Da rešavanje komunalnih problema preko Komunalne inspekcije ni malo nije lako, uverili su se mnogi naši sugrađani. Komplikovane procedure, podeljene nadležnosti i prebacivanje slučaja na građevinsku, ekološku ili neku drugu inspekciju, kao i sporost u radu, nesavladive su prepreke za obične ljude i najčešće nerešive.
Baš na takvu prepreku naišla je Nadežda Milovanović koja muku muči da reši problem sa izlivanjem vode iz kanalizacije. Pokucala je na mnoga vrata, pisala prijave, žalbe, prigovore, išla na razgovore, stigla i do gradonačelnika, ali osim ako niste vlasnik ružičaste televizije, teško da regularnim putem, u razumnom roku možete doći do rešenja.
Nadežda živi u Ulici Prve šumadijske brigade u Staroj koloniji, a problem je nastao još 2003. godine.
Prethodni vlasnik stana (reč je o takozvanim zidanim barakama), sa kojim deli zajednički zid, presekao je odvodnu cev dugu šest metara i voda je počela da se izliva u dvorište. Tada je pokrenula sudski spor, a sud je doneo odluku da ona sama sprovede vodu do šahte, udaljene 30 metara od njenog stana, što je i uradila.
I sve je bilo uredu do pre tri godine, kada je stan do nje dobio novog vlasnika, koji je preko postavljene cevi dogradio još jednu sobu i kupatilo i povezao odvod na njenu cev i to, kako ona tvrdi, nepropisno, pod uglom od 90 stepeni. Od tada je cev počela svaki čas da se zapušava, a voda da se vraća u dvorište ispod prozora Nadeždine sobe.
Više puta intervenisale su ekipe „Vodovoda” i otpušavale cev, a onda je novi komšija, koji je uzgred rečeno često na putu i nije prisutan kada dođe do izlivanja, pozvao majstore da srede ono što prethodni nisu.
Utvrđeno je da je njegov priključak izazvao problem, pa su presekli staru priključnu cev i stavili novu, ali je situacija postala još gora – voda je počela da kulja na više strana. Kada je počela da se vraća i u Nadeždino kupatilo, rešila je da se obrati Komunalnoj inspekciji. Pre toga je pokušala da nađe zajednički jezik sa komšijom preko medijatora, ali se on nije pojavio na zakazanom razgovoru.
Obijanje pragova
Krajem aprila ove godine uputila je molbu „komunalcima” sa zahtevom da nađu rešenje za nastalu situaciju. Objasnila je da to traje duže vreme i da osim što je dozidao objekat čiji krov skoro pola metra ide preko zida njenog stana, nepropisno je priključio odvod na cev koju je ona postavila i srušio zajednički odžak. Njen zahtev je bio da komšija uradi svoj odvod do šahte i da ne „kači” na njenu cev.
Smatrjući da je reč o ugrožavanju zdravlja, zbog izlivanja otpadnih voda, Nadežda je pokušala da stupi u kontakt sa načelnicom Komunalne inspekcije, a potom i sa inspektorom kako bi ukazala na hitnost u donošenju rešenja, ali joj je u vrlo neprijatnom razgovoru uz povišene tonove rečeno da je rok za donošenje rešenja 90 dana.
Nakon nekoliko dana obratila se ombudsmanu, žaleći se na nepostupanje komunalnog inspektora, u nadi da će od zaštitnika građana dobiti zaštitu. Dobila je odgovor da je inspektor izlazio na teren, video da se otpadne vode izlivaju u dvorište, ali da oni ne mogu da utvrdi činjenice koje je Nadežda navela, jer se ne može videti šta je i kako rađeno ispod dozidanog objekta. Zato je upućena da se obrati nadležnom sudu za rešavanje navedenog problema.
U izveštaju koji je dobila od ombudsmana stoji da je Nadeždi poslato ovo rešenje, ali da je pošta vraćena Gradskoj upravi za komunalne poslove, jer je na poleđini navedeno pogrešno prezime – Milanović umesto Milovanović.
Nemam para za tužbu
Ne nalazeći rešenje za svoj problem, Nadežda se 16. juna uputila kod gradonačelnika Nikole Dašića, u vreme kada je bio zakazan prijem građana. Nakon dva i po sata čekanja da dođe na red, gradonačelnik je saslušao njen problem i „prebacio lopticu” kod Bojane Vukotić, načelnice Komunalne inspekcije, koja se u to vreme nalazila u istoj prostoriji, gde su vođeni razgovori sa građanima.
– Načelnica mi je zakazala razgovor za 22. jun u 10 časova, ali se u zakazano vreme uopšte nije pojavila. Niko nije znao da mi kaže gde je i da li će doći. Čekala sam dva sata pred vratima njene kancelarije, a onda sam se vratila kući neobavljenog posla. Nakon toga, bila sam primorana da se obratim Republičkom inspektoratu. U telefonskom razgovoru savetovano mi je da se obratim Gradskom veću, što sam i učinila, priča naša sagovornica.
Sredinom jula dobila je odgovor od Gradske inspekcije za komunalne poslove kojim se ponovo upućuje da pokrene postupak pre sudom.
– Ja nemam mogućnosti da platim advokata i sudske takse, živim od minimalne penzije. Mislila sam da je posao Komunalne inspekcije da reši problem, ali od toga nema ništa. Ne znam šta ću sada, kaže ova nesrećna žena koja uprkos tome što je zakucala na mnoga vrata i preduzela sve što je bilo u njenoj moći nije našla rešenje za svoj problem.
Više od toga boli je odnos prema običnom čoveku, građaninu koji u mnogim slučajevima mora sam da se bori kako zna i ume i prepušten je sam sebi.
O tome upravo svedoči i izveštaj ombudsmana za prošlu, ali i prethodne godine, gde se navodi da su najviše pritužbi građani uputili na rad Gradske uprave i inspekcijske poslove. Na vrhu liste su Građevinska inspekcija i Komunalna milicija.
Među 884 pritužbe koje su stigle na adresu zaštitnika građana, veliki je broj onih u kojima se građani žale na grub odnos službenika prema njima, nedovoljno strpljenja i tolerancije, nespremnost da se stranka pouči i da joj se objasni šta treba da radi. Ombudsman u svom izveštaju podseća da je obaveza svih organa uprave i javnih službi da građanima omoguće ostvarivanje njihovih prava i interesa, poštujući pri tome njihovu ličnost i dostojanstvo. A da li je tako?
Piše: Gordana Božić
