– Živimo u gradu koji ne funkcioniše, jer je tako napravljen. Sistem ne postoji, odnosno, u gradu imamo samo dva građevinska inspektora. Tim rečima počinje priču o stanju nelegalne izgradnje u Kragujevcu Nikola Nešić, odborik „Nove snage”, pitanjem svih pitanja – koliko je poslednjih godina izgrađeno zgrada bez građevinske dozvole.
Da se obrati Skupštini grada u formi odborničkog pitanja Nešića je podstakla velika uznemirenost građana kada se u novembru prošle godine obrušio potporni zid pored gradilišta firme RP „Invest”, tik uz objekte Centara izvrsnosti, i kada je utvrđeno da je investitor Raško Petrović izgradio šestospratnicu bez dozvole.
Pre Nešićevog pitanja nismo znali koliko je nelegalne gradnje u gradu, a nakon što su u martu ove godine stigli odgovori – opet ne znamo. Samo smo na osnovu nekih posrednih saznanja dobili mogućnost da putem analogije i upoređivanja dolazimo do zaključka koliko je ovakva gradnja bez kontrole odmakla i kuda svi zajedno idemo.
Nebezbedan grad
– To što ne možemo da dobijemo odgovor na ovo pitanje je dokaz da sistem ne postoji, odnosno u gradu postoje samo dva građevinska inspektora, navodi Nešić.
Kod analize odgovora, pri čemu je koristio i podatke Republičkog zavoda za statistiku, treba reći da tekuća 2026. godina nije uzimana u obzir, pa su obrađene 2024. i 2025. godina. U tom periodu u gradu je napravljeno 1.799 zgrada, prema RZZS, a inspekcija je za to vreme kod 18,7 posto tih objekata obavila nadzor.
Pitanje je da li je to maksimalan broj kontrolisanih objekata, jer su kod nekih graditelja išli po pet šest puta, tako da je verovatnije da je kontrolisano oko 15 posto objekata. Inspektorski nalazi govore da je od tih zgrada kod 20 posto njih zabeleženo da nemaju ispravnu dokumentaciju, odnosno da nemaju građevinsku dozvolu, ili su kroz gradnju prekršili uslove koji su dozvolom bili dati. Jezikom brojeva rečeno, obavljeno je 337 kontrola inspekcije i utvrđeno 69 gradilišta bez ispravne dozvole za gradnju.
Nikola Nešić pojašnjava da kada bismo ove cifre preveli na idealnu situaciju da su inspektori pregledali svih 1.800 gradilišta za dve godine i da je procenat onih koji nemaju važeću dozvolu isti, oko 20 posto, to bi značilo da je 400 izgrađenih zgrada u tom periodu nelegalno, ili 200 godišnje.
– To je katastrofa, time dolazimo do toga da je ovo nebezbedan grad. Pokazano je da sistem ne funkcioniše i da ne mogu da se krive ova dva inspektora, jer oni su prosto prebukirani i ne mogu da stignu svuda gde treba jer to je nerealno. Kragujevcu nedostaje još inspektora, smatra odbornik Nešić.
On će Skupštini grada hitno predložiti da se poveća broj ovih inspektora, da se zaposli bar još 10 do 14 njih i njegova ideja je da oni pored Kragujevca pokrivaju i opšrinu Knić. Naime, iz Kragujevca koji se snabdeva vodom iz jezera „Gruža” ima 200 dopisa iz „Vodovoda” protiv nelegalnih graditelja na priobalju jezera, a ukupan broj građevinskih inspektora u toj opštini je nula. Zato bi oni preuzeli i taj deo posla i sva ona gradilišta u gradu do kojih sada ne mogu da dođu.
Rušenje nemoguće
Drugi zaključak koji je odbornik Nešić izvukao iz odgovora koje je dobio tiče se procedure uklanjanja nelegalnih objekata kada nadležni organ izda takvo rešenje. U Kragujevcu je takvo rešenje o rušenju nemoguće sprovesti u delo zbog zakonske prepreke koja se, čini se, namerno ne otklanja.
Po rečima Nešića, Građevinska inspekcija je izdala rešenje o obustavi gradnje i uklanjanju objekta RP „Investa”, To je objekat koji sada ima šest spratova. Ovde postoji problem jer po Zakonu o planiranju i izgradnji treba da se usvoji Pravilnik o postupanju donošenja i sadržini programa uklanjanja objekata. Grad Kragujevac taj Pravilnik nikada nije doneo.
Na pitanje šta se dešava dalje odgovor je – ništa. Da ima ovog Pravilnika onda bi investitor u zadatom roku morao da sruši objekat, a ako u tom roku ovo ne obavi, angažuje se preko konkursa firma za rušenje i potom investitoru ispostavi račun za to.
– Pošto mi taj Pravilnik nemamo, onda ovo rešenje o rušenju možemo da okačimo mačku o rep, zaključuje Nešić.
On garantuje da od 2015, godine ni jedna bespravna zgrada u gradu nije srušena. Vlast je zakonski napravila branu da ništa ne sruši jer bi bez tog Pravilnika to bilo kršenje zakona, smatra ovaj odbornik, dodajući da, ako nemamo kontrolu, onda možemo da se oslonimo na lepo vaspitanje i kulturu investitora.
– Daleko od toga da se „Nova snaga” zalaže za rušenje, čak suprotno. Mi jesmo za razvoj grada i to po određenom planu, mora da postoji sistem kontrole kako bismo razvili bezbedan grad. To je zaključak i to su naši zahtevi – povećanje broja inspektora i donošenje Pravilnika o rušenju bespravno podignutih objekata, kaže odbornik Nešić.
Paket odborničkih pitanja na ovu temu bio je širok, pa je jedno od njih bilo i o tome kakav dogovor gradska vlast ima sa investitorom, firmom RP „Invest”, na šta je odgovor da to definiše građevinska dozvola, a pošto investitor nju nema, onda ne mogu da ozvaniče bilo kakav dogovor.
– Kada se papirološki sredi situacija saznaće se i kakav je dogovor bio po sredi i koliki je ustupak investitoru Rašku Petroviću, jer ako on nudi da finansira nedostajuću infrastrukturu, sigurno će tražiti određene ustupke, smatra Nešić.
Navedenom investitoru nije izdato rešenje o građevinskoj dozvoli, pa samim tim nije utvrđen iznos doprinosa za uređenje gradskog zemljišta, piše u odgovoru Skupštine grada, na odborničko pitanje Nešića.
Tako se u ovim odgovorima prepliće opšte stanje u gradu sa šturim podacima, iz poznatih razloga, i enigma šta će dalje biti sa gradilištem velikog investitora RP „Invest” kod kojeg je pronađeno ono što karakteriše mnoga druga gradilišta – da nema potrebnu dokumentaciju, odnosno da je odgovorno lice radilo bez dozvole.
Nikola Nešić kaže da je stanje od marta ove godine, kada je dobio odgovore, takvo da gradilište RP „Investa” ima rešenje o obustavi radova i uklanjanju objekta, rešenje o zatvaranju gradilišta, plus rešenje o otklanjanju štetnih posledica zbog rušenja dela parkinga na susednoj parceli.
– Uz to stoji i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu o uslovnoj kazni zatvora Radošu Petroviću od 19 meseci, sa proverom na tri godine. To je suština sistema napravljenog da ne funkcioniše, zaključuje Nešić.
Piše: Miloš Pantić
