Već treću deceniju za redom Društvo obolelih od dečje i cerebralne paralize „Ana Antonijević” simbolično obeležava novogodišnje i božićne praznike, u društvu sponzora, koji im svake godine obezbeđuju prikladne novogodišnje poklone, i predstavnika lokalne samouprave koji pomažu rad udruženja putem projekta. To je dobra prilika da se članstvo okupi i podruži u svečanijoj atmosferi, s obzirom da jedan broj njih retko izlazi iz kuće. Obezbeđeno je oko 700 poklona za Novu godinu i Božić. To su paketi sa hranom i posebno sa slatkišima. Ima tu i garderobe, za one kojima je potrebna.
Vrvelo je na sve strane od emocija, ne toliko zbog poklona, koliko zbog susreta sa omiljenim drugarima sa kojima se nisu skoro sreli. Paketići, inače, nisu namenjeni samo najmlađim članovima, nego svima, bez obzira na status i godine, kako bi im se makar i ovako simbolično ulepšali praznici.
– Svake godine je sve više donatora i, naravno, onih starih, koji nikada ne propuštaju da nas darivaju, na radost sve naše dece.Svega ovoga možda ne bi ni bilo da nije i Skupštine grada koja poslednjih godina baš stoji iza nas. Da pomenem samo najveće donatore, mada su nam svi podjednako bitni, ali oni bez kojih ne bismo mogli da opstanemo, pored Skupštine grada su Fond dijaspore za maticu, „Rajfajzen” banka, Prijatelji u nevolji, Afirmacija za kulturu iz Beograda… Posebnu zahvalnost dugujemo Matici za dijasporu koja nam deset godina pomaže i svake godine sve više i više, kaže Božidarka Antonijević, predsednica Udruženja koje nosi ime po njenoj preminuoj kćerki Ani, koja je rođena sa cerebralnom paralizom.
Zbog toga je sebi dala zadatak da ni jedno dete ne bude gladno, da mu ne bude hladno i da se svima pomogne u lečenju. Da imaju svoj kutak za okupljanje i da preko udruženja svoje individualne probleme rešavaju.
Ideja predsednice Udruženja
Božidarka najavljuje još jedan veliki poklon, ne samo za grad, nego celu Šumadiju, ali o tome će govoriti nekom drugom prilikom. To bi rešilo probleme ne samo preko 200 njihovih članova, nego i drugih osoba sa invaliditetom.
Ona je bila tajnovita, ali je posebno pozdravila Maticu srpsku za dijasporu, njenog predsednika Slobodana Aćimovića i Miroslava Mlinara, koji je zajedno sa Božidarkom deci delio poklone.
– Fond dijaspora za maticu već deset godina donira sredstva Udruženju „Ana Antonijević” u Kragujevcu, deci za cerebralnom i dečjom paralizom, koju mi pomažemo. Naša uprava je vrlo spremna da i ubuduće donira sredstva, obično oko Nove godine i Božića. Kao što je i gospođa Božidarka napomenula, mi zajedno sa njom i na njenu inicijativu radimo na jednom projektu koji će, nadam se, biti realizovan u Kragujevcu, ali o tome ćemo kasnije, da ne bi sada išli u detalje, kad dođe vreme za realizaciju biće svi mediji obavešteni ne samo u Kragujevcu, nego u celoj Srbiji, kaže Slobodan Aćimović, predsednik Nadzornog odbora Fonda dijaspora za maticu.
Mi smo bili uporni da saznamo od donatora malo više o tim planovima, da li je reč o izgradnji objekta za smeštaj osoba sa dečjom i cerebralnom paralizom, jer je to dugo već najveći problem ovog udruženja.
– Da, o tome je reč. Ideja je potekla od Božidarke Antonijević i u septembru je to bilo na dnevnom redu na skupštini Fonda dijaspore za maticu. Mi smo već počeli da radimo na tom projektu u smislu da smo obavestili Ministarstvo za porodicu i poslali smo jedno opširno pismo, gde smo objasnili o čemu se radi i već su nas pozvali na sastanak pre dvadesetak dana. Primio nas je državni sekretar u tom Ministarstvu i pomoćnik ministra, jer je ministarka bila odsutna toga dana. Obrazložili smo im ideje projekta u grubim crtama. Oni su vrlo raspoloženi i spremni da se ide u realizaciju tog projekta. Naravno, uz to će stajati Dijaspora za maticu sa svojim sredstvima koliko bude bila u mogućnostisti, otkriva Slobodan Aćimović.
