Po profesiji je specijalista strukovni terapeut, zaposlena je u Zavodu za smeštaj odraslih „Male Pčelice“ i predavač je na Fakultetu medicinskih nauka i u Medicinskoj školi, a u slobodno vreme piše pesme. Poreklom je iz Topole, ima 39 godina i zove se Jelena Tanasijević.
– Ideja za zbirku pesama je nastala pre četiri godine kada sam počela da pišem. Zbirka je objavljena pred Novu godinu. Ona je nastala prošle godine, kada sam bila sigurna da ću izdati zbirku, jer sam do tada imala materijal. Urednica zbirke mi je bila moja bivša razredna, profesorka srpskog jezika i književnosti Verica Simić, sa kojom sam odabrala 93 pesme koje su se našle u knjizi, objašnjava Jelena.
Lepa reč – lek za dušu
Zbirka je po vrsti pesama podeljena na motivacione, misaone i ljubavne. Nastajale su u skladu sa životnim okolnostima i trenutnim osećajima, a inspiraciju za pesme je pronalaza u prirodi, talentovanim ljudima, događajima…
– U zbirci se najpre nalaze motivacione, zatim misaone i na kraju ljubavne pesme. Po sebi sam puna životne motivacije i volim da prenesem pozitivnu energiju pacijentima i svojoj okolini. Nadam se da će se svako pronaći u nekoj motivacionoj pesmi i uticati na sebe da bude još bolji i pozitivniji, navodi ova pesnikinja.
Jelena je naslov zbirke odabrala slučajno, kao što nastaje i pesma. Omiljena pesma iz zbirke joj je „Knjiga si moja pročitanaˮ , koja govori o snazi ljubavi kroz gramatički stil pisanja. Ona kao zdravstveni radnik rimuje stihove i piše iz duše.
– Prvenstveno sam pisala za sebe i vidim da se to i drugima dopada. Dvoumila sam se između reči „verujemˮ i sintagme „lepota dušeˮ i onda sam ih spojila i dobila ovaj naslov. Osnovnu poruku koju prenosim ovom zbirkom rečena je u naslovu, a to je da treba da verujemo u lepotu duše.
Pesnikinja smatra da svi ljudi imaju iskru lepote duše, koja se prenesi dobrotom, lepotom i snagom hrabrosti. Takođe, misli da je život samo trenutak i privilegija, da u teškim trenucima treba nastavljati dalje i odabrati pravi krug ljudi.
– Srećna sam što sam objavila zbirku. Jedva sam čekala da je podelim sa ljudima pošto sam i tokom stvaranja i pisanja delila pesme sa mojim korisnicima dok su bili na terapijama. Lepota reči je bitna i presudna, dosta nam je tame i mraka. Lepa reč je lek za dušu, naročito u zdravstvu.
Na zbirci je radila godinu dana. Pokrovitelj zbirke je opština Topola, izdavač je Kulturni centar Topola. Prvu promociju zbirke je imala u Topoli, a drugu u Knjaževsko-srpkom teatru.
– Kada sam preuzela prvi paket knjiga, pojavile su mi se suze radosnice i nisam se odvajala od njih cele noći. Srećna sam što su čitaoci prepoznali moj talenat.
Stihovi nastaju u dahu
Prva pesma nastala je kao plod snažnog vetra koji je autorku zamalo „odneoˮ dok se spremala za put u Topolu.
– Pakovala sam se za Topolu i tada je duvao veoma snažan vetar i mislila sam da ću odleteti kao Meri Popins. Vratila sam se u stan ne sluteći da ću odmah uzeti papir i olovku i napisati prvu pesmu koju sam nazvala „Samaˮ. Veoma sam se obradovala i pozvala svoje bližnje da podelim sa njima taj trenutak, priča Jelena.
Nakon tog momenta, usledila je faza intenzivnog pisanja. Stihovi su joj navirali i danju i noću. Za malo više od dve godine napisala je pet hiljada pesama. Uprkos svakodnevnim obavezama, pisanje joj nije predstavljalo napor, već zadovoljstvo.
– Posle prve pesme počela je hiperprodukcija pisanja. Pišem u trenutku. Budila sam se u toku noći i zapisivala stihove. Inspiracija teče, pitanje je koliko će dugo trajati. Zaista mi nije teško da radim, spremam predavanja i pišem pesme, kaže pesnikinja.
Njene pesme nastaju u trenutku i iznenada, bilo da je reč samo jednom stihu, celoj pesmi ili reči. Važno je da se misao odmah zapiše, bilo na papir ili telefon.
– Pišem u naletu inspiracije. Nekada napišem samo reč, stih ili celu pesmu u sekundi. Tada moram da uzmem papir ili telefon i zastanem da bih zapisala misao. Najviše volim da pesmu pišem olovkom, jedino kada moram, koristim telefon i kada pišem volim da sam sama, uz šoljicu kafe.
Jelenin osećaj i intuicija određuju kada je pesma završena, bilo da ima pet ili više stihova. Iako piše intuitivno, sklona je prepravkama i dovođenja stihova do najbolje forme.
– Pesme pišem „u dahuˮ, uz naknadne ispravke. Prvo ih zapisujem na papir, zatim prenosim u rokovnik, a potom kucam u elektronskom obliku. Volim da proverim pesmu i da svaki stih bude na svom mestu. Da je neka pesma završena procenim prema osećaju i intuiciji. Nekada su pesme duže, a nekada je čine samo pet stihova.
Mesto i vreme inspiracije nije određeno.
– Nekada pišem u hodu, a nekada u fotelji dok sam sa svojim mislima. Kada vozim automobil i pojavi mi misao, moram da stanem da je ne bih zaboravila i zapisala. Volim da čitam, a uzori su mi Mika Antić, Desanka Maksimović i Laza Kostić, navodi sagovornica.
Učestovala je na različitim književnim večerima i bila gost u aktivnostima Knjaževsko-srpkog teatra. Aktivna je učesnica kongresa njene struke. Posećuje pozorište, kulturne događaje i koncerte, a od nedavno je član Udruženja pisaca Kragujevca.
– Kada napišem pesmu osećam se ispunjeno. Osećanja su pomešana i zavise od tematike, ali svakako se osećam slobodno, jer je pisana reč lek za dušu. Poezija utiče na moj život kao privilegija. Upoznala sam mnogo talentovanih i divnih osoba, koje se prepoznaju u lepoti duše, zaključuje Jelena.
Piše: Maja Đorđević
