Desilo se ovih dana nešto prečudno. Govore svi da je veliki broj građana, naročito onih koji imaju neka posla sa lokalnom samoupravom, imalo isti san. Istina, teško je u to poverovati, ali kada je dosta njih uporedilo svoje snove zaključili su da su identični. Krenu tako priča od usta do usta i kako se širila sve više građana je potvrđivalo da su imali isti san. Čudo jedno, što bi naš narod rekao.
A taj san ide ovako.
Ulazi građanin u zgradu opštine i nosi neke papire da preda. Tu se sad malo razlikuju ti snovi, jer neko je sanjao da ide da preda zahtev za dozvolu za kuću, neko za dečji dodatak, neko da sprovede neku investiciju. Mnogo je različitih primera, ali iz priča se videlo da su sve oblasti u kojima građani imaju kontakt sa lokalnom samoupravom – bile pokrivene u snovima.
E, sad, sanjaju naši Kragujevčani kako na kružnom šalteru pitaju kome da se obrate i gde da predaju zahtev, a odgovor je uvek isti. Kažu im kako imaju sreće, kako je naš grad izuzetno tehnološki napredovao, kako je kod nas sve centralizovano i da treba da odu na prvi sprat u kancelariju broj (poznat redakciji) i da će tu sve svoje probleme da reše. Svi srećni brzo pohitaju uz stepenice, ko će da čeka lift, i pravac u tu kancelariju. Kad unutra Rule(t). Digitalizovani Rule(t).
„Dobar dan”, kaže on njima.
„Dobar dan”, odgovore oni njemu. I tako počne konverzacija sa digitalnim Ruletom. Ispriča mu građanin šta mu treba, da li neka dozvola, ili neka kazna da se pocepa, da li neke investicije ili kapitalni projekti da se poguraju, ma svašta tu oni kažu. Rule(t) odgovori da stave svoje papire na određeni broj, a zatim da odu u kancelariju pored da kupe određeni broj žetona i da ih onda stave na te papire.
Šta će kud će, pravac kancelarija pored, daju kintu uzmu žetone i nazad kod Rule(t)a. Stave žetone na dokumenta, zavrte Rule(t) i čekaju. A vreme nikako da prođe, nikako da loptica upadne na neki broj. I onda tras! Uleti konačno u neki broj i ako je to pravi broj iz Ruleta izađu dve podebele, masne ruke koje pokupe žetone i dokumenta, a ako nije samo pokupe žetone. Ako nije tvoj broj, ponovo ti Rule(t) kaže koliko žetone da kupiš i tako sve dok ne izađe broj na kome stoje dokumenta. Jeste da košta, ali barem taj digitalizovani Rule(t) završi posao.
Ali, šta je još zanimljivo iz tog sna. Ko god je izlazio iz te kancelarije sretao je mlade dečake i devojke kako u nju ulaze, noseći alat u rukama. Rek̓o bi čovek, neki majstori, ali oni baš i ne liče na majstore, više liče na neke studente. Uđoše unutra i počeše da razmontiravaju taj Rule(t). Kažu da su na sve strane letele te dve ruke što su bile u njemu, a i žetoni počeše da iskaču. Ma ceo Rule(t) poče da skače i jedva ga ti studenti smiriše.
A oni polako, strpljivo, šraf po šraf, sijalicu po sijalicu, kuglicu po kuglicu i razmontiraše ga celog. Krenuše da ga iznose iz zgrade Skupštine grada, a građani za njima. Ubaciše ga u neki plavi kombi i odvezoše pravo tamo negde prema Petrovcu.
Čuju oni kako ti studenti pričaju da ima neka velika, nova zgrada, skoro napravljena i da će tamo da ga montiraju. Kažu, to je pravo mesto za tu vrstu Ruleta.
Eto, baš neki veoma zanimljiv i poučan san sanjaše naši sugrađani, a ako još neko ima neki takav čudan san da je sanjao, obavezno da se javi redakciji da se objavi, jer kažu da kad tako mnogo ljudi krene da sanja, isti san on se obično i ostvari.
