Pukovnik u penziji Zoran Mladenović, predsednik Pokreta za promene i progres, nekadašnji član SNS- a i potpredsednik gradske Skupštine, koji je dao ostavku 17. jula 2023. godine, bio je na izvorištu ne samo informacija, nego i dostupnih dokumenata i mnogo toga mu se, kako kaže, nije dopalo. Iz ličnih razloga podneo je ostavku i odlučio da svoje političke ambicije ostvari kroz pomenuti Pokret i da tako bude korektor gradske vlasti. Naprednjake je, kaže, napustio nakon što mu je montirana afera.
Prevaljivanje odgovornosti na činovnike
Vlast SNS-a traje već dugo i stranka je sve uređivala shodno svojim potrebama, tvrdi Mladenović.
– Sve što se radilo uvijeno je kroz zakonske procedure i sve što možemo o njima da kažemo, a da se to na prvi pogled vidi je nedomaćinsko poslovanje u kome učestvuju svi, od gradonačelnika, načelnika gradskih uprava, zaposlenih, do direktora javnih preduzeća. Biraju ljude koji će da sprovode odluke, a one su u principu sve samo ne domaćinsko poslovanje. Da bismo ušli u to da li je bilo korupcije i kriminala mora da se produži ruka, koja je van ove gradske uprave. Da se ispita novac koji je otišao prema nekom preduzeću, kako je potrošen, da li je bilo nekog dila, kaže Mladenović.
Po njegovoj priči, sve se svodi na lažne ili loše ugovore. To uradi neki službenik, a gradonačelnik mu je naložio da to tako uradi.
– Činovnici nisu bili spremni da se suprotstave tome, a oni koji jesu otišli su ili nestali, ali su potom došli neki drugi poslušni. Ovde se sve pakuje pod loš ugovor, pod namešten tender. Sve je to lepo uvezano i upakovano, a onda kada imate skupštinsku većinu, kao što imate, unapred se pripremi teren da se sve izglasa, a ti glasači ne odgovaraju ni za šta, jer je tako po zakonu.
Naš sagovornik kaže da uvek može da se nađe nešto sporno, kao spornih 296 miliona dinara za Servis. Za to možemo da napadnemo koga god hoćemo, ali može da bude odgovoran samo onaj koji je potpisao. Jer, kako kaže, on kao odbornik, koji za tu odluku nije ni glasao, iako je tada bio zamenik predsednika Skupštine, ili bilo koji drugi odbornik koji jeste, ne može da bude procesuiran.
– Kompletan rad Srpske napredne stranke i ljudi koji su na vlasti idu preko poslušnika, koji hoće sve da urade rizikujući da budu uhapšeni i procesuirani, kao što se hapse neki načelnici, recimo u Novom Sadu. Niko nije uhapsio gradonačelnika Novog Sada, jer taj čovek je formalno čist.
Na pitanje zašto je otišao sa funkcije kaže:
– Funkcija koju ima odbornik, a zatim zamenik predsednika Skupštine je moćna, može da se uđe u sve što poželi. Prvo razočarenje mi je bilo – budžet. Kako se planira i po nekom difoltu bio sam pozvan i ja. Došao sam tamo kao i svi većnici, načelnici uprava. Većnik za finansije je izneo projekciju šta će da bude i kako će da bude i jedan po jedan je počao da priča šta ćemo da radimo i koliko to košta. Na moje pitanje otkud vi znate da će to da se radi, dobio sam odgovor – tako se to godinama radi. To planiranje nije uopšte planiranje budžeta, negde tamo smišljeno i samo se saopštava. Rekao sam to nije regularno i posle više nisam hteo da prisustvujem jer to je čista farsa.
Mladenović kaže da je inicirao proveru diploma i nekih tendera. I onda je naišao na zid. Kako od strane zaposlenih, tako i od dojučerašnjih kolega, koji su rekli da se ne radi to tako. I napravili su mu aferu kako bi bio stopiran u daljem istraživanju. To je bila stvar koja je prelomila da ode sa dužnosti.
– U principu Skupština je ta koja donosi nakaradne odluke, ali evo kako se mimo nje ispumpava novac iz budžeta i to u neograničenim količinama, da mi i ne znamo koliko. Imate upravljača puta, koji je suspendovan. Grad kao ne duguje, nego duguje njegovo preduzeće i ugasimo preduzeće za puteve. I ko će da bude upravljač, pa JKP „Šumadija”. I sad on naručuje poslove, odlučuje šta će da se radi i ima ekskluzivno pravo da to i radi. Znači, određuje, naručuje, radi i kontroliše. To je sukob interesa. Omogućeno je da se tako novac neprekidno ispumpava iz gradskog budžeta, tvrdi Mladenović.
Kaže da se godinama žalimo da postoji problem sa kanalizacijom.
– Tako, recimo, u 2023, 2024. i 2025. godini ukupno je izgrađeno oko osam kilometara i utrošeno je 21,5 miliona, a planirano je godišnje oko 200 miliona. Znači, za tri godine 600 miliona. Pa, gde su ostale pare završile za koje je moglo da se izgradi pedesetak kilometara mreže? Kažu, potrošene su za neku sanaciju, ovo-ono, je l’ to moguće?