Po njemu, dobra je stvar koju su čuli na sastanku u resornom Ministarstvu. Jedan takav projekat realizovan je na Kosovu i Metohiji, gde je glavni donator bila Republika Srpska. Ta institucija za zbrinjavanje osoba sa invaliditetom se zove „9. januar”. Aćimović se nada da će odmah ove godine krenuti u dalje razgovore sa Ministarstvom za porodicu i Ministarstvom za socijalna pitanja, jer su već najavili svoj dolazak i dobili su odgovor da su spremni da ih prime da razgovaraju na ovu temu.
– Još uvek nemamo definisano gde će biti lokacija, kolika će biti zgrada, naravno sve zavisi od mogućnosti Ministarstva i Fonda, ali i od lokalne samouprave koja bi, nadamo se, ustupila zemljište za jedan takav objekat, odnosno za takvu instituciju, kaže gospodin Aćimović, dodajući da su od Božidarke Antonijević sazali da su oni već uradili jedan projekat, gde je lokalna samouprava bila spremna da učestvuje.
Ali, došlo je do promene lokalne vlasti, tako da je to odloženo, da ne kažem zaboravljeno, ali u svakom slučaju odloženo za neka bolja vremena.
Trideset godina čekanja
Dobra stvar je što je Fond dijaspore za maticu u mogućnosti da participira značajan deo sredstava da bi se objekat za humane namene izgradio u Kragujevcu. A koliko će to biti zavisi od veličine zdanja i finansijske konstrukcije, ali u svakom slučaju će u tome učestvovati i gurati dalje priču kod resornih ministarstava, tim pre što, kako kaže Aćimović, već postoji projekat, samo što nije realizovan.
To bi bilo u najkraćem dokle se stiglo od ideje do realizacije objekta za zbrinjavanje osoba sa ovom vrstom invaliditeta. Inače, Fond dijaspore za maticu prvi put učestvuje na jednom takvom projektu i to zahvaljujući gospođi Božidarki Antonijević.
– Sa njom sam obavio više razgovora i želimo da se ovaj problem reši trajno, da se ova deca zbrinu, da imaju stalni dnevni i celodnevni boravak i ne znam šta još njima treba, samo znam da je to velika stvar za njih i njihove porodice, kaže gospodin Aćimović.
Na kraju, pitali smo ponovo Božidarku Antonijević o detaljima izgradnje pomenutog objekta, koji bi za njeno članstvo imao nemerljivi značaj, jer problem sami ne uspevaju da reše trideset godina, koliki je staž Društva za dečju i cerebralnu paralizu.
– Prevashodni cilj osnivanja Društva bilo je traženje odgovora na pitanje šta će deca posle smrti roditelja? Nije problem kako ćemo mi svoju decu da čuvamo, mi ih čuvamo iz ljubavi, ali šta će biti posle nas, kad više nema te ljubavi. To mogu samo roditelji da pruže. Skoro trideset godina se borim da se u Kragujevcu napravi jedna takva ustanova. Nažalost, nije naišla na razumevanje, ali sam otišla u Beograd na godišnju skupštinu dijaspore, iznela problem i oni su prihvatili. Uz njihovu pomoć to će biti poklon gradu. Zamislite da deca posle smrti roditelja imaju topao dom, hranu, blagovremeno presvlačenje, što neće imati ni kod jednog svog rođaka, objašnjava Božidarka.
Kaže da su i sada neki smešteni po raznim domovima drugog tipa i nailaze na velike probleme, ali drugih alternativnih rešenja nema. Zato se nada da će ovaj projekat zaživeti.
Grad Kragujevac treba samo da obezbedi lokaciju, ali ne „Bogu iza leđa”, već negde odakle će deca moći da idu u školu i da ih roditelji viđaju preko dana. Da mogu da ih obiđu i vide u kakvom su stanju, da li je dete čisto, okupano, očešljano, da li se još uvek smeje, kaže Božidarka, koja je zacrtala sebi da će uraditi Dom za svoje članstvo, a posle toga, kako kaže, može da umre.
Piše: Elizabeta Jovanović