Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad i Novi Pazar uz veće gradove Zapadne i Centralne Srbije predstavljaju svojevrsne pokazatelje promene raspoloženja građana i atmosfere u iščekivanju vanrednih izora koje vlast ne raspisuje već više do godinu dana. Sagovornici Nove kažu da se promene uvek vezuju najpre za velike gradove i univerzitetske centre, navodeći da je slična situacija bila i uoči petooktobarskih promena, ali uz jednu bitnu razliku.
Od početka protesta posle pada novosadske nadstrešnice i pogibije 16 ljudi, studenti su iz korena promenili društvo u Srbiji, a jedan od najvidiljivijih pokazatelja je organizovanje masovinih okupljanja u gradovima i opštinama širom Srbije. Neretko su to bili prvi veliki protesti još od vremena petooktobarskih promena.
Proteste u većim gradovima, ali i manjim mestima pratila je policijska represija i pritvaranje građana, ali uprkos tome talas promene nije zaustavljen.
Usledili su i lokalni izbori u više od 10 opština i gradova u Srbiji koji su znatno oslabili moć Srpske napredne stranke, menjajući stanje u lokalnim skupštinama gde je rastao broj odbornika u korist studenata i opozicije.
Odakle kreću promene?
Politički analitičar Dejan Bursać kaže da su promene prvo vidljivije u velikim gradovima, gde postoji veći otpor autoritarnim režimima.
– To nije vezano samo za Srbiju. U velikim gradovima su bolje ekonomske prilike, pa ne zavisite od političke partije za posao. U velikim gradovima su mreže protoka liberalnije, postoji nešto malo nezavisnih medija, ljudi se informišu drugačije nego u ruralnim sredinama…U većim gradovima, Beogradu. Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Novom Pazaru, svuda gde su univerzitetski centri, tu tinjaju protesti. Veći gradovi po Vojvodini, Zapadnoj i Centralnoj Srbiji, možemo da pretpostavimo gde će Srpska napredna stranka imati problema, kaže Bursać.
Sagovornik Nove dodaje da u svim pomenutim gradovima postoji oragnizovana koncentracija protivnika režima.
– Bilo da je to to studentski pokret, udruženje građana, aktivisti, opozicione stranke…Oni u većim gradovima imaju strukturno prisustvo koje pomaže protivnicima režima, posebno kada dođe do izbora, zaključuje Bursać.
I tada su talas promena najpre nagovestili gradovi unutrašnjosti Srbije.
Kako je bilo devedesetih
Psiholog i nekadašnji potpredsednik Vlade Srbije, Žarko Korać kaže za Novu da je razlika danas u odnosu na situaciju devedesetih to što je opozicija pobedila na izborima u gradovima poput Beograda, Kragujevca, Niša, Novog Sada, čak i manjih mesta poput Pirota.
– Dobili smo sve velike gradove. Milošević nije hteo da prihvati i mi smo organizovali neprekidne demonstracije u Beogradu i drugim gradovima. Tada se videlo da su građani jako uporni, kaže Korać.
Korać kaže da se pre izbora 2000. godine videla promena raspoloženja.
– Trajalo je to skoro četiri godine dok se suštinski nije pokazalo kao rezultat na izborima. Po mom mišljenju, promena raspoloženja uvek počinje u velikim gradovima, zato što tamo ljudi nisu toliko izloženi pritisku vlasti. U maliim gradovima se ljudi poimenice i mnogo intimnije poznaju. Tamo je mnogo lakše ucenjivati ljude i maniupulisati njima, navodi Korać.
Predsednik Demokratske stranke, Srđan Milivojević kaže za Novu da kao i danas, i 2000. godine čitava Srbija pokazivala je da se raspoloženje promenilo.
– Međutim, nikada se u istoriji Srbije nije protestovalo u toliko gradova i opština, niti je u protestima učestvovalo toliko ljudi kao tokom poslednjih godinu dana. Ako su protesti 2000. najavljivali promenu vlasti, današnji pokazatelji neuporedivo su snažniji. Miloševića nisu pobedile političke kalkulacije ni vlast u pojedinim gradovima, već ujedinjavanje protiv režima i stvaranje referendumske atmosfere. Takva atmosfera danas već postoji: Srbija ili mafija. Svako ko želi normalan život i uređenu državu podržaće studentsku listu, navodi Milivojević.
Vučić na tu referendumsku atmosferu, smatra sagovornik Nove, odgovara pokušajem da napravi što više lista, čemu svedočimo poslednjih dana.
– Verujemo da će i oni koji danas, zbog pogrešnih kalkulacija, zagovaraju posebne kolone ubrzo razumeti da time ne ugrožavaju Vučića, već mu pomažu da politički preživi. Nema više nijednog sela, grada ili naseljenog mesta u Srbiji u kom Vučić ima većinu. Milošević je 2000. još uvek imao svoja uporišta, kaže Milivojević.
IZVOR: Nova.rs
