U znak solidarnosti sa studentima u protestu, ansambl Knjaževsko-srpskog teatra još 6. februara obustavio je su sve aktivnosti zakazane za Dan teatra i Sretenje.
U planu je bila premijera predstave ,,Smrtonosna motoristika”, Aleksandra Popovića, dodela Stueta Joakim Vujić, Prstena sa likom Joakima Vujića i godišnje nagrade Teatra, zatim izložba i dramski prikaz posvećen životu i delu Joakima Vujića ,,Aferim Aćime” i dramski prikaz ,,Ustav i prikazanija”, zakazan u Staroj skupštini na Sretenje.
– Upravo na ovaj datum je donet Sretenjski ustav 1835. godine u Kragujevcu, za to doba jedan od najdemokratskijih ustava u Evropi. S obzirom da je jedan od zahteva studenata poštovanje ustava i zakona za sve jednako, nama, kao zaposlenima u najstarijem srpskom pozorištu i kao građanima Kragujevca još je veća obaveza da združeno stanemo u odbranu osnovnih postulata svake demokratske države. Ovim saopštenjem se ograđujemo od svake vrste političke zloupotrebe, istaknuto je u obraćanju javnosti i medijima ansambla Knjaževsko-srpskog teatra.
Aferim kragujevački glumci
Članovi Knjaževsko-srpskog teatra prvi su podržali kolege iz Šabačkog pozorišta i osudili svaku vrstu nezakonitog delovanja.
Da podsetimo, kolektiv Šabačkog pozorišta zahteva da se hitno poništi rešenje o otkazu organizatorki programa ovog teatra Jeleni Ivetić, što je jedna od mnogih direktnih posledica javne podrške studentima u blokadama.
– Smatramo da ne smemo da dopustimo bilo koje kršenje radnog i ljudskog prava koje bi ugrozilo našu umetničku zajednicu, istakli su u svojoj podršci kolegama iz Šapca članovi ansambla KST-a.
Glumci su se istakli i na skupu u Kragujevcu „Sretnimo se na Sretenje”. Prvo su presecanjem kolača u svojoj kući obeležili Dan i slavu teatra, a onda su kao pravi domaćini dočekali kolege iz čitave Srbije, glumce iz beogradskih, novosadskih, somborskog, šabačkog… pozorišta.
Svojim monolozima i pesmama izvedenim na sretenjskoj bini u Lepeničkom bulevaru glumci Knjaževsko-srpskog teatra (kao i Pozorišta za decu i mlade) oduševili su sve prisutne.
Globalni rijaliti
Odložena za Sretenje premijera predstave „Smrtonosna motoristika” po tekstu Aleksandra Popovića, u režiji Tijane Vasić izvedena je u sredu, 19. februara. Istog dana svečano je otvorena izložba posvećena Joakimu Vujiću, osnivaču Knjaževsko-srpskog teatra, koja nosi naziv „Aferim, Aćime!”. Izložba je postavljena u galeriji Konaka kneza Mihaila i realizovana je u saradnji sa Narodnim muzejom Šumadije.
Drama „Smrtonosna motoristika” u prvi plan stavlja ljude sa margine.
– Živimo u vremenu u kome se razum sve više ostavlja po strani, a ljudi se poput likova iz Popovićevih komada opiru kontroli, vođeni svojim nagonima. Tačnije, živimo u cirkusu, te je shodno tome odabir jedne vrste „cirkusa“ na sceni sasvim prikladan stvarnosti. Kao i u životu, koji je postao jedan globalni rijaliti, u predstavi pratimo ljubavni zaplet marginalaca, ljudi u sukobu sa zakonom, cirkuske fele željne adrenalina i zabave, koji jedino kroz to mogu, bar na trenutak, da osete sreću i da se smatraju živim, navela je rediteljka Tijana Vasić.
Ona je dodala i da „ljudi koji vlastiti život stavljaju na kocku da bi egzistirali, kojima reskir postaje način življenja, a samim tim koji ni u ljubavnim odnosima ne mogu bez dodatnog uzbuđenja”.
– Vođeni svojim nagonima, a ne razumom, stupaju u razne nedozvoljene „emotivne kombinacije” iz kojih ne može ništa dobro da se „rodi”. Postavljaju se pitanja gde su granice pristojnosti, odanosti, vernosti i šta je ono što treba čoveku da se desi da bi shvatio da ne može i u stvarnom životu da se vozi po zidu smrti, kao i do kada ćemo biti robovi muško-ženskih predrasuda, pita se Tijana Vasić.
