Nedostatak finansija, prostora i mladih članova osnovni su problemi sa kojima se susreće Udruženje pisaca Kragujevca i koji mogu da dovedu do gašenja ovog istorijskog nasleđa grada. Udruženje je dobilo novog predsednika advokata i književnika Petra Todorovića, a sa njim i nadu da će se možda neki od problema rešiti.
– Kada govorim o Udruženju pisaca čiji sam odnedavno predsednik, ne mogu a da ne započnem činjenicom da je udruženje staro 72 godine. Ono je najstarije posle Udruženja književnika Srbije (1905). U poslednje vreme suočavamo se sa velikim poteškoćama i na ivici smo egzistencije, tvrdi Todorović.
Tužba od grada
Kada je Udruženje pisaca dobilo prostoriju od 11 kvadrata, koju im je dao grad na korišćenje, nasleđeno je dugovanje prethodnika koji su nastanjivali ovaj prostor pre pisaca.
– Grad je uputio tužbu za trogodišnji dug, ali tadašnji predsednik Udruženja nije hteo to da plati, jer nisu imali od čega. Po mojoj proceni, dugovanje je oko 2.000 evra, što se tiče glavnog duga i troškova sudskog postupka. Mi ne možemo da preduzimamo ništa više nego što fizički možemo. Ja mogu „iz svog džepaˮ da platim, ali to Udruženje nije moje, već treba da se postigne širi konsenzus na relaciji Udruženja i gradske uprave, ko god bio na vlasti, apsolutno ne govorim o politici, objašnjava Todorović.
Njihova sredstva su minimalna na nivou jedne godine, jer su neprofitabilna organizacija koja se finansira isključivo iz članarina, a one su simbolične – hiljadu dinara godišnje, a od ove godine su 1.500 dinara. Tako da je sve što rade isključivo „samofinansirajućeˮ.
Konkursi za projekte su jedini način kojim mogu da se dobiju sredstva od strane grada. Do prošle godine su imali jedan projekat i to su bila simbolična sredstva.
– Prošle godine naš projekat nije „prošaoˮ, a pisali su ga vrsni stručnjaci. Imamo oko pedeset članova, od kojih trideset konstantno stvaraju. Imamo doktore nauka, profesore književnosti i slavistike, direktore škola, advokate… Ako oni nisu sposobni da napišu dobar projekat, onda stvarno ne znam ko je. Nismo prošli na konkursu, a kao povratnu reakciju dobili smo tužbu i presudu za dug, kaže književnik.
Petar Todorović je predsednik Udruženja od 16. januara ove godine, a pre toga je bio aktivni član Upravnog odbora i prisustvovao je sastancima sa bivšim članom Gradskog veća za kulturu Miljanom Bjeletićem i sadašnjom većnicom za ovu oblast Anom Petrović.
– Kada je bivši predsednik Udruženja Radenko Bjelanović razgovarao sa gospođom Petrović, uvek smo dobijali uveravanja da će se problem rešiti, jer naši zahtevi nisu nerealni. Želimo da imamo jednu prostoriju i projekat koji sufinansira grad, kako bismo mogli da izdamo dve-tri knjige godišnje.
Po statutu su udruženje građana, nije ih osnovao ni grad ni republika i u pravnom smislu nemaju obavezu da finansiraju rad pisca. Međutim, u celoj priči postoji kulturna, istorijska, pa i moralna strana problema, ali to grad ne uvažava.
Kako motivisati mlade
Drugi problem sa kojim se Udruženje pisaca sreće je starosna dob članova, jer ga čine pisci koji uglavnom imaju preko sedamdeset godina. Iako im se u poslednje vreme javljaju mladi, potreba za podmlatkom je neophodna, ali nemaju čime da animiraju nove pisce.
– Stariji članovi su vrsni pisci, koji su ostavili značajna dela i zaista imamo odlične rezultate. Recimo, prošle godine smo dobili između deset i petnaest veoma značajnih nagrada i najnagrađivanije smo druženje pisaca u Srbiji, posle Udružena književnika Srbije. Pet naših pisaca su članovi Udruženja književnika, što je jak „signalˮ da je naše Udruženje u književnom smislu veoma kvalitetno.
