Na prozivci su bili: Ronja, Pera Džek, Mrdalo, Živac, Sarma, Rajko Puf, Beluga, Proka, Madža, Zeka, Janja, Zubonja, Fića, Špile, Kele…
Takve nadimke dobili su još kao klinci Kragujevčani rođeni daleke 1946. godine, a među sobom se i danas tako oslovljavaju, pri kraju osme decenije života. Tako su se oslovljavali i pre nekoliko dana kada su se okupili da proslave šezdesetu godišnjicu od maturiranja u Tehničkoj školi, kojoj je sada u naziv dodato „prvaˮ.
Tehničku su upisali 1961, završili 1964, a njihova posebnost je u tome što su bili prva generacija koja se školovala za rad u civilnom sektoru. Do tada su obrazovani tehničari samo za potrebe vojne industrije. Doduše, za početak su upisana samo dva odeljenja „civilacaˮ (ovom prilikom njima poklanjamo pažnju), ali tada je počela nova uspešna era kragujevačke Tehničke škole.
A na same početke podseća Slobodan Babić, jedan iz generacije maturanama iz školske 1964/65.
– Konkurs za polaganje prijemnog ispita za upis prva dva civilna odeljenja do tada srednje Vojno-tehničke škole, mašinski smer, raspisan je dve-tri nedelje pred početak školske godine. Planirano je da se u prvi razred upiše 64 učenika, a prijavilo se preko 150 kandidata, priča Babić.
Prijemni se polagao iz četiri predmeta – matematike, srpskohrvatskog jezika, fizike i hemije, i to u dva dana. Prvog dana rađeni su testovi iz matematike i srpskog, a kad su predali vežbanke, rečeno im je da dođu sutradan u deset sati.
– U zakazano vreme pred nas je izašao legendarni direktor škole Velja Milivojević. Čitao je imena i raspoređivao nas je u dve grupe i onda se obratio jednoj grupi i rekao – vi niste položili, a drugu grupu uputio je u učionice da urade drugi deo testa – iz fizike i hemije. Sutradan se ponovilo isto, opet čitanje imena, jedni idu tamo, drugi ovamo, jedna grupa nije položila prijemni, druga jeste i sledio je upis u prvi razred. Među njima sam bio i ja, seća se Babić.
Na kraju kaže nešto što je danas nezamislivo:
– U maju/junu te daleke 1965. godine dobili smo diplome tehničara mašinske struke, a već sutradan smo imali radna mesta u „Zastaviˮ.
Svršeni učenici nekadašnjeg IV/3 i IV/4 uglavnom su prihvatili ovu ponudu, više od trećine njih potom je završilo fakultet, mahom Mašinski u Kragujevcu, bili su uspešni stručnjaci, rukovodioci, pa i naučni istraživači. Od tada je Tehnička škola bila veoma cenjena, pohađali su je najbolji đaci iz osnovnih škola. Oni su najčešće pravili izbor između Gimnazije i Tehničke.
Među „mašincimaˮ iz generacije 1964/65. bilo je i nekoliko devojaka. Na godišnjicu okupljanja došle su Gordana Mirčetić, Branka Petrović, Julijana Stepanović. Ispred ulaza u školu srdačni sureti, vraćanje sećanja, ćaskanja, slikanja… Sve je bilo emotivno i lepo, jedina mana je što se niko iz sadašnje uprave škole nije pojavio da dočeka i pozdravi stare maturante.