Po njegovim saznanjima, grad ima gubitak pijaće vode od 50 procenata. Kada se taj gubitak prevede u dinare, to je po milijardu dinara godišnje.
– Koliko je onda izgubljeno na taj način kilometara vodovodne mreže. Na pomen tog problema gledali su me u smislu – šta ovaj hoće? Znači, nespremnost da se tu bilo šta promeni. Za potrebe lokalnih nekategorisanih puteva – atarskih puteva izdvajalo se sto miliona, ali taj isti novac se pojavljuje i kod komunalnih delatnosti. To je znači 200 miliona, a realno imamo samo sto. I jedni i drugi se hvale kako idemo napred i provlači se narativ kojim dovodimo u zabludu ljude da je otišlo mnogo para. Ili, kad dobijete akt o uređenju nekog dela grada, to je 300 strana, a 298 strana je kopirano iz ranijih godina. Objašnjenja su potpuno ista za sve, samo se u dve strane razlikuje, gde se nešto drugačije kaže. A kaže se da neko može da zida dva sprata više, ili da se zelena površina pretvori u gradsko građevinsko zemljište. To su marifetluci, a oni što su tamo zaposleni prihvataju sve i niko nije rekao ja to neću da potpišem.
Montirani tenderi
Mladenovića su, kako kaže, mnogo nervirali tenderi i kako se oni sprovode. Na primer, raspiše se tender tako da se tri puta niko ne javi, onda se sa odabranim čovekom naprave sporazum i on bude izvođač. Verovatno ima i drugih metoda. Ali, čim se u to dirne, saradnici se odmah distanciraju.
– U gradskoj upravi strogo diktatorski se pretpostavljeni odnose prema svojim saradnicima. Neka inicijativa i neka nova ideja može da dođe samo „odozgo”, ono što neko drugi predloži – ne može da prođe, sve je centralizovano. Ja i danas pojma nemam gde se budžet planira, možda zna samo par ljudi koji su u gradskoj upravi, ostali mogu samo da se prave da znaju, ili ih ne zanima, jer lepo žive, primaju sigurnu platu i idemo dalje, kaže naš sagovornik.
U 95 odsto slučajeva direktiva stiže izvan Kragujevca, tvrdi on.
– Onaj ko je glavni nije glavni sam po sebi, nego zato što je neko odozgore rekao da je on glavni. To je gradonačelnik. Koliko god da deluje da on nema upliva u sve, ima i te kako. To što je on ovlastio nekog iz svog bližeg okruženja da disciplinuje zaposlene u gradskoj upravi, da se neko drugi bavi tenderima, on je ipak taj koji ima neprikosnoveno pravo. Ne sumnjam da postoje ljudi koji prate rad gradonačelnika i izveštavaju gore, a onda sledi upozorenje – pazi šta si radio, premeni ovo ili ono, objašnjava Mladenović i dodaje:
– Gradonačelnik mora da bude dobar menadžer, što naš nije. Odviše je servilan. I nisu ga interesovali obični građani. On na sednicama Skupštine nije morao da se pojavi, ali je morao da bude na svakom gradilištu, morao je da ima mesečne izveštaje javnih preduzeća i ustanova i da zna gde novac ide, a on to nije radio. Zanimalo ga je da li je prošao tender i da li je prošao „naš” čovek.
Mladenović navodi po njemu i nezakonite odluke kojih je bilo – slučaj Apotekarske ustanove kojoj je bio onemogućen rad. Zatim, jedna od najpogubnijih odluka koju je gradska Skupština donela je u vezi JKP „Šumadija”, koje ima tu moć da radi sa novcem budžeta grada kako hoće, ustvari ne radi preduzeće nego gradonačelnik preko direktora. Što nije moglo da prođe na Gradskom veću, ma koliko ljudi iz Veća bili lojalni, prošlo je na Skupštini. To je slučaj „Servisa”, gde je bez ijedne bačene lopate otišlo toliko para.
– Ako je to sa Servisom bilo u redu, postavlja se pitanje zašto to pravobranilac nije prihvatio, nego je rekao da ne može i podneo ostavku, znači ima tu nešto. Znam, sad svi očekuju hapšenja, ali to neće tako lako da ide, ma koliko neko mislio suprotno. I sa druge strane se nalaze pravnici koji su gledali kako to da upakuju.
Šta na kraju Mladenović zaključuje?
– Mora da se zna ko je za šta odgovoran i, naravno, da postoji kontrola rada. Za sedam-osam posto je zasigurno uvećan broj zaposlenih u odnosu na broj koliko ih je bilo, ali postoji dosta i sporednih kanala kako su ljudi dobili posao. Najgore su prošli ljudi neodređenog statusa jer su primoravani da rade za potrebe SNS-a. Svi zaposleni na neodređeno bili su angažovani za stranačke aktivnosti.
Piše: Elizabeta Jovanović
