Trebalo bi malo da čita narodne pesme i da shvati da se Srbija umiriti ne može. A ne da dozvoljava da se njegovi vučkodlaci okome na Dijanu Hrku, majku Stefana Hrke, koji je poginuo pod nadstrešnicom pre godinu dana, i koja štrajkuje glađu ispred Skupštine Srbije. Kako je Ćacilend prekoputa Skupštine, iz njega je počela da se čuje glasna i neprimerena muzika.
To pokazuje da su za primitivnu svest sveto i prljavo sinonimi. Pojam majke, koji je u svim kulturama nešto najuzvišenije, sveto, može se u cilju očuvanja ćacijevskih pozicija potpuno uniziti i baciti u blato.
S druge strane, opet se spinuje sa nekom tajanstvenom opasnošću – snajperisti. Niti se kaže ko ih šalje, odnosno plaća, niti ko im je meta. Očigledno se podrazumeva da su usmereni na nekog visokog funkcionera, pre svega predsednika. Dakle, opet jedna fantazija o tome da neko hoće da ubije predsednika. Imali smo ih na desetine do sada, ali samo u priči. Nikad ništa konkretno!
No, postoji i jedan novi moment, Mladen Nenadić, glavni tužilac Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, koga Veliki Ćaci, zajedno sa svojim vučkodlacima, proglašava za plaćenika EU, a koji treba da izvrši udar na pravni poredak u Srbiji. Međutim, nikako da ga smene. Još se Ćaci svuda žali da se spremaju da ga uhapse. Izgleda da to nije njegov uobičajeni spin i da se on stvarno plaši toga, jer je počeo da obećava izbore već na proleće. Nisu mu džabe studenti pevali Kukavicu!
Zašto Srbija ne može da se izvuče iz kandži SLUŽBE? Kako to da su se Srbi oslobodili, sticajem okolnosti, komunizma, ali se nisu oslobodili moći koju služba ima nad njima. Služba moćna, blistava od svojih tajnih moći.
Stvar je u tome da Srbi ne veruju u demokratiju. Srbi misle da služba stavljena pod kontrolu pravne države i nije neka služba. Misle da je pravna država samo foliranje moćnih. Mi se teško organizujemo da se borimo za svoja prava, čak i na lokalu.
Na primer, moja poznanica živi na Aerodromu, blizu mene, i kad god me vidi pita me je l̓ imam grejanje i počne da se žali kako ona nema grejanje od kad je počela grejna sezona. Ja je pitam je l̓ joj radi podstanica, ona kaže da ne radi, ali da imaju nekog upravnika koji nije mnogo agilan. Kad je pitam što ga ne pozovu na odgovornost i smene, ona se pita – kako? Pa sazovite zbor stanara – nema dovoljno zainteresovanih.
Zahvaljujući tome SNS je, vođen sigurnom, proračunatom rukom Velikog Ćacija, vladao svih ovih godina i uspevao da neutrališe svaki pokret masa. Međutim, sad ima posla sa studentskom samosvesnom masom, a služba ne zna šta će sa tim, te ne zna ni Ćaci! Studenti otkrivaju jednu novu Srbiju, udaljenu od turskog vremena, od koga nam je ostao strah od države, koju nikad nismo mogli da pobedimo, pa smo je se plašili, te mazohistički zavoleli neke njene nasilne aspekte. To se u dvadesetom veku manifestuje kao uzdizanje službe i njene organizacije na nivo koji je neprikosnoven.
Imao sam jednog drugara u Jagodini, Miću. Živeo je u susednoj ulici do mene u štamparskim zgradama – otac mu je radio u štampariji. Ja sam u Jagodini živeo u radničkom kraju, na Vašarištu, jer mada su mi roditelji bili prosvetni radnici, otac je bio na Golom otoku, te nije mogao da dobije stan od države.
E, Mića je završio srednjotehničku školu, smer građevina, pa je posle nekoliko pokušaja u štampariji, morao da se zaposli kao beležnik u vojnom odseku. Želeći da zadrži taj posao on je brzo prihvatio način mišljenja koji je u tim pomoćnim vojnim službama bio veoma nalik na poglede koje je gajila služba (sećate se „Ozna sve doznaˮ!). Pošto je učestvovao u pripremi neke vojne vežbe, sa oduševljenjem mi je pričao kako izvesni pukovnik Rančić kad nije zadovoljan disciplinom nekog učesnika vežbe, naredi da ga vežu za njegov džip i tako tera ovoga da trči nekoliko kilometara. Na moju zgroženost, on mi je objasnio, kakav sve „šljamˮ dolazi na te vežbe, te da je teško sprovesti te vežbe bez discipline. To je to prihvatanje svemoći službe u srpskom narodu.
Na Kosovu je opet bio organizovan neki incident od strane države Srbije, ranjen je Milan Vukašinović u selu Jelace. Informacije kosovske policije optužuju srpske organe. Slučaj se upoređuje sa Banjskom.
Studenti lutaju – Veterinarski fakultet u Beogradu uveo ponovo blokade, dok neki drugi studenti misle da su preko leta otkriveni novi metodi borbe.
Jer, zaista, Srbi su istorijski gledano nesrećan narod, narod nesrećne svesti, ali baš zato su i duševan narod i kad su studenti jednom našli put do te duše, sada im to niko ne može da oduzme. To polako topi strukturu straha na kome se zasniva autoritet službe, što služba neće moći da preživi.
Piše: Vladimir M. Ristić
