Dok se u ranim jutarnjim satima Kragujevac tek budi, na bazenu je već živo. Para se diže iz vode, hlor blago pecka oči i čuje se samo ritmično sečenje površine vode. Tako počinje svaki dan Maše Marković, šesnaestogodišnje učenice Ekonomske škole iz Kragujevca, koja predstavlja budućnost srpskog triatlona.
Njen put od plivanja do osvajanja Balkanskog prvenstva u Turskoj i jasni ciljevi za Svetski kup u Dubaiju čine je inspirativnim primerom posvećenosti i sportskog talenta.
– Takmičenje u Mudanji (Turska) bila je trka u kategoriji super sprinta – četiristo metara plivanja, deset kilometara trke biciklom i dva i po kilometra trčanja. Ukupno vreme za ovu trku je bilo otprilike između trideset i četrdeset minuta, kaže Maša.

Ona opisuje trku na sledeći način:
– Prvo sam plivala u moru, gde su bili veoma veliki talasi i izašla sam prva iz vode. Najteži deo mi je bila trka biciklom, jer sam se trudila da napravim što veću razliku u odnosu na ostale devojčice. Ipak, čak i tokom trčanja, koje je bilo izuzetno teško, nisam bila sigurna u pobedu. U svakom trenutku sam imala malu nevericu da će neko da me prestigne. Kada sam prošla kroz cilj, osećala sam se zadovoljno i srećno što je konačno kraj trke, priseća se ova devojčica.
Profesor fiskulture i njen trener Marko Pavlović je očekivao njenu pobedu, jer smatra da ona vredi dosta više od toga. On dodaje da je Maša na takmičenje došla psihički rasterećena, zato što je sa višeg došla na niži rang takmičenja i bila je favorit.
– Ona je pre Balkanskog učestvovala na Evropskom prvenstvu i trkala se sa starijim takmičarima. Ona je Balkansko prvenstvo „odradila” rutinski, vodila je i kontrolisala trku od početka do kraja, kaže Pavlović.
Teško je, ali stižem sve
Maša je sportom počela da se bavi postepeno. Imala je svega pet godina kada je krenula na plivanje, a inspiracija joj je bila starija sestra. Već sa sedam godina počela je da trenira atletiku, jer je oduvek „volela da trči” i taj sport ju je zanimao. Triatlon se uključio u njen život veoma rano, na preporuku trenera Pavlovića, kada je imala osam godina.

– Maša imala tu sreću da krene sa plivanjem na vreme i to baš u Kragujevcu, što predstavlja njenu jaču stranu. Genetika i talenat su nedovoljni za ozbiljno bavljenje sportom, iako ih ona ima. Od samog početka Maša je pokazivala disciplinu i spremnost da uči i ključ njenog napretka je upravo to što je u plivanje ušla na vreme, kaže profesor fiskulture.
Za Mašu, koja je trenutno drugi razred srednje škole, iako voli sve tri discipline, najomiljenije joj je trčanje. NJjn prosečan trening je veoma intenzivan. Plivanje je fiksno šest puta nedeljno i to dva sata pre podne.
Dan joj počinje plivačkim treningom oko pola osam, traje sat i po do dva, nakon čega ide u školu, a poslepodne se nastavljaju biciklistički treninzi i trčanje. Ona trenira svih sedam dana, skoro svaki dan ima po tri treninga, navodi trener, a Maša dodaje:
– Teško je, ali stižem sve. Najteži deo triatlona najviše zavisi od situacije, ali možda bih izdvojila trčanje.
Takav ritam zahteva i unutrašnju stabilnost, posebno onda kada se suočava sa umorom. Tada joj najveća podrška i motivacija dolazi od trenera i roditelja, ali i od prijatelja, kako onih sa kojima trenira, tako i onih iz škole. Takođe, motivacija su joj putovanja. Iako se za triatlon najčešće vezuje jak takmičarski duh, Maša objašnjava da je oduvek volela takmičenja. Trener Pavlović ističe da je najveći izazov kod talentovanih sportista održati visoki nivo motivacija.
– Još jedan veliki izazov je što deca koja treniraju ne mogu da imaju društvo, da izlaze, što često dovodi do prekida bavljenja sportom, jer preko osamdeset posto devojčica prekine da se bavi sportom između petnaeste i osamnaeste godine, navodi ovaj trener.
Uzor – Ivana Španović
U slobodno vreme, s obzirom na to da je Maša često umorna od napornih treniga, voli da odmara kod kuće ili da uživa u druženju i šetnji sa društvom.
Kaže da joj je najdraža trka do sada juniorsko evropsko prvenstvo u triatlonu i da je psihička stabilnost veoma važna. Sebe opisuje kao upornu, a kao uzor u sportu navodi Ivanu Španović i najviše je zbog nje zavolela atletiku.
– Kada nešto ne ide po planu na trci, pokušavam da ostanem pozitivna i da ne razmišljam mnogo o tome. Zanimljivo je da nikada nisam poželela da odustanem, priča Maša.
Njen trener vrlo jasno prepoznaje kompleksnost sporta kojim se bavi. Objašnjava da je trostruka disciplina zahtevna i da se deca u njoj razvijaju kroz duži period, uz pažljivo planiranje.
– Počinjemo holistički trening i to je jedan veoma kompleksan proces. To znači da moramo da uklapamo sva tri sporta i da razvijamo sve moguće fiziološke performanse, tvrdi Marko.
Maša ima jasne ciljeve. Kada je reč o predstojećim takmičenjima, sledeći cilj je Svetski kup, koji se održava u Dubaiju 7. decembra. Za iduću godinu, glavni cilj je da se plasira na Olimpijske igre mladih u Senegalu, a profesionalno bavljenje sportom je njena najveća žalja i dugoročan cilj.

Nakon srednje škole, Maša planira fakultet, verovatno nešto u vezi sa sportom. Trener Marko Pavlović deli sličnu viziju.
– Triatlon je sport koji ne donosi ugovore i veliku zaradu. Njen put nakon srednje škole je da odabere neki dobar univerzitet gde postoji veoma kvalitetan triatlon klub, da se bavi sportom na vrhunskom nivou i da u isto vreme dobije diplomu.
Na pitanje gde se vidi za pet godina, odgovara:
– Vidim sebe na nekom fakultetu, ali da i dalje dosta treniram, slično kao i do sada, zaključuje Maša Marković.
Mašin san o profesionalnom bavljenju sportom i činjenica da nikada nije poželela da odustane, garantuju da će njeno ime ostati u žiži srpskog sporta.
Piše: Maja Đorđević

1 коментар
Very nice article, totally what I was looking for.