Po objavama i uveravanjima koji dolaze iz vrha vlasti Kragujevac čeka blistava budućnost, tolika da izgleda ni mi starosedeoci nećemo moći da prepoznamo grad 2027. godine. Toliko najavljenih važnih projekata ne mogu a da ne učine srećnim svakog stanovnika Kragujevca. Suma od obećane 1,2 milijarde evra ulaganja u Kragujevac je impozantna, a da li ona služi da nas opije i drži u nekom ushićenju do 2027. godine ili će stvarno biti uložena, pokazaće vreme.
Projektovani lični dohodci u 2027. godini su sočna šargarepa koju treba da stignemo i zagrizemo za četiri godine. Do tada će, kažu, biti završena Severna obilaznica oko Kragujevca duga 22 kilometra čime će teretni saobraćaj biti izmešten iz centra grada, zatim izgrađen krak železničke pruge Cvetojevac – Sobovica kojom će se šinska vozila proizvedena u Kragujevcu ići u Evropu, dok će
Univerzitetski klinički centar doživeti pravi procvat izgradnjom novog objekta od 25.000 kvadratnih metara sa šest spratova, odnosno sa devet nivoa i podzemnom garažom sa oko 300 parking mesta. Nakon toga sledi rekonstrukcija postojećih objekata Univerzitetskog kliničkog centra uključujući i centralno porodilište, a sve to će biti opremljeno novom medicinskom opremom vrednom 500 miliona dinara.
Sledi otvaranje Centara izvrsnosti sa Nacionalnom bankom matičnih ćelija, izgradnja Inovacionog distrikta, jedinstvenog poslovno-komercijanog kompleksa, Centra za sajber bezbednost, proizvodnja električnog automobila u Kragujevcu u fabrici „Stelantis”, izgradnja objekta Filološko-umetničkog fakulteta, novog stadiona „Čika Dača”…
Uh, teško je i nabrojati sve ove projekte, a kamoli zamisliti grad nakon ostvarenja svega. Izgleda da će Kragujevac postati značajniji od ostalih gradova u Srbiji, a vala ozbiljno ćemo i Beograd uzdrmati. Samo treba da budemo strpljivi i da pratimo ovaj „Skok u budućnost”, koji već polako poprima oblike „neviđenog” skoka za tako mali vremenski period. „Neviđenog” zato što smo se naslušali silnih obećanja, za iste te projekte proteklih godina. I sva su se završila onom našom starom „ne lipši, magarče, do zelene trave”. Što bi se reklo, aj’ da ne budemo pesimisti, već da sa optimizmom krenemo u taj „Skok u budućnost”.
Ali taj optimizam mora bar malo da bude i nekim realnim pokazateljima. A kakvi su pokazatelji za naš grad?
Ako se samo malo prošeta njegovim ulicama zapaža se da je skoro svaka druga prodavnica polovne garderobe, tj sekond hend, da se Kragujevčani otimaju za robu koja je snižena u megamarketima, da ustaju pre otvaranja da bi stali u red i dokopali se turističkog vaučera koji posle prodaju da bi kupili hranu.
U Kragujevcu se zatvaraju fabrike („Adient siting” – kooperant „Fijata” za proizvodnju sedišta) kad im istekne period subvencija, sve su češća hapšenja zbog prodaje droge, nošenja oružja, tuča. Tako da je teško uhvatiti se za nešto što bi potkrepilo ova obećanja vlasti.
„Ružičaste naočare” koje nam vlast stavlja da ne vidimo realnost jednoga dana mogu da spadnu, a onda se plašim da ćemo teško preživeti stres kada uvidimo pravo stanje u kome će se grad nalaziti u tom trenutku. Ali, navikao je ovaj narod i na veće stresove kroz svoju istoriju, tako da ćemo preživeti i taj. Nadam se.
P.S. Sjajna vest. U saradnji Spomen parka „Kragujevački oktobar” i JKP „Šumadija”, sadnjom jelki sa busenom koje su tokom praznika krasile domove Kragujevčana, Šumarice će dobiti Park novogodišnjih jelki na zelenoj površini nedaleko od Starog vojničkog groblja. Samo, kad sadite jelke razmišljajte da će one porasti jednoga dana, pa napravite neki normalan razmak, a ne da ih sadite na dva metra jednu od druge.
