U „Zastava oružju” zbog teškog finansijskog stanja nije isplaćena akontacija u punom iznosu početkom jula, zbog čega je među radnicima zavladala neizvesnost i zabrinutost – šta će biti sa isplatom preostalog dela plate koja dospeva 20. jula. Direktor Saša Milošević saopštio je preko medija da će umanjeni deo biti nadoknađen kada bude isplaćivan drugi deo zarade i da je uzrok manje isplaćene akontacije u tome što nisu realizovani ugovori i nije bilo para.
Aleksandar Tadić, predsednik Samostalnog sindikata „oružara” kaže da je direktor ispunio obećanje i da je isplaćen pun iznos plate, ali da ostaje zabrinutost šta će biti sa sledećom isplatom, i sa onom posle, jer je jasno da je firma zapala u krizu zbog smanjenja proizvodnje. Zato su ostale na snazi sve odluke Skupštine sindikalne organizacije fabrike, koje su usvojene 16. jula.
Zabrana kao kočnica
Pokazalo se da je zabrana izvoza srpske vojne industrije koja je stupila na snagu u maju prošle godine, a prestala da važi u aprilu ove godine, dakle posle skoro godinu dana, bila ozbiljna kočnica u radu domaćih vojnih fabrika. To je još više pogoršalo ionako lošu finansijsku situaciju u ovoj najstarijoj vojnoj fabrici u Srbiji i regionu, koja se ogledala u tome da se već šest godina, od 2020. godine, zaposlenima ne uplaćuju doprinosi za PIO fond, pa oni koji ispune uslove za penziju primaju manje iznose, dok im se ovaj dug ne namiri.
Sada se pojavio i problem sa zabranom izvoza koji je doveo do umanjenja jednog dela plate i to privremenog. Da je vreme da se uključi Sindikalna organzacija brzo je postalo jasno, pa je 16. jula održan sastanak Skupštine ove organizacije. Odluke i zahtevi ostaju da važe, iako je plata potpuno namirena.
Traži se da rukovodstvo preduzme hitne mere da se otklone prepreke redovne isplate zarada, a zatim da se utvrdi odgovornost za loše poslovne rezultate zbog kojih se ne ispunjava Poslovni plan fabrike i da se smene odgovorni rukovodioci. Dalje, od Nadzornog odbora, najvišeg organa upravljanja, traži se da održi sastanak i analizira poslovanje kako bi predzeo mere iz svoje nadležnosti.
Na kraju, doneta je odluka da se uputi zahtev fabrici da se odobre bespovratna sredstva iz budžeta države, koja se odnose na subvencije privredi za prevazilaženje problema izazvanih zabranom izvoza.
– Mi moramo da se bavimo time šta su strateški problemi firme i onim što nas najviše pogađa, a traje već šestu godinu, neuplaćivanje doprinosa za PIO. To je počelo 2020. godine, kada je direktor bio Mladen Petković, a nastavilo se sa dolaskom sadašnjeg direktora Saše Miloševića, kaže Tadić.
Sa njim je Sindikalna organizacija mnogom puta pokušavala da pokrene temu neplaćanja doprinosa za PIO i uvek je bio odgovor da nema toliko priliva para da se plate i dobavljači i PIO. Tako se sada isplaćuju samo plate i zdravstveni doprinosi, kao i dobavljači, kojima se dosta duguje, što govori da nije zdrava priča u fabrici.
„Namenska” ove godine puni 173 godine postojanja i kao najstarija ima istorijsku važnost, smatra Tadić, pa bi država trebalo da se angažuje oko nje, jer i ona je pomagala državu u velikim ratovima. Očekuju pomoć, kao što je smena direktora, ili odgovornih koji su doveli fabriku do ovog položaja.
Kako zaposleni rešavaju problem kada ispune uslove da idu u penziju, a nije uplaćivan doprinos prethodnih godina? Veliki broj njih je u početku tužio preduzeće, kaže Tadić, tražeći svoja prava. Sud donosi presudu na jednom ročištu u korist radnika i potom sledi prinudna naplata. Ali, dosta ljudi se ne odlučuje da tuži, jer doživljavaju fabriku kao svoju, kao onu koja ih je hranila. Koliko će oni čekati neizvesno je, jer se dug za Fond uplaćuje sporo onom ko ide u mirovinu, pa mu se penzija umanjuje po dve tri hiljade dinara nekih par godina, dok fabrika ne isplati dugovanje u celosti.
Sportski program
Aleksandar Tadić kaže da je fabrika kojoj je bio zabranjen izvoz vojnog programa, kao i svim ostalim u zemlji, imala mogućnost da izvozi sportsko i lovačko naoružanje preko svog dugogodišnjeg partnera u SAD, ali da to nije dovoljno. Naime, naoružanje iz vojnog programa donosi mnogo veću zaradu nego sportsko ili lovačko.
Dok je bio obustavljen izvoz strani kupci su nisu hteli da čekaju, kupovali su na drugoj strani. Sada je problem vratiti te kupce. Ali, šta je bio problem u vreme od 2020, kada je počelo neuplaćivanje doprinosa za PIO, a nije još bila uvedena zabrana izvoza vojnog naoružanja?
– Sindikat je imao razgovore i oko toga. Imamo zastarelu opremu, a neke mašine su stare sto godina. Nismo uspeli da ispunimo godišnji plan, dosta ljudi je otišlo u penziju, nema starih majstora koji su mnogo značili. Došli su novi radnici i sporo ide to prenošenje znanja. Imali smo probleme sa isporukom zbog starih mašina. Sada su sa ovom zabranom izvoza svi problemi uvećani i radili smo samo za domaće kupce, odnosno našu vojsku. To je nedovoljno za naš kapacitet, kaže Tadić.
U ovom trenutku plate u „Namenskoj” su ispod republičkog proseka. Sindikalci su pričali o tome da bi trebalo da razgovaraju o povećanju zarada, a sada govore o dugovima za doprinose. Republički prosek neto zarada je, prema podacima Sindikalne organizacije, 124.000 dinara, a njihov prosek je 110.000, dok za grad nemaju podatke. Njihova zarada je, kako kažu, 100 evra ispod proseka Republike i trebalo bi da započnu pregovore o dostizanju srpskog proseka, ali kako povećati platu kada ne mogu da obezbede dovoljno za plaćanje svih dugova, pitaju se sindikalci.
Oni navode da su u najtežoj situaciji od svih vojnih fabrika u zemlji. I drugi su bili pogođeni zabranom izvoza i sada su u velikim problemima jer ranije nisu bili u sličnoj situaciji, kažu u Samostalnom sindikatu.
Piše: Miloš Pantić
