Maturanta Prve kragujevačke gimnazije Stefana Vukovića šira javnost je upoznala na prvom skupu srednjoškolaca na Đačkom trgu 12. decembra. Pred više hiljada svojih vršnjaka, nastavnika i građana, Stefan je održao nadahnut govor inspirisan tekstom koji je Platon napisao svom učitelju – „Odbrana Sokratova i smrt”. Poručio je tada da treba da pratimo ljude iz prošlosti, mudre i hrabre, koji su se borili za slobodu i pravo glasa, kao i da ne zaboravimo Živojina Mišića i sve one koji su išli u Prvu kragujevački gimnaziju. Posle protesta, maturanti Gimnazije su blokirali školu pod parolom „Zatvaramo vrata da otvorimo budućnost“.
– Trenutak kada smo odlučili da stupimo u blokadu nije bio ni malo lak. Naišli smo na predrasude i nerazumevanje, međutim, istrajali smo. Nismo mogli da ćutimo i pravimo se da se ništa ne događa, bili smo povređeni i ogorčeni zbog nepravde, kršenja zakona, manipulacija, a naročito zbog kontinuiranog vređanja inteligencije godinama unazad. Osetio sam da bi trebalo da budem uz svoje drugare u trenutku kada se dešava nešto jako važno, a opet još sam bio srećniji zbog iskrenosti sa kojom smo pristupili svemu, bez ikakvih političkih obeležja, već isključivo želeći normalnosti, makar malo u našem društvu, priča Stefan za „Kragujevačke”.
On se pojavio i na velikom skupu „Prosveta za prosvetare” na Đačkom trgu, kada su se studentima, nastavnicima i maturantima priključili i poljoprivrednici na traktorima, bajkeri… Stefan je ispred svoje škole pozdravio sve „od onih najmlađih, učenika, maturanata, do studenata, profesora, poljoprivrednika, advokata, lekara, inženjera…” I poručio je: „Svi se borimo za isto, za pravdu, poštenje, obrazovanje i kulturu. Zato smo danas ovde”.
– Bavio sam se glumom i učestvovao u sekcijama, recitatorskoj i dramskoj, bio u SKC-u, i to mi uvek pomaže i u svakodnevnim aktivnostima. Zato sam i osetio da bih mogao da prenesem poruku koja mi odzvanja u grudima, objašnjava Stefan kako je postao „govornik”.
Mladi nisu imuni na nepravdu
Stefan kaže da se studenti koji su sve započeli trude svom snagom da i svi drugi otvore oči i prepoznaju koliko je ozbiljna situacija u kojoj se danas nalazimo.
– Nisam nikako mogao da ostanem nem na sve, pogotovo jer delim mišljenje sa studentima i svima koji se bore i daju sebe za pravednije društvo.
On je ocenio da je velika stvar što su se mladi osetili odgovornim i nadahnutim, što osećaju da je potrebno da svako da doprinos, govorenjem, pisanjem, crtanjem…
– Pokazujemo iz dana u dan da nismo imuni na nepravdu i da želimo da se naš glas čuje. Jako smo motivisani i zainteresovani, jer želimo da ostanemo ovde i gradimo temelj, nadamo se novog i zdravog društva, kaže Stefan.
Do blokade Prve kragujevačke gimnazije moralo je doći, „jer đaci nisu mogli da ostave studente bez podrške”.
– Hodnici naše škole sada možda ne odzvanjaju kao nekada, ali nisu ni tako tihi. Tu su lepe misli i podrška u borbi za pravdu i istinu. Mada, moram da budem iskren, tek kroz par godina možemo sagledati kako je to zaista bilo na blokadama i u školi za vreme ovih protesta, kaže Stefan.
Prema njegovom mišljenju, verovatno najlepši trenuci protesta i blokada su oni koji su provedeni sa profesorima i drugarima.
– Svi smo kao jedno, solidarnost je na najvišem nivou, delimo mišljenja i trudimo se da svako ima doprinos. Profesori nam govore šta ne treba činiti i njihovo iskustvo nam mnogo znači, dok mi njima dajemo dosta snage i pokazujemo svojim primerom da ima nade i da imamo za koga da se borimo.
Na pitanje da li ga dešavanja u poslednja tri meseca plaše ili ohrabruju, Stefan odgovara da nikome nije svejedno, dešavaju se nepredvidljive situacije svakodnevno, ali ono što svakoga ohrabruje jeste solidarnost koja je sveprisutna. Ne žele da bilo ko bude izmanipulisan i zbog toga im se svakog dana priključuje sve više ljudi.
On komentariše i optužbe s vrha vlasti da su mladi na blokadama zavedeni od strane onih koji „mrze“ Srbiju i da su strani plaćenici.
– Biću možda grub, ali to da su mladi izmanipulisani je jedna velika neistina, neinteligentna, nekulturna i nesmotrena. Mladi su u ovome jer imamo veru da nešto ovde može da se promeni na bolje. Pogledajte oko sebe, svi smo u ovome, niko nije napravio ni jedan problem na protestima. Pokazujemo primerom ono za šta se zalažemo, navodi Stefan.
Potreban red u državi
Dok traju protesti Stefan ne razmišlja mnogo o tome kada će i na koji način biti nadoknađena nastava u školi.
– Šta će biti sa ovim polugodištem, sa godinom studentskom, zaista ne znam. Međutim, mislim da to sve treba da bude po strani, jer ništa to neće značiti, ni diploma, ni ocena, ništa, ako nemamo državu i društvo u kome se osećamo prijatno i spokojno, kaže Stefan.
On veruje u promene i veruje da je svetlo tu i jasno je.
– Na nama je da li ćemo ga dostići. Ako mi ne želimo promene, niko nam ih neće doneti. Svako treba da radi ono što najbolje ume, za ono za šta je školovan, smatra Stefan.
Da nije protesta i blokada, Stefana bismo predstavili „samo“ kao gimnazijalca širokih interesovanja, kome je u školi omiljeni predmet istorija, a van škole gluma i pozorište, koji ga, kako kaže, pokreću i podstiču da uči i unapređuje se. Nesebična predaja pozorištu je put ka duhovnom blaženstvu i to preporučuje svakom.
Sa profesorima u školi neguje pozitivan i kvalitetan odnos i uvek se trudi da ispoštuje ono što je do njega, a nastavnici uzvraćaju na isti način.
– Mislim da je u životu to i najvažnije – obostrano poštovanje. U školi sam stekao mnoštvo divnih drugara i prijatelja koji će to ostati, nadam se, tokom čitavog života, kaže maturant Prve kragujevačke gimnazije koji bi voleo da studira psihologiju.
Piše: Gordana Mirović
