio na raspolaganje javnosti da o tome sudi. Zna se kako se ponaša u restoranu, na ulici, na parkiralištu, kada se čeka red… Svako ko vrši neku vlast treba svojim ponašanjem da daje primer drugima – da poštuje zakon.
– Milan treba da bude primer i ogledalo jednog pristojnog građanina, a ne da se ponaša na ovaj način. A sama krivična prijava predstavlja pokušaj zastrašivanja. Smatram da nema razloga da se vodi bilo kakav krivični postupak protiv Aleksandre i Suzane i mislim da će nadležne tužiteljke odbaciti krivičnu prijavu kao neosnovanu, kaže Milić.
Bez zamerki na postupanje policije
Advokat Milić ipak ceni da je krivična prijava politički motivisana i podneta sa ciljem zastrašivanja i očekuje da tužilaštvo odbaci prijavu kao neosnovanu.
– Suzana i Aleksandra čak nisu ni tragači, niti su obučene za ovu vrstu posla. NJima stižu informacije i od drugih, i to se ne radi svakodnevno, nego samo povremeno, kada su ti primeri protivzakonitog ponašanja i njegove bahatosti jasni i nedvosmisleni, kaže Milić.
Suzana potvrđuje da su objavljivale slične sadržaje i kada su druge osobe kršile propise, ali ne u smislu nepropisnog parkiranja. One ukazuju i na druge stvari – na manipulacije bolovanjima, na nelegalno obezbeđenje ispred Skupštine grada.
– Podneli smo za to prijavu još prošle godine u martu, do danas nemamo odgovor od policije ni od tužilaštatva šta se desilo sa tom prijavom. Aleksandra i ja samo uglavnom jednom saslušavane po toj prijavi. A svi smo videli da je bilo obezbeđenje JKP „Šumadija” i da je nelegalno obezbeđivalo Skupštinu grada.
Kako ona podvlači ne ukazuju samo na Milana Mutavdžića i njegovo bahato parkiranje, nego na sve druge nepravilnosti na koje naiđu ili dobiju dokaze po zahtevu o dostupnosti informacija od javnog značaja.
Na pitanje kako se ponašala policija prilikom njihovog saslušanja naša sagovornica kaže da su se ponašali korektno i fer, osim kada su ih pozivali da dođu na saslušanje. Izvesni policajac je pozvao Aleksandru Kostić telefonom da dođe istog dana kada i Suzana pošto treba da da izjavu u svojstvu građanina. Ona je pitala uvezi sa čim, odgovorio je „znaš ti dobro u vezi s čim” i poručio da prenese svojoj drugarici da treba da dođe i ona.
– Ja mislim da se tako ne pozivaju ljudi. Ja sam potom pozvala taj broj da pitam ko je, šta je, zašto me zove i zbog čega treba da dođem, ali on je vikao na mene, raspravljao se sa mnom, u nekom trenutku mi nije ni persirao, iako sam insistirala na tome. On mora da mi kaže zbog čega sam pozvana, kako bih znala da li treba da dođem sa advokatom, da li sam optužena ili nisam. Ispostavilo se da je, ipak, neko podneo prijavu protiv nas, što znači da je odmah trebalo da dođem sa advokatom. Na kraju je prekinuo vezu. Konkretno na njegovo ponašanje imam zamerke, kaže Suzana, dodajući da ne zna ime i prezime dotičnog policajca, ima samo broj telefona sa kog su pozivane, ali u policiji svakako znaju ko je Aleksandru zvao.
Piše: Elizabeta Jovanović
