Profesorka Bradić je naučnica iz istraživačke grupe profesora Vladimira Jakovljevića, u Centru za pretklinička i funkcionalna istraživanja FMN. Osim toga, sa kolegama iz laboratorije za tehnologiju, kojoj pripada kao farmaceutski tehnolog, pravi nove preparate i testira njihovu efikasnost na životinjskim modelima.
Na putu je da dođe do revolucionarnih otkrića, s obzirom da dosta preparata koje je do sada testirala imalo izvanredne efekte i uskoro bi trebalo da se nađu u prodaji. Smatra da bi bilo nedovoljno da sve ostane samo na nivou nauke i publikacija u naučnim časopisima. Sve će biti primenljivo i dostupno nakon što bude prisuto na tržištu, a važno je da je proizvod i veoma isplativ. Imaće nižu cenu od komercijalnih preparata, a kvalitet se ne dovodi u pitanje.
Dr Bradić do sada ima 60 objavljenih radova na prestižnoj SCI listi. Učestvovala je na više od stotinu međunarodnih i domaćih konferencija. Objavila je i desetak radova u domaćim časopisima, trenutno je angažovana na dva projekta Fonda za nauku kao i na još tri junior projekta FMN, koji i finansira istraživanja. Broj citata je premašio cifru od 450, što je za njene godine veliki uspeh.
Prirodni proizvodi su budućnost
U fokusu su joj istraživanja za razvoj proizvoda na biljnoj bazi, koji će biti primenjeni za lečenje različitih kožnih oboljenja, između ostalog i rana. Ono što je najbitnije u razvoju novog proizvoda je da se odabere adekvatna biljna sirovina – biljni ekstrakti ili etarska ulja. Preduslov je odabrati biljku koja ima potencijal i tradicionalno se koristi za lečenje tih oboljenja, ali i da može da da bude dobra alternativa već dostupnim proizvodima.
– Ne samo da je bitno da se odabere dobra biljka koja je izvor kvalitetnih jedinjenja, već i da se odabere dobra podloga, gde se ta biljka može ugraditi. To može biti mast, krema, gel… Veoma važno je da se obezbedi dobar nosač koji će da pruži dodatni efekat i da omogući kontrolisano oslobađanje supstanci iz preparata, objašnjava profesorka Bradić.
Na pitanje šta je najveći benefit od toga što radi njen naučni tim, profesorka Bradić kaže da je to očuvanje zdravlja, lečenje rana, na prvom mestu kod dijabetičara.
– Dijabetičari, bez obzira na veliki broj proizvoda koji je im je dostupan, ne mogu lako da reše problem zarastanja rana. Međutim, ovaj proizvod će moći da se koristi i za posekotine i rane nakon hirurških intervencija. Fokus narednih ispitivanja bili bi kozmetički preparati, koji bi se koristili za negu i očuvanje lepote kože, najavljuje prof. dr Bradić.
Da bi se nešto revoluconarno napravilo potrebna su velika sredstva i za opremu i za hemikalije. Do opreme se najčešće dolazi preko projekata, ali ta sredstva nisu dovoljna da se sprovedu najsavremenija istraživanja. Zato su prinuđeni da se snalaze i na druge načine.
Prošle godine profesorka Bradić je dobila dva projekta Fonda za nauku, što joj je omogućilo da nabavi novu opremu i hemikalije i da promoviše rezultate istraživanja.
– To je formulacija hidrogela na bazi ekstrakta kožice grožđa, pri čemu kao aktivnu supstancu koristim otpad koji ostaje nakon proizvodnje vina iz vinske industrije i trenutno se ne koristi. Kada se ekstrakt ubaci u neki napredniji oblik daje veliku mogućnost za lečenje rana. U okviru tog projekta u prvom delu se razvija formulacija, a u drugom se testira efikasnost na životinjama, kaže naša sagovornica.
Kožice grožđa za lečenje rana
Ona objašnjava da je cilj da se na prvom mestu razvije efikasan i kvalitetan preparat za negu rana, koji je bezbedniji u odnosu na sintetske preparate, jer većina njih sadrži supstance koje izazivaju iritaciju, neželjene efekte i koža ih teško podnosi.
Sa druge strane, čestom upotrebom antibiotika stvara se rezistencija, a preparati biljnog porekla nude alternativu koja je bezbedna i efikasna. Višestruke su koristi od biljnih preparata, ne samo medicinske, već se smanjuju i troškovi lečenja, jer su sintetski proizvodi dosta skuplji i ukoliko nisu efikasni produžava se lečenje, pacijenti su na bolovanju, veće je opterećenje i na zdravstveni sistem.
Jedno od ključnih pitanja je kako se dolazi do zdravih supstanci, s obzirom da je priroda sve zagađenija, a grožđe koje se uzima kao sirovina prska se raznim hemikalijama?
– Teško je odabrati kvalitetne i bezbedne kožice grožđa od referentnih laboratorija. Nabavljamo ih iz šumadijskih vinarija za koje smo sigurni da se pridržavaju protokola važnih za očuvanje kvaliteta grožđa. Tako, na primer, kada sam razvijala preparat za lečenje psorijaze sa ekstraktom ivanjskog cveća, brala sam cveće na Zlatiboru, u delu koji nije blizu puteva i nema drugih zagađivača, jer se to na kraju odražava na kvalitet proizvoda, objašnjava dalje profesorka.
