Srbi pravoslavne vere koji žive u Beču i ove godine su proslavili Uskrs na dostojanstven način. To je već pravilo, uz svesrdnu podršku vlasti glavnog grada Austrije, a ako se zna da je u Beču stalno naseljeno oko 150 hiljada Srba, otprilike koliko i Kragujevac ima stanovnika, onda možemo govoriti o veoma pozitivnom primeru tretmana jedne manjinske nacionalne zajednice.
Ogromne zasluge za to pripadaju čoveku po imenu Volfgang Rorbah. On je univerzitetski profesor, trostruki doktor nauka i uvažena akademska ličnost u svetu, ali za ovu priču bitno je i njegovo poreklo. Naime, majka mu je bila Srpkinja iz naših krajeva, rodom iz Starog sela kod Velike Plane, koja se udala za Austrijanca, ali nikada nije zaboravila svoje korene, čuvala je srpske ikone, slavila Svetog Aranđela…
Iako je kršten po katoličkoj tradiciji, zahvaljujući majci Volfgang se rano zainteresovao za Srbe, njihovu kulturu, istoriju, za pravoslavlje. Čak je završio i studije slavistike, a potom i doktorirao na Univerzitetu u Beču radom iz te oblasti, tačnije postao je doktor ruskog i srpskohrvatskog jezika. Tim povodom svojevremeno je rekao:
– Pravo je bogatstvo ako čovek u sebi nosi ne samo jednu kulturu i ne govori samo jednim jezikom. Meni je Srbija druga domovina. Moja majka je umrla 2003, kada je imala 94 godine. Obećao sam joj da ću se i dalje boriti za svoju drugu domovinu. To i danas činim.
Čuva svoje srpsko poreklo
Gospodin Rorbah proteklih decenija mnogo puta bio je gost Srbije, a više puta dolazio je i u Kragujevac. Bio je i gostujući profesor Pravnog fakulteta, a za to je najzaslužniji profesor Dragan Bataveljić.
– Upoznali smo se pre više od dvadeset godina i često se viđamo – ili u Beču, ili u Srbiji i u Kragujevcu. Osim što je izvanredan stručnjak i naučnik, kolega Volfgang veoma iskreno čuva i ističe svoje srpsko poreklo po majci. Naravno, kao doktor slavistike perfektno govori srpski jezik, a druga oblast njegovog naučnog interesovanja je ekonomija, naročito oblast osiguranja lica. Još 1972. godine na Univerzitetu u Beču doktorirao je ekonomsku i socijalnu istoriju, kaže dr Bataljević.
On se sa profesorom Rorbahom poslednji put sreo pred katolički Božić krajem prošle godine, kada je dva dana bio njegov gost. Tom prilikom je u Salonu kulture „Emiˮ u blizini Graca austrijskim državljanima održao predavanje o proslavi Božića pravoslavnih Srba u Austriji.
– Veliki broj naših ljudi učestvuje u prazničnim liturgijama koje se održavaju u pravoslavnim bogomoljama, a samo u Beču njih je tri. Crkve su pune i na nedeljnim liturgijama. Na primer, na Badnje veče zatvorene su za saobraćaj ulice u kojima se nalaze naše crkve, a na bečkim pijacama i trgovinama prodaju se božićni ukrasi i hrana prilagođena našem življu. Zanimljivo je da profesor Rorbah slavi Božić i Uskrs i po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru, a predsednik Austrije i gradonačelnik Beča redovno čestitaju najveće praznike pravoslavnim vernicima, objašnjava Bataveljić.
