Nijedna vojska ne može da se suprotstavi snazi ideje čije je vreme došlo.
Viktor Igo
Očekujem razumevanje poštovanog čitateljstva što poslednjih meseci nisam u stanju da napišem klasičnu humoresku. Oko nas se svašata ružno dešava i vrag je odavno odneo šalu. A bez šale nema dobre humoreske, ona počiva na njoj, na toj lepoj i bezazlenoj pojavi u ljudskom duhu. Pokušao sam da od čednog humora pređem na satiru, pa na grotesku, na ironiju, na sarkazam i tako redom na sve niže, tužnije i ozbiljnije grane… Više ne postoje uslovi za topovski humoristički udar, zamenio ga je surovi, nezakoniti i duboko nehumani topovski zvučni udar po mladosti, po empatiji, po mladalačkom osmehu i mladalačkoj čednosti…
Ali, ipak, pokušajmo nešto sa ironičnim i grotesknim sadržajem, kako bismo izbacili jad i čemer koji nam se uselio u duše i tamo rovari.
Eto, može da nas raduje pojava i osnivanje jednog novog i izuizetno savremenog Univerziteta pod naziom ĆACILEND. U ovaj savremeni univerzitet dolaze samo ćaci koji iznad svega vole samo da uče i ništa više od toga. Dakle – UČITI, UČITI I SAMO UČITI! Ovaj šatorski univerzitet je smešten na prekrasnom mestu, u samom centru naše prestonice. Okolo samo zelenilo, mirisi i boje prolećneg cveća i veseli cvrkut prestoničkih ptičica, i zvuk polovnih traktora, što je idealan ambijent za usvajanje novih univerzitetskih znanja.
Imam malo više problema sa studentima – Ćacima. Ima ih raznih po naučnim intersovanjima. Ima ih vrlo različitih i po godinama, po krimi-biografijama i po još mnogo čemu. Doduše, malo su više nervozni i svaki prilazak ovim studentima je lični rizik. Neki od njih imaju čekiće, oštre sekire, razne metalne štangle i druga savremena pedagoška učila. Kamenice koje su im obezbeđene da simuliraju lego kockice, a mogu se iskoristiti da Ćaci upotrebe korisno slobodno vreme. Omiljeni predmet na Ćacilendu je patologija, ali i svi pomenuti predmeti koji mogu biti pretnja nečijem životu.
Ministarka prosvete ih obožava. Sa njima srpsko obrazovanje, po njenom mišljenju, ima svetlu budućnost. Školska godina na Ćacilendu traje pet-šest dana, sve dok ne padne prva kiša. Najveća ministarkina tuga je što nije videla lice nijednom ćaciju jer se kriju pod kapuljačama, čak i od nje koja ih toliko voli i obožava. Da njena tuga bude još veća, upravo ti voljeni ćaci su u svojim zahtevima tražili smenu ministarke prosvete.
Podrška ovom Ćacilend univerzitetu stiže sa nekih drugih strana, pa i od nekih pojedinaca iz našeg lepog Kragujevca. Tako, na primer, jedna naša poznata doktorka, inače gradska funkcionerka, koja leči decu obolelu od retke i teške bolesti, cistične fibroze, dosetila se kako da karijerno napreduje, pa je počela da ucenjuje njihove roditelje i da ih nagovara da podrže studente „koji žele da uče” i tako se oduže državi za skupe terapije koje dobijaju mali pacijenti. O tarifi nećemo u ovom tekstu, bilo bi vrlo tužno. Ova kragujevačka doktorka je zaboravila na šta se zaklela ocu medicine Hipokratu, a pronašla je svog novog i profitabilnijeg Hipokrata. Zbog nje se jadni, autentični Hipokrat prevrće u grobu. Hipokratova zakletva napisana je još u četvrtom veku pre nove ere i obavezuje lekare na etičko vršenje dužnosti svoje profesije. Ova naša, natprosečno ambiciozna doktorka, smatra da je zbog vremenskog protoka Hipokratova zakletva zastarela i da ucenjivanje roditelja teško bolesne dečice nije nikakvo zlo i nemoral, već, naprotiv, patriotski čin.
Kragujevac je neki malerozni grad, nikako nema sreće sa doktorkama.
Jedna druga doktorka koja je takođe kao mlada dala Hipokratovu zakletvu, pa još i predaje etiku, čini dela koja joj nikada neće zaboraviti istorija srpskog obrazovanja.
Najpre se genijalno setila da ionako ugroženim prosvetnim radnicima oduzme više nego bedne plate. A oni ništa, hrabro koračaju napred ka svom dostojanstvu. Preti da ih sve istera sa posla, a oni samo ćute i hrabro koračaju napred. Ima još jednu ideju – da im konfiskuje svu pokretnu i nepokretnu imovinu, ali se boji da će oni i dalje dostojanstveno koračati ka slobodi.
Ministarku je pomalo grizla savest, ili ono što joj je od toga ostalo – kako će živeti i hraniti decu prosvetni radik sa NULA dinara prihoda kada ona jedva spaja kraj sa krajem sa svojom skromnom penzijom od 240 hiljada dinara i ministarskom platom od jedva 170 hiljada. Suza joj kanu i ona odmah posla informaciju da, i pored štrajka, danas radi više od 155 procenata škola koje su u blokadi.
Gospođa ministarka tužno gleda kroz prozor na opusteli Pionirski park i napisa ove vrlo tužne stihove, kao jedna tužna neostvarena pesnikinja:
Pobegli su vredni ćaci
Prelepi park ostao je pust
Ostalo je samo grozno đubre, a
Nad obrazovnim sistemom
Navukao se mrak vrlo gust!
Našoj Ministarki i Kragujevčanki, profesorki neke čudne etike, mislio sam da nemam šta da poručim, ali su me demantovali prepametni studenti jednom porukom koje je oduševila sve građane, a biće vrlo vrlo korisna i za ministarku prosvete, a glasi ovako: POSLEDNJI SU PROTIV ĐAKA I PROFESORA U KRAGUJEVCU BILI NEMCI.
Piše: Petar Stefanović