Takođe, od sredstava dobijenih od projekata preko Fonda za nauku kupljen je aparat „kutometar” koji meri efekat kozmetičkog preparata – u kojoj meri preparat može da poveća stepen hidriranosti kože, da smanji nivo melanina, da izazove iritaciju, što je naročito bitno za kozmetiku.
– Kada se naučno dokaže da neki preparat zaista poboljšava hidrataciju i smanjuje sintezu melanina, može da se koristi kod hiperpigmentacije, onda je to pun potencijal, kaže naša sagovornica.
Ona napominje da iako njihova oprema nije oskudna, mada nije za poređenje sa svetskom, objavljuju svoje naučne radove u vrhunskim časopisima.
Bilo bi uputno da i država i Fakultet mnogo više novca ulažu u istraživače, kako bi mogli da prošire istraživanja. Mada su i bez toga prepoznati, što se smatra umećem naših istraživača.
USAVRŠAVANJE U ITALIJI
Da lek lakše prođe kroz kožu
Prošle godine profesorka Bradić bila je na usavršavanju u Italiji, na Univerzitetu Kaljari na Sardiniji u laboratoriji za farmaceutsku tehnologiju, a narednog meseca će završiti i specijalizaciju iz kozmetologije. Upoznala je iskusne stručnjake i mnogo naučila o razvoju naprednih formulacija za bolju apsorbciju leka kroz kožu. Glavni problem kod razvoja i kozmetičkih i dermo-kozmetičkih proizvoda je što koža štiti telo i ne dozvoljava da sve te supstance prođu i ostvare svoje dejstvo.
– Koža ima barijernu funkciju, a ukoliko precizno odaberemo sastojke i razvijemo napredne oblike, kao što su lipozomi, mikroigle, nanovlakna i tako dalje, možemo da postignemo poboljšan prolazak leka kroz kožu, da ga zaštitimo i omogućimo produženo delovanje i time unapredimo terapiju kod brojnih kožnih oboljenja, kaže doktorka Jovana Bradić, koja je nakon boravka u Italiji nastavila istraživanje sa italijanskim kolegama.
Ono što je tamo urađeno, a reč je o lipozomima na bazi cveta nevena, testirala je u laboratoriji u Kragujevcu na životinjama i pokazalo se da ima dobro antizapaljensko dejstvo. Istraživanja će se nastaviti, na obostrano zadovoljstvo.
Profesorka je naročito ponosna što je imala priliku prošle godine da rezultate istraživanja prezentuje na Floridi u Tampi, na Kubi i u Moskvi.
Njeno izlaganje bilo je zapaženo, pa je nakon toga dobila ponude eminentnih svetskih laboratorija da kod njih u laboratoriji odradi ono što ne može u našim uslovima.
Na pitanje da li je bilo ponuda za istraživanja koje bi mogle da je odvedu „preko, na drugu stranu”, profesorka kaže da bi volela da ostane ovde, na svom radnom mestu, ali i da obiđe što više laboratorija u svetu, da ide na ta usavršavanja godinu-dve, ali ne i da ostane tamo zauvek.
– Privlači me mogućnost da posetim strane laboratorije, da vidim njihove uslove za rad, atmosferu, da usvojim znanja svetskih stručnjaka, a da se onda vratim i to primenim u našim uslovima, da nešto pokrenem, poboljšam. Verujem da možemo da imamo bolje uslove, ako se više ljudi motiviše i aplicira za strane projekte, veća je verovatnoća da se dobiju sredstva za bolje funkcionisanje i revulucionarna okrića, kaže profesorka Jovana Bradić.
Boraveći u Italiji upoznala se i sa nanotehnologijom – tehnologijom budućnosti. Novi pristupi poboljšavaju isporuku lekova i efikasnost terapije, u smislu da se prevazilazi barijera koju stvara koža, tako da lek može da prođe kroz nju, da se duže zadrži, da se produženo oslobađa i da postigne ciljano delovanje. Naprednim nanotehnologijama lek može precizno da se usmeri da uništi tumorsko tkivo ne oštećujući zdravo, kao i da se neželjeni efekti smanje na minimum.
S druge strane u domenu dermokozmetičkih i dermatoloških preparata za kožna oboljenja primarni akt je na produženom oslobađanju i na poboljšanoj isporuci kroz kožu. Na primer, ono što kod rana predstavlja najveći problem je što se često nanose, a pacijenti ne vole da se više puta dnevno mažu, jer to zahteva da preparat nose sa sobom, da prekidaju svakodnevne aktivnosti, a često i zaborave.
– Ako uspem da razvijem neku oblogu koja će se na dva dana menjati, to bi poboljšalo ishod terapije. Doziranje je često ključni aspekt efikasne terapije i već radimo istraživanje sa kolegama sa Tehnološkog fakulteta iz Beograda na razvoju medicinskih tkanina, bioaktivnih tkanina sa kontrolisanim oslobađanjem. Pre nekoliko meseci smo ugradili jednu biljnu vrstu (trava srdobolje) u tu bioaktivnu tkaninu i ona je pokazala izuzetne rezultate na životinjskom modelu rana. Brže su zarastale u odnosu na standardni antibiotik koji smo koristili, tako da je to još jedan od inovativnih preparata za koji se nadamo da će u perspektivi biti na tržištu, kaže profesorka Bradić.
Ono što je značajno kod ovakvog vida istraživanja vezanih za razvoj proizvoda je što postoje fondovi koji ih povezuju sa privredom i omogućavaju otvaranje startap kompanija i dobijanja sredstva za pokretanje inicijalne proizvodnje.
Piše: Elizabeta Jovanović
