Svi ljudi koji žive u Srbiji znaju da će lukav seljak uvek da nadmudri lukavog malograđanina, a da će lukavi malograđanin uvek da nadmudri i najinteligentnijeg građanina. Ali šta je sa onim građaninom koji je uman?
Pisali smo o tome da su studenti samosvesna masa, što će reći da su studenti u većini samosvesni. A samosvest, kao druga faza svesti, obuhvata svest o znanju (svest uopšte) i svest o onome ko saznaje. Odnosno razum i samosvest sačinjavaju najviši oblik svesti – UM.
Sad, u istorijskim okvirima um koristi svoje lukavstvo. Samo kod Hegela radi se o umu apsoluta (tj. boga), dok mi ovde imamo u vidu um do koga su dospela ljudska bića. To nije nemoguće, ali je vrlo retko. Kant i Hegel su otkrili tu fazu svesti, te su sami dospeli do uma. Istina, Kantovo uvođenje uma veoma je nerazumljivo i samo je Hegel to uspeo da shvati i da ga protvori u ceo jedan sistem.
Ja sam još 2012. godine znao da je pobeda Tome Nikolića nad Borisom Tadićem pobeda malograđanske Srbije nad građanskom Srbijom. Ja retko pogađam budućnost, ali sam ovom prilikom baš potrefio – naročito kad je Aleksandar Vučić istisnuo Nikolića. A malograđanin dospeva samo do druge faze svesti, zdravog razuma i tu se zaustavlja, razum mu obično izmiče, čak i ako deklarativno tvrdi da Zemlja nije ravna ploča. On može da usvoji mnogo od naučnog pogleda na svet, ali ne i metod razumnog zaključivanja, koje je osnov naučnog pogleda, jer onda bi morao da se odrekne svog omiljenog polemičkog metoda argumentum ad hominem. To je stari logički sofizam i može se reći bezobrazluk kome su spontano skloni skoro svi ljudi, a koji se pokazuje u tome da suparnik u razgovoru (raspravi) ne ide razlogom na razlog, nego razlogom na čoveka i tako želi da obesnaži njegovu logičku i iskustvenu argumentaciju.”
Zdrav razum kao mišljenje dominantno u narodnim masama (u kojim preovlađuje malograđanski diskurs, što ne predstavlja neku izuzetnost – tako je svuda u svetu, samo što je retko gde sam predsednik vrhovni malograđanin), inferioran je razumu i zato koristi reklamni silogizam (kao i razne teorije zavere), to jest počinje od prećutno usvojene premise, koja je puka tvrdnja, te potom koristi ostatak silogizma po svim pravilima logičke nauke, dobijajući tako fantastične zaključke.
Na primer, „Ti ćeš da mi pričaš nešto, znam te kad si zajedno s ćaletom iznosio delove iz Zastave!”. Proizvoljna premisa je „ti si iz lopovske porodice i bio si i ostao lopov”, a zaključak je da tvoje mišljenje i sada ništa ne vredi. Tu se nalaze dve sumnjive pretpostavke – da sam ja i dalje lopov, što ne mora uopšte da bude tačno, i da to što sam ja možda lopov utiče na moje mišljenje.
Tako da je naš sadašnji predsednik koristio svoje malograđansko lukavstvo da izigra sve dosadašnje proteste. Međutim, studenti su 15. marta u Beogradu očekivali njegove jeftine trikove. Naime, premestili su svoj skup ispred Slavije, te njegov pripremljeni scenario nije imao očekivane efekte. Ipak, stari šibicar nije sasvim odustao i na kraju mu je uspelo da izazove nered, koji će sada mediji pod njegovom kontrolom da spinuju. Znači izgleda da je lukavstvo uma protiv malograđanskog lukavstva odigralo gotovo nerešeno. Međutim, taj vazdušni top, jeste samo autogol!
Bez želje da pravim neke dalekosežne analogije, moram da podsetim da je i Adolf Hitler kad su mu kola krenula niza stranu, pokušavao da primeni metode koje su mu funkcionisale u početku. Ali, bio je podjednako uspešan kao i Aki Srbin. Naime, Hitler je 1940. godine preko Ardena upao u Francusku i osvojio je za dve nedelje, te je krajem rata 1944, kad su saveznici osvojili Francusku, on ponovo prošao kroz Ardene i započeo čuvenu Ardensku bitku, jer je trenutno bilo loše vreme i saveznici nisu mogli da koriste avijaciju. On se, siromah, ponadao da će Ardeni ponovo da upale, ali je naleteo na ludog Patona, a i vreme se izvedrilo, pa su ga razbili. Svaka sličnost sa savremenim događajima je sasvim slučajna. Osim onog „siromah”, jer nam se i siromah Acika ponadao.
Ne znam da li ste primetili da ljudi koji lako upadaju u laži često greše kad ocenjuju tuđu iskrenost. U svom postprotestnom obraćanju predsednik nije ispuštao reč „lažovi” iz usta. Pritom on ne razlikuje laganje, kao izvrtanje činjenica, i pogrešku koja se pravi prilikom davanja određenih procena, pa i to naziva laganjem. Uopšte, ako se setimo sofizma o Epimenidu, Krićaninu, koji kaže da svi Krićani lažu, ali pošto je on Krićanin, laže i on, tj. svi Krićani govore istinu, što znači da i on govori istinu, odnosno svi Krićani lažu. Isto tako, kad Acika kaže da Đilas i Šolak lažu, to znači da oni govore istinu. Dakle, moja unuka može sa uverenošću da kaže „Džaba vam sve, deda mi gleda N1”.
A za one koji su razočarani protestom „15. za 15” samo nekoliko reči: Ljudi, gde je bila Srbija pre studenata, a gde je sad!
Srbija je opet ona ponosna zemlja, čiji preci su prešli Albaniju, „umirali ćutke na strašnome kolju”. Srbija je „buna među narodima”! Srbija je zemlja prva u svetu po tome što ima SAMOSVESNU MASU. A to je, nadajmo se, budućnost čovečanstva.
Studentima i nije posao, niti su oni ikada to uzeli na sebe, da obaraju vlast, već da uvedu zemlju u normalu posle desetogodišnje vladavine radikala. A jedni radikali su nas uveli u mnoge nedaće početkom prošlog veka, treba se spasavati od radikalske nekulture, ako ikad mislimo da postanemo normalna zemlja. A to će potrajati, potrebno je da se studenti ljube s narodom još mnogo puta, pa kad izađe milion ljudi na Slaviju, onda će i lažov broj jedan morati da prizna.
Stvarno, je l’ vi verujete Comrad Aci da je bilo 107.000 protestanata. Arhiv javnih skupova (a ja više verujem svom prijatelju Aleksandru Gubašu, nego Aleksandru velikom) kaže 325.000 i to je, otprilike mera lažljivosti našeg Pinokija, kome ne raste samo nos, nego i cela fizionomija.
Piše: Vladimir M. Ristić
