Sindikalna organizacija „Zastava oružje” podržala je zahteve studenata i stala u odbranu prava mladih koji zahtevaju da žive u uređenom društvu koje podrazumeva i prihvatanje odgovornosti na svim nivoima.
Međutim, po rečima Aleksandra Tadića, novog predsednika Samostalnog sindikata fabrike, radnici neće izlaziti na ulice i nositi transparente kao nekada.
– Mi studente u potpunosti razumemo i saosećamo s njima, jer i mi smo skoro svake godine izlazili na ulice i tražili neku pravdu, ali ne planiramo da izađemo na ulice, jer sindikat ne treba mešati u politiku i mi kao organizacija nikada to nismo radili, kaže Tadić.
Neki radnici su tražili izlazak i na ulice ali stav rukovodstva je da je sasvim dovoljno što su se oglasili saopštenjem i na taj način ih podržali.
U zvaničnom saopštenju koje potpisuje Tadić, pored ostalog, stoji:
– Kao organizacija koja je od formiranja bila na udaru državnih organa zbog borbe za pravo na odbranu fabrike i interesa svih radnika, u potpunosti razumemo da se do ostvarenja cilja može doći samo kroz solidarnost i istrajnost. Članovi Sindikalne organizacije „Zastava oružje” izražavaju i veliku zabrinutost zbog nastalih tenzija i gotovo svakodnevnih incidenata kao posledice izostanka reakcija nadležnih na suzbijanju napada na prava na slobodno izražavanje mišljenja i prava da se zahteva efikasnost u radu institucija. Oružari, kao višedecenijski borci za slobodno i pravedno društvo, pružaće kao i do sada svu potrebnu pomoć i solidarišemo se sa svima koji smatraju da su im ugrožena Ustavom i zakonom garantovana prava.
Mali pomaci u rukovođenju
Četrdesetsedmogodišnji sindikalac Aleksandar Tadić sada se prvi put javno oglasio pošto je preuzeo kormilo od Dragana Ilića, legendarnog borca za radnička prava nakon odlaska u penziju. Na izbornoj skupštini članstvo mu je ukazalo poverenje i zvanično od 19. novembra 2024. predvodi ovaj sindikat.
Od momenta zapošljenja u fabrici „Zastava oružje” 2013. godine Tadić je član Samostalnog sindikata. Baveći se sportom i odlaskom na sportske igre zavoleo je sindikat i učvrstio veze sa ljudima iz vrha organizacije.
Postao je član Skupštine sindikata (2015), a nakon dve godine i poverenik sindikata, a potom postao Ilićev zamenik – decembra 2022. godine. Pre tri meseca je preuzeo kormilo jednog od najmoćnijih sindikata ne samo u Kragujevcu, nego i u Srbiji.
Na pitanje u kakvom stanju je zatekao sindikat, a u kakvom fabriku, Tadić kaže:
– Nakon odlaska Dragana Ilića sindikat je ostavljen čist i jak sa 1.300 članova. U međuvremenu je dosta radnika otišlo u penziju, ali primaju se novi i sigurno će biti novih učlanjenja, jer svi znaju da je naš sindikat najjači. Sada fabrika broji oko 2.300 zaposlenih, u fabrici ima šest sindikata, a od pre nekoliko meseci osnovao se još jedan, ali ne znam mu ni ime. Tri su reprezentativna sindikata, pored našeg, ASNS i Industrijski sindikat, dok su ostali manji sa po pedesetak – sto članova i nisu nešto moćni. Međusobno ne sarađujemo, pre bi se reklo da jedni druge opstruiraju. Stanje u fabrici je nepromenjeno, dugovi su veliki, koliki tačno ne znam, ali znam da su smanjena dugovanja dobavljačima i sklopljeni su novi ugovori koji bi trebalo da garantuju veću uposlenost u ovoj kalendarskoj godini i samim tim trebalo bi da rastu i zarade, kaže Tadić.
U oktobru je povećana cena rada, što je povećalo i prosek plata. U planu je još jedno povećanje do kraja godine u skladu sa mogućnostima fabrike. Zatim, izborili su ovogodišnji i božićni bonus od 12.000 dinara, koji je uplaćen poslednjeg dana u decembru. Kako tvrdi Tadić, ovaj sindikat je inicirao ta povećanja i dodatak uz platu. Ali, problem je i dalje prisutan kod penzionera kojima nije uplaćen radni staž. Uplaćuje se, ali neki minimum na dnevnom nivou rešava se po jedan – dva slučaja, objašnjava naš sagovornik. Kaže ima pomaka, ali to nije kako bi ljudi hteli.
– Imamo obećanja od generalnog direktora da će u ovoj godini biti veoma dobri ugovori i da ćemo iz tih poslova moći više uplaćivati penzionerima zaostale doprinose kako bi imali punu penziju, a to će dati i prostora i za povećanje zarada, kaže Tadić.
Objašnjava da te ugovore nisu videli i ne zna koliko ih ima, jer to je fabrička tajna, tako da im ne preostaje ništa drugo do da veruju na reč prvog čoveka fabrike „Zastava oružje”.
