Univerziteti su nastali u srednjem veku, u gradovima poput Bolonje i Pariza, kao zajednice učenjaka i studenata koje su težile slobodi mišljenja i autonomiji u odnosu na crkvenu i feudalnu vlast. NJihova prvobitna uloga bila je obrazovanje pravnika, filozofa i lekara, ali su ubrzo postali rasadnici novih ideja i centri intelektualnog života Evrope.
Kroz vekove, univerziteti su odigrali ključnu ulogu u oblikovanju društava – od širenja humanističkih ideala i prosvetiteljskih vrednosti, preko naučnih otkrića koja su menjala svet, do današnjeg doba, kada su nosioci kritičkog mišljenja, inovacija i kulturnog identiteta. Upravo ta istorijska nit – univerzitet kao prostor slobode i napretka – pokazuje koliko je njegovo očuvanje od političkih pritisaka i komercijalnih interesa presudno za budućnost svakog društva.
U Srbiji, međutim, univerzitetski prostor sve češće postaje poligon partijskih obračuna, poluga lične moći i produžena ruka političkih interesa. Čini se da najnovija dešavanja na Univerzitetu u Kragujevcu to potvrđuju na dramatičan način.
Kriza upravljanja i nasilna praksa
Nedavni ulazak rektora u prostorije Rektorata, što smo svi imali prilike da vidimo u medijima – događaj koji je uznemirio akademsku i širu javnost – simbol je urušavanja elementarnog akademskog integriteta. Umesto dijaloga i poštovanja univerzitetske autonomije, pribeglo se sili, pritiscima i nasilnim gestovima. Moj utisak je da takva praksa ukazuje na to da se odluke na univerzitetima sve manje donose na osnovu akademskih kriterijuma, a sve više po partijskom diktatu. Slične primere, koji su očigledni i još dramatičniji, videli smo i na Univerzitetu u Novom Sadu, ali i u pojedinim vanuniverzitetskim telima koja kontrolišu naučno-nastavnu delatnost u Srbiji.
Autonomija na papiru
Članom 6. Zakona o visokom obrazovanju u Srbiji zagarantovana je autonomija univerziteta, ali ta autonomija najčešće postoji samo na papiru. Uprava univerziteta, senati i stručna veća, ali i uprave fakulteta nalaze se pod stalnim političkim nadzorom i pritiskom, dok su izbori rektora i dekana često prilike za demonstraciju sile vladajućeg aparata. Slično je i sa postavljanjem ostalih upravljačkih funkcija na univerzitetima.
Univerzitet, umesto da bude garant slobode i da potpuno samostalno odlučuje o izboru svojih rukovodilaca, čini se, pretvara se u prostor u kome se partijskim kadrovima i simpatizerima vladajućih stranaka obezbeđuju položaj i privilegije. Ovo je, razume se, protivno Zakonu, međutim, ujedno i veoma teško dokazivo, budući da većina involviranih nisu zvanično članovi političkih stranaka. NJihova konekcija sa režimskim strukturama proizlazi iz različitih nepotističkih i klijentelističkih odnosa, te su na taj način faktički integrisani u oblike partijskog podaništva.
Ćutanje koje boli
Posebno zabrinjava ćutanje jednog dela akademske zajednice. Profesori koji bi morali biti prva linija odbrane univerzitetske autonomije često biraju da se povuku, da se „ne zameraju“ ili da uđu u kompromis sa rukovodećim i/ili političkim strukturama. Jedan deo koleginica i kolega je i ucenjiv, budući da je raznim ustupcima možda došao do doktorata, neophodnih radova za izbor ili samih pozicija i zvanja. Postoje, verovatno, i oni koji u očigledno nečasnoj želji za moći i novcem pristaju na različite vrste paktova, te u takvim aranžmanima neretko agiraju i protiv svojih kolega i studenata.
Studenti, koji su najčešće prvi na udaru i kojima univerzitet eks natura pripada, ostaju bez podrške onih koji treba da budu njihovi saveznici u borbi za dostojanstvo i pravo na slobodno obrazovanje.
Univerzitet kao društveno ogledalo
Ono što se dešava u Kragujevcu nije izolovan slučaj. To je ogledalo šireg društvenog procesa u kome je veliki broj institucija podređen partijsko-političkim interesima. Ako se univerziteti, kao poslednja utočišta kritičkog mišljenja, dovedu u stanje potpune političke kontrole, društvo ostaje bez mehanizma samokritike i intelektualnog korektiva vlasti. To nas dovodi do jednoumlja, podaništva i potpunog uništenja celokupnog obrazovnog sistema.
Poziv na otpor i solidarnost
Studenti Univerziteta u Kragujevcu danas stoje kao simbol borbe protiv partijskog zarobljavanja obrazovnih institucija. Ta borba nije samo lokalna – ona je univerzalna i tiče se svih (obrazovnih) institucija u Srbiji.
Akademska zajednica mora da pronađe snagu i solidarnost da se odupre političkim uplivima, da povrati prostor slobode i dostojanstva kao i načela čestitosti, etičnosti, integriteta i akademskih zasluga, jer bez toga univerzitet prestaje da bude univerzitet, a naše društvo postaje samo puka skupina neukih i poslušnih ljudi.
Piše: Prof. dr Nikola Vujčić

1 коментар
Potrebno je još mnogo godina i decenija da Univerzitet u Kragujecu povrati poverenje, posle prodaje diploma i ispita na Pravnom fakultetu (afera indeks).