Studentski život i nije baš tako bezbrižan kao što mnogi misle. Studenti se sreću sa različitim životnim izazovima, a jedan od najčešćih je „šta dalje?ˮ posle studija. Takođe, problemi su sa organizacijom, (ne)pravim izborom fakulteta, uz to porodične, ljubavne i prijateljske nezgode, jesu pitanja koja „mučeˮ mlade, a koja mogu da dovedu do poremećaja poput ansioznosti i depresije.
Studenti četvrte godine psihologije Milica Umeljić i Nikola Vuković održali su radionicu Psihološka rezilijentnost i tehnike za regulaciju emocija u okviru projekta „DigiPsyResˮ. Projekat je nastao pod rukovodstvom profesora psihologije tri fakulteta (u Poljskoj, Italiji i Kragujevcu) i podržan je od strane Evropske unije. Na inicijativu profesora ovih fakulteta sastavljen je plan, a studenti-edukatori su uključeni u rad sa kolegama kroz obuke i radionice.
– U projekat smo se uključili pre godinu dana i prošli smo kroz obuku za vršnjačke edukatore, odnosno pružioce podrške. Cilj projekta je da se uspostavi mreža studenata koji će drugim studentima pružati neformalnu psihološku pomoć, kaže Milica Umeljić.
Problemi sa raznih strana
Nikola i Milica planiraju da se nakon završenih studija bave psihologijom mladih i unapređenju svesti o značaju mentalnog zdravlja, a tokom fakulteta završili su različite obuke i radionice u vezi sa ovom temom.
Oni kažu da su problemi sa kojima se studenti najčešće susreću prenatrpanost obavezama i „izgorevanjeˮ, odnosno loše stanje mentalnog zdravlja usled previše obaveza i nedovoljne brige o sebi, a uzrok tome je loša organizacija vremena i stres. Pored toga, studenti završnih godina studija suočavaju se sa strahom od budućnosti i pitanja – „šta dalje?ˮ.
– Mladi se brinu da li će moći da nađu posao, da li će ostati ovde ili će se odseliti. Taj osećaj nestabilnosti i nesigurnosti dovodi do anksioznosti i teskobe, objašnjava Milica.
Neretko se dešava da zbog stalnog „padanjaˮ na ispitima, dolazi do osećanja nemogućnosti nastavka studija i odustajanja od njih.
– Ukoliko se tokom studija ne radi aktivno na tome da se dobro organizujemo i brinemo o sebi, javlja se osećaj da nismo dovoljno pametni da to uradimo i tako dođe do zastoja. To može da se prebrodi uz adekvatnu organizaciju, navodi sagovornica.
Nikola kaže da je problematika studenata poprilično raznovrsna. Jedna od njih je da treba da budu „odrasleˮ osobe, a neki od njih su već stavljeni u situaciju da moraju to da budu, a da to još nisu. Javljaju se problemi sa učenjem i rasporedom rada. Žale se da su predavanja opširna i naporna, a nisu retkost ni problemi u odnosima sa porodicom i prijateljima.
– Nalazimo se u komplikovanoj situaciji. Recimo, traženje sopstvenog identiteta i pitanja „ko smo mi?ˮ i šta bismo želeli da radimo u budućnosti. Studenti loše spavaju, neki tek nakon pomoći počinju da uče, ne mogu da usklade raspored i da se uklope sa predavanjima, priča sagovornik.
Studiranje je tranzicioni period kada iz udobnosti roditeljske kuće sledi odraslo doba i zbog toga studiranje nosi dosta izazova i većina studenata, u najboljem slučaju, osete samo nelagodnost.
– To je skroz u redu, studenti treba da znaju da se ne nalaze sami u tome. Potpuno je normalno osećati se izgubljeno i ne znati šta će dalje, kaže Milica.
Na primer, jedna studentkinja je iznela problem da smatra da je pogrešila sa odabirom fakulteta, a već je prošla polovinu studija i misli da ako sada odustane, da je izgubila dve-tri godine života. Neodlučna je da li da ostane i završi započeto i da se kaje zbog toga ili da promeni put karijere?
– To je teška situacija i mi smo se trudili da pričamo sa njom o mogućim načinima da donese odluku. Nismo još dovoljno kompetentni da usmeravamo tuđe odluke, već smo se trudili da se oni osete bolje i savetovali ih da razmisle o tome sami i donesu odluku, navodi sagovornica.
