Ovo je razgovor, usput uhvaćen, između dva sredovečna čoveka u ulici Kopitarevoj u Kragujevcu.
– Prijatelju, je l’ ovde ta bolnica što je zovete Klinički centar, pita vozač kroz prozor svog automobila prolaznika na koga je naišao?
– Eno tamo je ulaz u Klinički centar, sad si prošao pored njega, odovara mu ovaj.
– Prošao sam jer nemam gde da stanem, da se parkiram, već pola sata se vrtim ovim uličicama, al’ nigde nema mesta.
Pa, jeste, sleže ramenima upitani.
– Reci mi, molim te, šta da radim. Došao sam iz Novog Pazara, dovezao brata, evo ga na zadnjem sedištu, ima uput za doktora ovde, treba da mu snimaju stomak, ništa mu nije dobro.
Kragujevčanin je shvatio muku pridošlog Pazarca:
– Ajde, parkiraj se u mom dvorištu, moja je kuća ovde ispred. Može auto da ti ostane kod mene ceo dan.
Dakle, u nevolji se nađu dobri ljudi voljni da pomognu, ali u istoj nevolji su mnogi koji se zapute u kragujevački Klinički centar. Ne samo ovdašnji žitelji, koji se u saobraćajnom haosu nekako i snađu, već posebno oni koji dolaze sa strane, a takvih je mnogo, iz Aranđelovca i Topole, ili iz Kraljeva, Čačka, Užica, Ivanjice, Pazara, Raške…
Bruka za grad
Prvi problem je doći automobilom do ulaza u Klinički centar, odnosno uključiti se u pomenutu Kopitarevu ulicu iz pravca od Medicinske škole. Tu se za skretanje levo od semafora napravi kolona i od sto metara. A onda, kada uspete da se uvučete u Kopitarevu, ako vas portir pusti da uđete u bolnički krug, vrlo male su šanse da nađete slobodno parking mesto. Ako ne možete unutra – predstoji vam kruženje po okolnim tesnim uličicama, koje su takođe od ranog jutra načičkane ostavljenim vozilima. To su muke žive, naročito za ljude sa strane, a nekima dolazak u bolnicu bude prvi susret sa Kragujevcom.
Naš fotoreporter uslikao je uglavljene automobile po sokacima oko bolnice, a posebno se ističe divlji parking uz ogradu „Žitoprodukta” u Ohridskoj ulici. To je, ustvari, zapušten prostor na kome su automobili izgazili korov, a kada padne kiša – tu bude kaljuga do kolena. Bruka za grad.
U samom bolničkom krugu ima nekoliko omanjih parkirališta, ali njih od ranog jutra zauzmu uglavnom zaposleni u ovoj ustanovi. Nemajući gde, mnogi vozači ostavljaju automobile na površinama koje se zovu „zelene”, a uglavnom su braonkasto-žute, vidi se da je tu nekada bila trava. Drugi se parkiraju na prilaznim ulicama do zdravstvenih objekata, gde, naravno, parkiranje nije dozvoljeno. Tako je ispred Klinike za psihijatriju, Klinike za urologiju i Instituta Medicinskog fakulteta, Interne i Klinike za neurologiju, ali i kod ulaza u Urgentni centar.
Inače, ulice u samom krugu su tesne i prometne bar koliko i one u samom gradu. Tu se mimoilaze automobili, pešaci, bolesni u invalidskim kolicima, pomoćne radnice koje voze smeće ili hranu do bolničkih soba.
Da, ima i nešto trotoara, ali oni nisu dostupni pešacima, na primer onaj pored Dečje bolnice prema Internoj klinici, jer i tu motorizovani posetioci nađu „zgodno” mesto za parkiranje vozila. A kad smo već kod pešačkih staza, svojevremeno je jedna napravljena od Zmaj Jovine pa Kopitarevom ulicom do glavnog ulaza u Klinički centar, ali ona je odavno pretvorena u parking prostor 24 sata dnevno i to tako da tuda pešak ni „na kant” ne može da se provuče.
Opšta slika prostora u kome je smešten kragujevački Klinički centar takva je da se stiče utisak da ste stigli pred šatre velikog seoskog vašara, pored kojih su se uparkirali gosti pristigli na vašarsku terevenku.
A kada se osmotre stare olinjale zgrade u kojima su smešteni pacijenti sa infektivnim i psihijatrijskim bolestima, bubrežni i drugi urološki bolesnici, pa ona gde su bolnička kuhinja i apoteka, ili dva urušena kućerka (u jednom je bila dnevna psihijatrijska bolnica)… učiniće vam se da ste ušli u krug zapuštene palanačke bolnice.
Zatvorena garaža samo na papiru
Kad je reč o pristupu Kliničkom centru, gradski urbanisti imali su pre mnogo godina predlog da se otvori novi glavni ulaz, jer je odavno shvaćeno da je postojeći nefunkcionalan. NJihova ideja bila je da taj ulaz bude na suprotnoj strani, iz pravca Sušičkog potoka, s tim što bi se uradile nove pristupne saobraćajnice. Nije poznato da li su rađeni neki konkretni projekti, stari planeri nisu više među živima, ali jeste živa kapija – koja je otvorena pre pedesetak godina.
Međutim, u novije vreme bilo je detaljnih i razrađenih projekata za rešavanje saobraćajnog haosa u Kliničkom centru i oko njega, čija realizacija „samo što nije počela” – prema najavama državnih zvaničnika, ne zna se koliko puta već. Reč je o garaži u postojećem bolničkom kompleksu, kao delu republičkog projekta pod nazivom „dogradnja i rekonstrukcija Univerzitetskog Kliničkog centra Kragujevac”
Prema poslednjoj varijanti, trebalo bi da se gradi zatvorena višekomponentna garaža sa 300 parking mesta. Najnovija obećanja predsednika Aleksandra Vučića i ministra zdravlja Zlatibora Lončara glasila su da sve to novo u Kliničkom centru počinje da se pravi 2027, da se radi u dve faze i da bude završeno do 2032. godine.
Naravno da tom poslednjem obećanju ne treba verovati, s obzirom da uljuđivanje kragujevačkog Kliničkog centra samo Aleksandar Vučić, prvo kao premijer, a potom predsednik države, najavljuje još od 2014. godine. I od tada nebrojeno puta i uvek je obmanuo Kragujevčane.
A ako neko misli da je pitanje pristupa u UKC Kragujevac i bezbedan i normalan dolazak do neke od ordinacija ili bolničke postelje nebitna i banalna stvar – neka se stavi u položaj onog Pazarca s početka teksta koji sa teško bolesnim bratom ceo sat kruži oko bolnice. A kako će i kada da stigne bar do ulaznih vrata Kliničkog centra?
Piše: Miroslav Jovanović
