U svetu gde brza moda diktira tempo zaborava, u srcu Šumadije, jedna žena tiho ispisuje istoriju modernog srpskog identiteta kroz iglu i konac. Snežana Brkić, diplomirani grafički dizajner, vlasnica je brenda koji spaja vizuelnu pismenost, duboku tradiciju i potrebe savremene žene. NJen put, koji traje punih osam godina, nije bio ni pravolinijski ni lak, ali je postao simbol hrabrosti da se lepota stavi ispred surove korporativne pragmatičnosti.
Snežanina priča počinje na pragu ovog milenijuma, kada je pet godina studirala grafički dizajn. Iako ju je moda oduvek privlačila, sudbina je prvo odvela u korporativne vode. Međutim, životni poziv se javio u trenutku najveće porodične radosti – nakon rođenja trećeg deteta. Umesto povratka u kancelariju, izabrala je skromni pisaći sto svog sina i malu „bagat” mašinu.

– Nakon nekoliko godina rada u struci, odlučila sam da krenem u sopstveni posao. Šila sam oduvek jer sam visoka, a pošto sam bila i mršava, uvek sam morala nešto na sebi da prepravljam. Ključni trenutak je bio kada sam rodila treće dete. Razmišljala sam kako da radim, a da ostanem kod kuće sa decom. Žene koje rade regularno radno vreme su dosta odsutne, a ja sam želela da budem tu. Ispostavilo se da je rad od kuće bio odlična varijanta i kasnije, tokom korona virusa, priča Snežana.
Zanimljivo je da brend na samom početku nije bio striktno vezan za etno motive. Snežana je slušala tržište i učila kroz proces rada. Prve haljinice za decu, nastale na maloj kućnoj mašini, nisu bile savršene. Upravo je želja da sakrije male tehničke nedostatke odvela Snežanu ka svetu ručnog rada.

– Kada sam krenula, nisam znala sve ove tehnike. Koristila sam malu mašinu koju sam stavljala na sto svog sina dok je on u školi. Te prve haljinice nisu bile idealne, pa sam razmišljala šta da dodam da se to ne primeti. Počela sam da heklam i vezem cvetiće. Na prvih nekoliko bazara ljudi su bili oduševljeni. Pitali su me imam li modele od „onogˮ materijala, misleći na srpsko platno. Tako sam prvo kupila dva i po metra belog i dva i po metra bež platna. Danas je to ozbiljna stvar – direktno iz fabrika naručujem po 500, 600, pa i hiljadu metara materijala, navodi sagovornica.
Snežanin stil je prepoznatljiv po ženstvenosti, raskošnim haljinama i naglašenom struku. Njen dizajn nije samo vizuelni, već i narativni; haljine nose imena po vilama i slovenskim mitološkim bićima. Kao Šumadinka, ona najčešće koristi floralne motive, ali njena inspiracija seže i do manastirskih oltara i srednjovekovne umetnosti.
Najzahtevniji je vez
– Volim sve što je nežno i što naglašava prirodne obline žene. Moje haljine su strukirane, sa bogatim, naboranim suknjama. Koristim čipku, zlatne tonove i jarku crvenu boju koja sluti na radost. Inspiraciju nalazim u srpskoj mitologiji. Imala sam ciklus haljina posvećen Bereginjama, našim slovenskim zaštitnicama koje su vezane za prirodu, šumu i vodu. One su čuvari žena. Postoji čak i „ples Bereginjaˮ koji je jako zdrav za ženski organizam. Jedna od mojih najuspešnijih haljina zove se „Ravijojlaˮ. Ona u našem predanju nije samo lepa i naivna, ona se suprotstavlja i najvećem junaku, Kraljeviću Marku. To je lik koji zaslužuje dublju analizu, objašnjava Snežana.

