Na Božićno jutro ili Badnje veče, ruke domaćice vešto mese testo namenjeno za Božićni kolač, u narodu poznatiji kao česnica. Brašno prekriva prste koje decenijama prave obredni hleb –neizostavni deo Božića, a tradicija i načini mešenja razlikuju se od mesta do mesta.
Nedavno je u Narodnom muzeju u Kragujevcu održan festival „Česnicaˮ, na kojem su domaćice iz regiona predstavile svoja „umetnička delaˮ u vidu božićnog hleba. Među njima su bile i članice kragujevačkog Kola srpskih sestara.
– Žene iz Kola su čuvarke tradicije i žene mironosnice. Bila nam je želja da kao prave hrišćanke iznesemo hlebove koji se prave na Badnji dan, Božić i za položaonika, kaže predsednica Kola srpskih sestara Kragujevac Tatjana Marinković.
Posni kolač za Badnji dan
Iskusne domaćice najčešće nemaju precizan recept za pravljenje jela, već sve rade odokativno i „po osećajuˮ, pa tako i ovu vrstu hleba. Međutim, potražili smo preciznije recepte za one malo manje iskusne domaćice. Odgovore je pružila Suzana Simionović, članica Kola srpskih sestara, koja je pravila božićne kolače za pomenuti festival. Ona se 34 godine svakodnevno bavi izradom testa i sada ih pravi po narudžbini.
– Pravila sam kolač koji se mesi na Badnji dan i seče za badnjevečersku večeru. On je isključivo postan. Sama pravim šare i svaka šara ima svoje obeležje. Na primer, prave se figurice u obliku rala (da se njiva ore i ima pšenice), beba (napredak, da se u kući rađaju deca, a za one koji nisu u braku da se udaju i ožene te godine), grožđe (vino i Hristova krv), ptica, loptice (koje označajavju jagnjad)… Svi ovi simboli označavaju obnavljanje i mladost, objašnjava Suzana.
Recept: U dvesta mililitara mlake vode, dodaju se dve kašike šećera i jedna funta kvasca. Kada se kvasac udvostruči i „nadođeˮ, pomeša se sa dva-tri kilograma brašna (u zavisnoti od veličine kolača), doda se so i vrlo malo ulja. Testo se zamesi mlakom vodom i ostavlja se na toplom mestu da se njegova veličina udvostruči. Nakon toga, testo se razvije i mesi.
Ono što čini kolač autentičnim su šare koje se na njemu nalaze. Suzana kaže da one treba da budu beskvasne, odnosno da se prave od brašna, hladne vode i soli.
– Ako želimo da ostanu bele i izražajne, u smesu za šare se dodaje jedna-dve kašike gustina, zatim se razvija tanka kora i figurice se prave, navodi ona.
Kolač za položaonika
Šumadijski običaj je pravljenje kolača i za položaonika. On može da bude postan i mrsan i daje se položaoniku kada dođe na Božićno ujutro. On je u obliku đevreka, a na njemu se kače darovi za položaonika.
– Ovaj hleb je u obliku točka. Stavlja se na seljačku tkanu torbu, za koju se zakači pečenica, vunene čarape i sve ono što se spremi za položaonika, navodi Tatjana.
Recept: U činiju se stavlja brašno i malo soli, pa se dodaje smesa hladnog jogurta, tople vode i kvasca. Dodaje se jedno jaje i malo ulja, da testo bude kao da ga je „mesila mašinaˮ, odnosno kompaktno i da nema grudvice. Zatim, testo treba da odstoji koliko mu treba da se udvostruči i nakon toga se razvuče. Za bolji ukus, kolač se premazuje smesom za palačinke, kojoj se doda malo soli. Suzana figurice pravi dan ranije, kako bi se one „stegleˮ.
– Sve sam ručno radila, a oblik đevreka sam dobila tako što sam uklopila veći i manji kalup. Ranije nisu postojale modlice za oblikovanje kolača i figura, već je sve bila stvar mašte i iskustva, kaže Suzana.
Česnica
Česnica se pravi rano ujutru na Božić, ali neke domaćice praktikuju da je prave na Badnje veče. Ona se mesi sa puno ljubavi i za napredak porodice, a običaj je da se u testo stavljaju različiti simbolični predmeti i biljke. Stavlja se parica (za sreću i novac), zrno kukuruza (za obilje svinja – prim.aut.), pšenice (za rodnu godinu), pasulj (za ovce – prim.aut.), dren (za zdravlje), parče drveta od praga (za očuvanje domaćinstva – prim.aut.), grančice plodnih drveća (za plodnu godinu).
– Česnica se pravi da bude slađa, kako bi bio sladak život u toku godine. Daje se uz česnicu malo vina i zrno drena, da svaki ukućanin bude zdrav kao dren, kaže Tatjana.
Recept: Postupak mešenja je isti kao kod prethodnih kolača, samo što se dodaje jedno jaje i jedna kafena šoljica mleka ili jogurta.
– Ja praktikujem da mesim testo hladnim jogurtom i toplom vodom i da dodam jedno jaje i malo ulja, kaže Suzana.
Postoji običaj da se za decu, porodicu i goste mese posebni slatki kolači koji su od istog testa kao česnica. Za dečake se prave okrugle lepinje na kojima su figurice u obliku krsta ili „četiri Sˮ napravljene od beskvasnog testa, a devojčicama su namenjene izdužene kiflice u obliku vezane marame.
– Svaka devojčica i dečak koji dođu kod nas ili ako idemo negde u goste, dobijaju ove kolače. Pravimo i hlepčiće koji se mese za stoku, kaže Suzana.
U Rusiji – medenjaci i „karavajˮ
Predsednica ruskog udruženja „Svetˮ u Kragujevcu Natalija Zavirohina kaže da su se na Festivalu predstavili česnicom koju je pravila umetnica Ruskinja Olga Bogićević.
– Bila nam je čast što su nas pozvali da učestvujemo na festivalu. Bilo nam je interesantno da vidimo srpsku tradiciju i naučimo kako se pravi česnica, kaže Natalija.
U Rusiji se ne pravi česnica, već hleb koji se zove „karavajˮ i medenjaci.
– Kod nas su tradicionalni kolači medenjaci i predstavili smo dve vrste ovih poslastica. Jedni su tradicija iz grada Tula, a drugi su medenjaci „kozuljiˮ. Kozulji su jestivi, a šare na njima crtaju deca, objašnjava ova Ruskinja.
Ona kaže da su tradicije između naša dva naroda veoma slične. U Srbiji dan pre Božića je Badnje veče, a kod njih Sočeljnik.
– Tada se pravi posno jelo, koje je dobilo ime od naziva Sočeljnik i zove se „sočivoˮ. Ono se pravi od nekoliko vrsta žitarica, meda, grožđa i suvog voća. To je vrsta kaše i jede se pre doručka, priča Natalija.
Dodaje da na ruskoj trpezi na Božić treba da bude postavljeno dvanaest jela, koja označavaju dvanaest apostola.
Piše: Maja Đorđević