Uvek nas nekako, posle burne novogodišnje noći, probudi informacija kada je u Kragujevcu rođena prva beba u novoj godini i to bude najmilija vest koju čujemo. I obično se to desi odmah iza ponoći, kao da se buduće mame utrkuju čija će beba poneti „epitet” prvorođene. Tako nas je ovog novogodišnjeg jutra obradovala vest, ali sa izvesnom dozom zabrinutosti.
Prva beba rođena u Novoj godini u kragujevačkom porodilištu je dečak Aleksej, koji je na svet došao 1. januara u devet sati i pet minuta. Uh, tek u devet i pet. Ili su mame bile lenje u novogodišnjoj noći, što odmah isključujemo, ili je malo mama bilo na odeljenju. Tragom ove informacije dođosmo do jedne strašno porazne, a to je da je u regionu Šumadije i Zapadne Srbije u periodu januar-novembar 2025. smanjen broj živorođenih u odnosu na isti period 2024. godine. Tada je broj novorođene dece iznosio 12.321, što je za 869 manje nego u istom periodu prošle godine. A broj preminulih je 22.783, što znači da je u posmatranom periodu region izgubio 10.462 osobe.
Očigledno je da region prati trend koji je aktuelan na nivou cele države. U Republici Srbiji, u periodu januar-novembar 2025. godine, broj živorođenih je 53.283, a broj umrlih 85.657, što je 33.374 manje građana Srbije samo za taj period. Znači, samo u tom periodu nestao je grad veličine Bora koji ima oko 34.000 stanovnika. Frapantan i užasan podatak.
Kako nam se desilo da je Kragujevac je, na primer, izgubio broj stanovnika veličine jednog Kosjerića?
Gradonačelnik Nikola Dašić na tradicionalnom novogodišnjem prijemu u Hotelu „Šumarice“ koji je priredio je za predstavnike javnog, političkog, privrednog i kulturnog života grada izjavio je da Kragujevac jedan od najstabilnijih i najrazvijenijih privrednih centara na Balkanu – kako se onda ovo dešava? Ili je to samo nastavak zaluđivanja, ne samo učesnika koktela, već i građana Kragujevca.
Pohvali se čovek i da se na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje u Kragujevcu nalazi oko osam hiljada nezaposlenih, što je čak tri puta manje u odnosu na stanje od pre deset godina. Ej, pobratime, slušaš li ti samog sebe? Pa normalno da je manje nezaposlenih kada ti se broj stanovnika drastično smanjuje. I, pazi, na sve to dodaje da će politika lokalne samouprave i tokom 2026. godine biti usmerena na dalji razvoj turističkih i visokoškolskih potencijala.
Alo, izumire jedan grad, kakav crni turistički i visokoškolski potencijal, ulažite u njegov opstanak, dajte ozbiljan program kojim će se demografska slika promeniti na bolje, a ne na lošije.
’Ajde što se hvale, ali što ,bre, neko ne prigovori, ljudi, imamo preča posla od razvijanja turističkih i visokoškolskih potencijala. A i ko to da kaže, kad svi što dolaze na te prijeme su isti kao i oni, saučesnici u uništavanju grada demografski, urbanistički, kulturno, komunalno…
U gradu ne postoji ni jedna svetla tačka, čak ni jedna iskra na kojoj bi se sutra, kad ovo zlo prođe, mogla upaliti neka vatra promena. Uništiše, pogasiše sve.
A da ne pominjemo novogodišnju čestitku koju je naš vrli gradonačelnik uputio građanima u kojoj su neizostavne mantre prvog među njima – mir i sigurnost, odgovornost… a kad reče da u 2026. godini želi da grad nastavi da se razvija, da bude uređeniji, pravedniji i lepši za život svih generacija, svako bi pomislio da je eventualno preskočio terapiju pre ovakve izjave.
Kad bi mogao čovek da uđe u neki zimski san i da sačeka dan kada će se na izborima rešavati sudbina njega i njegovih, najsrećniji bi bio da se sačuva od ovakvih izjava i nepresušnog potencijala za izgovaranje nečega čega bi se pametan postideo.
A onda kao šlag na tortu izlete objava da je Savez samostalnih sindikata Kragujevca organizovao tradicionalni novogodišnji prijem, na kome su predstavljeni rezultati rada u prethodnoj godini i uručena priznanja za uspešnu saradnju. Među dobitnicima plaketa našao se i Aleksandar Lazović, kome je priznanje dodeljeno za izuzetan doprinos saradnji sa Samostalnim sindikatom. A ko drugi? Ali, kada rekoše da će sindikalna organizacija i u narednoj godini nastaviti borbu za veća prava i sigurnije uslove rada, definitivno nasta vreme, ne da se ugasi internet, nego da se odjavi pretplata.

1 коментар
Када нисмо изумрли у периоду од 1914. до 1918. и од 1941. до 1945., ( око 2, 5 милиона Срба је побијено или умрло од болести и глади, ), нећемо ни сада. Упоредите број становнка Србије сада и некада (рецимо од 1804. до данас), видећете да Србија никада није имала већи број становника него данас. Податке о броју становника Србије лако можете да нађете. На пример, према подацима Републичког завода за статистику Србије, Кнежевина Србија је у периоду пре избијања српско-турских ратова (1876–1878) имала око 1,36 милиона становника.
Последњи званични попис пре 1876. године извршен је 1874. године, када је регистровано 1.353.890 становника.
У самом Београду, број становника је 1876. године износио око 25.178.