Naučnik i humanista
Inače, Volfgang Rorbah je tokom svoje druge naučne karijere dosta istraživao i pisao o povezanosti austrijskog i srpskog naroda kroz istoriju i poznato je njegovo delo „Na tragu Srba u Austrijiˮ. Evo kako izgleda sažetak te njegove analize:
– Tokom 16. i 17. veka habsburški monasi postavljali su Srbe kao privilegovane seljake-vojnike na granici austrijskog i otomanskog carstva. Neki su napredovali do oficira, čak i generale carske armije. Carski grad Beč je u 18. i 19. veku bio kulturni centar Srba. U njemu su živeli i delali crkveni velikodostojnici i knezovi. U Beču su nastala i poznata dela Dositeja Obradovića, Vuka Stefanovića Karadžića i drugih, izašle su prve srpske novine, kao i dela poznatih slikara Uroša Predića i Paje Jovanovića. Car Franjo Josif i kralj Milan Obrenović krajem 19. veka finansirali su izgradnju srpske pravoslavne crkve Sveti Sava u Beču. Pomagano je i osnivanje studentskih i radničkih udruženja. Nažalost, nacionalizam, šovinizam i imperijalizam od kraja 19. veka zatvorili su odnose evropskih naroda. Tamno poglavlje oba svetska rata sa velikim žrtvama i kod pobednika i kod pobeđenih ipak nije moglo da spreči da danas oko 400 hiljada stanovnika srpskog porekla živi u Austriji, a u Srbiji je u novije vreme otvoreno preko 500 austrijskih firmi, zaključuje profesor.
Svojim naučnim i praktičnim radom Volfgang Rorbah zaslužio je da više godina bude predsednik Austrijsko-srpskog društva, a sada je njegov potpredsednik. Takođe, od 2017. godine je član Srpske kraljevske akademije naučnika i umetnika, a obrazloženje za prijem u članstva napisao je baš profesor Dragan Bataljević. Između ostalog, on je citirao samog Rorbaha:
– Tri najglavnija pitanja su – odakle sam došao, gde se nalazim danas i kuda ću ići? Ako koren drveta truli, i lišće će brzo da istruli. Uvek moramo znati da je za našu budućnost važno ono što nosimo genetski. To govorim i studentima kada predajem u Srbiji. Moja majka je Srpkinja, moj otac je Austrijanac i greše ljudi koji govore da se srpska i austrijska kultura ne slažu. Za to imam istorijske dokaze, a i moj život dokazuje da sam spojio te dve kulture.
Prisnost profesora Rorbaha i Bataveljića ne svodi se samo na druženje i proslave. Kragujeavčki profesor napisao je recenziju za 13. tom kapitalnog Rorbahovog dela, enciklopedije „Istorija osiguranja Austrijeˮ, koja je izdata u nemačko-srpskoj i englesko-srpskoj verziji. Inače, svi tomovi ove enciklopedije imaju 12.500 stranica, štampani su u 45.000 primeraka i imaju oko 300 koautora.
Dakle, reč je o izuzetnoj ličnosti, ne samo u akademskom i naučnom pogledu, već i čoveku „širokog gledanjaˮ, humanosti i altruisti.
– Mnogo puta sam se uverio koliko profesor Rorbah pomaže našim ljudima koji žive u Austriji. Naveo sam njegovo zalaganje za ostvarivanje verskih prava Srba, ali to je samo deo njegovog angažovanja. On doseljenike iz Srbije smatra svojim zemljacima i dobrim sugrađanima, zaključuje profesor Dragan Bataveljić.
O PROFESORU RORBAHU
Čovek sa svetskim ugledom
Da bi se predstavila radna biografija Volfganga Rorbaha trebalo bi mnogo prostora. Ukratko, rođen je 1947, godine u Beču, gde je završio gimnaziju, a potom studije istorije, slavistike, filozofije i ekonomije. Na Univerzitetu u Beču doktorirao je iz oblasti ekonomske i socijalne istorije, a zatim i slavistiku – ruski i srpskohrvatski jezik.
Kao univerzitetski profesor predavao je na mnogim fakultetima u Austriji, Nemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Crnoj Gori, Srbiji… Objavio je veliki broj publikacija – naučnih radova i knjiga, naročito iz oblasti osiguranja i zdravstvene ekonomije.
Član je nekoliko specijalnih naučnih savetodavnih odbora, a učestvovao je na velikom broju međunarodnih konferencija i kongresa, udruženja za pravo osiguranja i udruženja za odštetno pravo – kao predavač i autor naučnih radova.
Rorbah je član Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu, predsednik Evropa nostra Austrija (organizacije za zaštitu spomenika Evrope iz Kremsa), počasni predsednik Organizacije za internacionalne publikacije za oblast životnog osiguranja, član Srpske kraljevske akademije naučnika i umetnika, potpredsednik Austrijsko-srpskog društva (prethodno je više godina bio predsednik).
Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih odlikovanja za rad u oblasti osiguranja i zdravstvene ekonomije.