Todorović navodi i da su pre nekoliko dana dve članice preuzele knjige od izdavačkih kuća, da svi konstantno rade, a nemaju ni prostoriju, ni sredstva, ni osnovne uslove za rad. Takođe, Udruženje promoviše knjige o svom trošku na prostoru celog regiona. Recimo, bili su na Kosovu i Metohiji, u Mojkovcu (Crna Gora), Lascima (Bosna i Hercegovina), organizivali su prošle godine između 25 i 40 manifestacija i izdali su zbornik poezije „Đurđevdanska sastajanjaˮ, a uskoro će objaviti i zbornik poezije „Pesmom protiv bombiˮ.
– Sve je to bilo iz vlastitih sredstava, a promovisali smo Kragujevac. U nazivu udruženja postoji sufiks – Kragujevac. Promenili smo naziv u Udruženje pisaca Kragujevca, jer smo hteli da u nazivu postoji ime grada, navodi sagovornik.
Međutim, na svom primeru navodi da kada je promovisao knjigu, sala Prve gimnazije je bila puna, ali nikog od medija i Gradske uprave za kulturu nije bilo da proprati događaj, iako su bili pozvani.
– Nije nam ostalo ništa drugo nego neki radikalan potez – da zapalimo nekoliko knjiga ispred Gradske uprave i da na taj način pokažemo revolt. Činjenica je da nas poštuju svuda, osim u našem gradu.
Već je rečeno – problem je i nedostatak prostora, pa se sastaju kod advokata Torodovića u kancelariji, u gradskim kafanama, parkovima i na ulici. Advokat navodi da postoji mnogo objekata u vlasništvu grada koji su prazni, a koji bi mogli da posluže kao „smeštajˮ za pisce, a oni bi čak sami renovirali šta je potrebno.
– Dešava mi se da me zovu potencijalni članovi, koji žele da se učlane i da me pitaju gde se nalazimo. Prostoriju nemamo, što je žalosno za grad i Udruženje. Ono što tražimo je da regulišemo naše odnose u smislu dugovanja i bar jednu prostoriju.
Borba za opstanak
Do gašenja Udruženja pisaca može vrlo lako da dođe, jer je poslednji čas da se nešto preduzme kako bi opstali. Ukoliko dođe do ukidanja, postoje dve opcije. Prva je da se osnuje privatni kulturni centar, za šta trenutno nema interesovanja, jer je to prilično skupo, ili da počnu individualno da rade.
– Definitivno bi to bilo mnogo loše, jer bi se izgubio kontinuitet od 72 godine istorije. U periodu do dvehiljaditih i posle, grad je bio uz Udruženje i sve vreme je pomagao, davao prostorije i novac za štampanje knjiga, jer je filozofija tadašnjeg rukovodstva bila da jedino kulturom možemo da budemo prepoznati. Nažalost, trenutno nije takva situacija, a šta će biti, ne zavisi od nas, nego od onih koji o tome odlučuju.
Tačke oko kojih treba da se fokusiraju je finansijska stabilnost, podmlađivanje Udruženja i prostor. Oni mogu da pričaju o problemima, a neko drugi treba nešto da preduzme da bi svima bilo dobro.
– Kada imamo prostor u kojem možemo da razmenjujemo ideje, planiramo i stvaramo, kultura u gradu nedvosmisleno raste i razvija se. Dovoljno smo „porasliˮ da imamo puno pravo da kažemo da smo ozbiljno Udruženje. Ovi problemi su sitni i rešavaju se za deset minuta, ukoliko postoji volja da se reše, kaže Todorović.
U martu izlazi novi konkurs za sufinansiranje projekata u oblasti kulture i pokušaće da učestvuju i dobiju neka sredstva da bi mogli da funkcionišu i vrate dugovanja. Takođe, planiraju i da naprave donatorsko veče na kojem bi animirali donatore i prikazali probleme sa kojima se susreću.
– Nije nam cilj da ugasimo Udruženje, već da sve uradimo da ono opstane. Ali, ono će se zakonski ugasiti zbog duga, jer će zbog neplaćenih obaveza ući u likvidaciju, zaključuje Petar Todorović.
Piše: Maja Đorđević