Neki studenti ne mogu da počnu da uče dok ih pritisak obaveza „ne stegneˮ i odlažu učenje do poslednjeg trenutka, kada više ne može da se odloži.
– To ne bi bio problem da svi mogu da spreme ispit za kratko vreme, ali to uglavnom nije slučaj i onda tim osobama često ta situacija pravi probleme i stres. Moraju da ostanu budni celu noć pred ispit. Ta noć, naravno, nije mirna, već burna i stresna, a nespavanje donosi razne probleme, objašnjava Nikola.
U bilo kom periodu života ukoliko imamo osećaj da se teškoće nagomilavaju, a mi ne radimo da ih rešimo, to može dovesti do poremećaja kao što su depresija i anksioznost ili do blažih problema. Anksioznost je normalna pojava „lebdećegˮ straha, straha od nečega što nas čeka i ne mora da bude patološka.
– Definitivno smatramo da je studentima potrebna pomoć i njena šira dostupnost, jer ovi problemi, pored gubitka motivacije, dovode i do emocionalne nestabilnosti, tvrdi Milica.
Edukatori upućuju studente na različite vrste pomoći u vidu besplatnih sajtova i kontakata stručnih osoba, sa kojima mogu od kuće da se dopisuju i pričaju.
– Nije jedina opcija da se ode u Dom zdravlja za uput kod psihijatra, već postoje različiti besplati vidovi podrške koji mogu da koriste, a ne mora se izaći iz kuće da bi došli do njih, kaže Nikola.
Tehnike za smirivanje
Poenta ovih radionica je pokazivanje načina za regulaciju emocija i osećaja da su problemi rešivi. Prva tehnika je fizičko smirivanje, koja treba da bude osnovni korak za nastavak razmišljanja o problemu.
– Disanje je korisno da umirimo organizam, da zastanemo na trenutak i tek onda počnemo da razmišljamo. Poenta je – polako disati. Osnovna tehnika je držanje jedne ruke na grudima, druge na stomaku i truditi se da više dišemo dijafragmom. Takođe, postoji način gde se naizmenično udiše i izdiše kroz jednu nozdrvu, da bi se uvela pauza između udijasa i izdisaja. Još jedna tehnika je udahnuti duboko i iz jednoj izdisaja sve „izbacitiˮ iz sebe, navodi Nikola.
Postoji tehnika analiziranja briga, odnosno da li su strahovi objektivni ili su plodovi mašte, a ovi problemi mogu da budu teži od realnih, zato što potiču iz razmišljanja. Učesnici navode trenutne strahove i onda ih kategorišu. Poenta ove tehnike je razmišljanje o strahovima kao teretu, razgovoru o njima i rešenjima problema.
– Razmišljanje o uzrocima strahova i briga može da bude prvi korak ka rešenju problema. Ideja je osvešćivanje strahova i njihovog porekla, kako bi mogli da se reše, objašnjava Milica.
Treća tehnika „točak životaˮ je podizanje svesti o trenutnom stanju života studenata. „Igricaˮ izgleda tako što je točak podeljen na „delićeˮ života (prijatelji, škola, ljubav, porodica…) i onda ih ocene od jedan do deset.
Poenta vežbe je da svako ima individualne ciljeve, a ne da se veže za neke univerzalne i da se oseća zadovoljno sa time što je postigao.
– Kroz ovu vežbu želimo da podstaknemo razmišljanje o životu kroz više različitih domena. Recimo, kada fakultet ide loše, ne znači da su i drugi segmenti života neuspešni. Naše ocene života nisu univerzalne – ono što je za nekog odličan određeni deo života, za nekog drugog nije. Recimo, nekome je desetka ako položi sve kolokvijume, a nekome ako ima sve desetke na ispitima, zaključuju naši sagovornici.
IZVORI PODRŠKE
Gde potražiti pomoć
Savetovalište „Korakˮ, ponedeljkom, sredom i petkom, putem telefona: 0800/008-005
Savetovalište za brak i porodicu, telefon: 034/355-485
Centar „Srceˮ, telefon: 0800/300-303 ili putem anonimnog četa
Pričajmo (k)od kuće, mejl: info.pricajmokodkuce@gmail.com , sajt: pricajmokodkuce.com
Piše: Maja Đorđević