Ono što je izdvaja na tržištu je njeno oko grafičkog dizajnera. Za razliku od mnogih koji koriste tradicionalno „trukovanje” (prenošenje šema mastilom preko izbušenog papira), ona svaku kompoziciju prilagođava telu klijentkinje. Njen vez nije samo ukras, on je arhitektonski element koji prati obline od XS veličine do 4XL.
– Svi moji motivi su kao neka procvetala ogrlica ili đerdan oko vrata. Trudim se da napravim balans između dizajna, količine veza i cene, jer je ručni rad izuzetno spor proces. Primetila sam da mnoge žene koje se bave ovim nemaju taj likovni momenat. One rade pedantno, ali imaju problem sa transferom veza na materijal. Moje oko to vidi. Ja ne koristim klasično trukovanje jer ono ne može da se prilagodi telu koje ima obline. Ako imate ženu koja je XS ili 4XL, vi u startu morate odrediti gde će biti kompozicija. Mnogi moji motivi su zapravo oltarski motivi sa manastira, a radim i pirotske šare koje sam sama prilagodila za vez, navodi Snežana.
Proces izrade jednog komada zahteva preciznost i vreme. Najzahtevniji deo jeste upravo vez, koji prethodi šivenju i određuje konačan izgled proizvoda. Svaki komad prolazi kroz nekoliko faza – od ideje i skice, preko prenosa motiva na tkaninu, do završne obrade.
– Ako radimo vez, to je najduži deo procesa. Samo šivenje ide brzo, ali vez može da traje danima.
Iako inspiracija može da dođe iz različitih izvora – od visoke mode do grafičkog dizajna – krajnji rezultat uvek dobija ličnu interpretaciju. Ideje se transformišu i prilagođavaju, stvarajući nove forme koje nose prepoznatljiv autorski rukopis.
– Danas je teško izmisliti nešto potpuno novo. Sve je već na neki način viđeno, ali je važno kako vi to interpretirate i prilagodite svom izrazu, naglašava ona.
Haljine koje nose ćirilicu
U Snežaninom ateljeu proces je podeljen na dugu pripremu i brzo finalizovanje. Iako je veoma brza, za jednu haljinu sa bogatim vezom na grudima i rukavima potrebna su tri dana intenzivnog rada dve iskusne žene. Snežana se ne takmiči sa konfekcijom, ona nudi autentičnost koju masovna proizvodnja ne može da postigne.

– Danas se trudim da se ne razvodnjavam. Niko ne može da radi sve. Ja ne mogu da se takmičim sa masovnom proizvodnjom, pa sam se diferencirala na tržištu. Proces izgleda tako što klijentkinje šalju mere po mom šablonu. Prvo ide vez, koji je najduži, a samo šivenje ide brzo. Mogu da sašijem pet velikih haljina sa svim čipkama i naborima za dan, ali vez zahteva vreme. Od porudžbine do gotovog komada prođe od tri do deset dana. Planiram sada i učešće na „Belgrade Fashion Week-uˮ. To će biti umetničke haljine inspirisane pismom. Pola mozga mi je kao dizajneru rezervisano za pisma, pa želim haljine koje nose ćirilicu. To je priča o majci, maternjem jeziku i identitetu, otriva Snežana.
Kao registrovani proizvođač narodnih nošnji, Snežana se suočava sa svim izazovima srpskog tržišta. Ipak, njena vizija prevazilazi puku prodaju. Ona veruje da je estetika esencijalna za ljudski duh, čak i u najtežim vremenima.

– Put je jako trnovit i težak u Srbiji. Potrebno je mnogo fleksibilnosti i spremnosti da stalno učite. Naučila sam se skromnosti i tome da malo koga zanima moje lično mišljenje, pa ga radije zadržavam za sebe. Ali bez lepote se ne može. Jednom sam objavila da čovek ne može bez estetike, pa su mi neki zamerili da se ne može bez zdravlja. Ja mislim da estetika daje polet. Preživeli smo devedesete, preživećemo i ovo. Imam velike planove: retro kroj iz zlatnog doba Holivuda, mantil koji će se zvati „Crni panterˮ. Za sada, uživam u tome što stvaram nešto što će ostati mojim snajama i ćerki, kao reprezentativni primerci onoga što smo postigli, zaključuje Snežana.
Snežana Brkić nastavlja da veze svoju priču u Kragujevcu, dokazujući da se grafička preciznost i narodna tradicija ne samo dopunjuju, već stvaraju novu, neraskidivu nit modernog srpskog stila.
Piše: Maja Đorđević