Sa druge strane, još uvek se nisu primakli zaradama drugih preduzeća u namenskoj industriji. Do skoro su bili na samom dnu lestvice kada je reč o ličnim primanjima, zbog čega su radnici nezadovoljni.
– „Krušik” i mi smo bili sa najnižim platama. Sada smo ih prestigli, ali teško da ćemo moći Lučane, „Prvu iskru” Barič i „Slobodu” Čačak, jer nam oni beže baš dosta. Iako je velika razlika između njih i nas, idemo ka tome da je smanjimo, kaže predsednik Samostalnog sindikata „Zastava oružje”.
Odnos ovog sindikata sa generalnim direktorom Sašom Miloševićem i poslovodstvom ostao je na istom nivou. Tadić lično nema utisak da se napravio neki iskorak u spremnost da bude više uz radnike, ali je bar saslušao njihove zahteve za povećanje cene rada i da se isplati bonus za praznike, iako su loše završili poslovnu godinu. To govori da prvi čovek fabrike ima sluha i da u narednom periodu mogu da očekuju da zajedničkim snagama dovedu fabriku na viši nivo.
– Važno je da se smanjuju dugovi prema dobavljačima. Najviše dugovanja imamo prema „Energetici”, ne znam tačan iznos, ali kamate su ogromne, milionski iznosi su u pitanju. Od jednog direktora smo dobili informaciju da ćemo ove godine dobiti našu energanu i da ćemo se odvojiti od „Energetike”, kojoj više plaćamo, nego što nas greje. Svakog dana dolazimo u hladne hale, tvrdi Tadić.
Po njegovim rečima, odnos sa resornim ministarstvom, koje nije čulo njihov vapaj da fabrika tone u dugove i da nešto pod hitno treba da se uradi da se ne bi desio najgori scenario i po fabriku i po zaposlene – nije se bitnije promenio. Još nisu stupili u kontakt sa njima otkad Tadić predvodi „samostalce”, ali se nada da će ovoga puta ministarstvo imati više sluha za njih.
Sindikati – k’o rogovi u vreći
Relacije fabričkih sindikalnih organizacija bitnije se nisu promenile, jer svako tera svoju politiku, bez obzira na interese radnika. U najmanju ruku kao da se ne bore oko istog cilja da svima bude bolje i da imaju adekvatne uslove za rad i bolju zaštitu na radu.
– Druge sindikate je rukovodstvo napravilo i samim tim imaju ih u šaci, a nas godinama krasi to da smo samostalni i da sami odlučujemo o svemu. Ne podudaraju se naše ideje sa njihovim, tako da smo i dalje ne u konfliktima baš, ali i nemamo zajednički jezik. Oni smatraju da fabriku ne treba voditi na način kao što je vodi generalni direktor, ali mi smo mu dali šansu, pa ćemo videti šta dalje, kaže Tadić.
Podseća da je generalni direktor Saša Milošević čovek iz njihovih redova, čiju kandidaturu su podržali, smatrajući da bolje poznaje fabričke prilike i proces proizvodnje oružja od nekoga koji bi došao sa strane.
– Direktor je samo donekle opravdao naša očekivanja. Potpao je delom pod uticaj prethodnog Nadzornog odbora, neću da ih imenujem. Miloševićevi prethodnici, od Brzakovića do Mladena Petkovića, nisu imali dodira sa našom fabrikom, Saša je ipak čovek sa znanjem o fabrici, dugo godina je radio u marketingu, kaže Tadić, dodajući da mu je ostalo još tri godine do kraja mandata, a verovatno će iz fabrike u penziju.
On podseća na još jednu dobru stvar, a to je da nema više stalnih promena izvršnih direktora, gde ljudi nisu uspeli ni da se uhodaju u posao, a već su ih pomerali, što je imalo svoju cenu.
Na pitanje o viziji, kakav im je kurs za dalje, kaže da moraju da sačuvaju fabriku kako znaju i umeju od stečaja i da umnože članstvo, jer bez njega ni sindikat ne bi mogao da funkcioniše.
– Osnovni cilj nam je da sačuvamo radnička prava, jer ovaj sindikat nikada nikoga nije izdao, pa nećemo ni mi, novo rukovodstvo sindikata. I mogu da računaju na nas, kaže Tadić.
Veliki je prirodni odliv iskusnih majstora i prijem mladih neiskusnih ljudi. Kvalitativno gledano, taj proces uhodavanja je malo duži, a posao trpi.
– Malo smo i zakasnili sa podmlađivanjem. Došlo je do smene genaracija i sada je desetak penzonera vraćeno u fabriku na po četiri sata dnevnog rada na specijalnim operacijama, kako bi mogli da prenesu znanja mladim kolegama, kaže Tadić.
Ali, njihov sindikat nije povukao iz penzije Dragana Ilića kao savetnika, koji bi mogao da im prenese znanje i pruži dobre smernice za dalju sindikalnu borbu. Doduše, s vremena na vreme čuju se s njim oko nekih nedoumica. Dragan je pri odlasku u mirovinu rekao da mu je bavljenje sindikatom „preko glave”, jer je u toj borbi toliko dao sebe da je izgubio zdravlje. U svakom slučaju potvrdio im je da je u svakom trenutku tu za njih.
Piše: Elizabeta Jovanović