U predstavi igraju Lenka Petrović, Avram Cvetković, Milica Majstorović, Čedomir Štajn, Katarina Janković, Marija Rakočević, Ana Kolanđeli, Nenad Vulević, Ivan Vidosavljević.
Adaptacija teksta poverena je Slobodanu Obradoviću, za scenski govor je bio zadužen Đorđe Marković, scenografiju potpisuje Ana Kolbjanova, kostim Jelena Janjatović, muziku Dragoslav Tanasković Trnda, a dizajn svetla Radomir Stamenković.
„Oživeli oca” srpskog pozorišta
Izložba „Aferim, Aćime!” prikazuje Joakima Vujića, njegov život i rad na osnivanju kragujevačkog pozorišta. Autori izložbe su na kreativan način uspeli da ožive njegov lik, a posetioci će između ostalih eksponata moći da vide i originalne rukopisne i štampane primerke Vujićevih drama, kao i rekonstruisane kostime iz predstve „Fernando i Jarika”, prve predstave izvedene u Knjaževsko-srpskom teatru.
Na otvaranju izložbe kvintet GKO „Šlezinger” izveo je muziku koja je svirana tokom predstave „Šnajderski kalfa” te, kod nas prve pozorišne, 1835. godine, u orkestraciji dirigenta Marka Nešića, a prema originalnim notama Josifa Šlezingera, kapelnika Knjaževsko-srpske bande.
Autori izložbe su Ana Kolbjanova (scenograf i kostimograf), Roksanda Aleksić (kustos istoričar) i Miloš Jurišić (viši kustos-konzervator). Izložba je otvorena do 15 marta.
TAKO JE GOVORIO ALEKSANDAR POPOVIĆ
Hoće čovek da podivlja
E, taj famozni mentalitet! Vujaklija ga ovako definiše: ’Celokupno duhovno ustrojstvo – način mišljenja, shvatanja, sklonosti, raspoloženja i dr. – jednog čoveka, društvenog reda, pokolenja itd, duhovno stanje, duhovna nastrojenost”. Sve to ja upravo shvatam tako kako Vujaklija objašnjava. Daleko sam, naravno, od uverenja da sam uspeo mentalitet da opišem. Ali, ja mislim da jednu sredinu, jedan narod, jednu epohu, čovečanstvo niko bolje od kulture i umetnosti ne može identifikovati. (…) I mislio sam: ko pročita moje drame, mnogo će mu jasnije biti ko smo mi u stvari…
Kod mene nema negativnih junaka, odnosno ima negativnih junaka, ali nema junaka koje ja mrzim, koje prezirem. Da stvar sasvim približim. Kad idem kod svoje tetke u bolnicu, ja otkrijem da je bolničarka prema njoj užasno nehumana. I prva moja reakcija je, pošto sam u afektu, da svom drugu, profesoru, kažem kako on drži jedno đubre. Ali, onda pokušavam da se ohladim i da objasnim sebi pojavu. Sad govorim kao pisac. Ona živi na Petlovom brdu, kavaljer je zeza, izgleda da ništa neće biti od venčanja, svaki dan autobusom putuje dva sata do bolnice, dva sata od bolnice, plata joj je bedna… Ispostavi se da su svi prema njoj nehumani, a ja očekujem da ona bude humana prema mojoj tetki.
Tako ja pokušavam da mane svog naroda, one najgore osobine, na neki način objasnim i da, objašnjavajući, tražim neki bolji put…
Još jednu stvar moram reći: čoveka ne smemo potcenjivati, ali ni precenjivati. Čovek ima svoje animalno biće, ne treba se mnogo igrati s njim. Ko pusti zver iz čoveka, taj je veliki zločinac. Taj je veliki đavo. Dugo živim pa sam video… Video sam male, skromne, dobre ljude koji u nekim strašnim, groznim vremenima postanu monstrumi, ubice. Ja sad ne znam ko je ko pored mene… Dva puta sam već to doživeo: jedanput u ratu, drugi put na Golom otoku. Ne bi nas mnogo trebalo izazivati da počnemo da jedemo rukom, da otimamo, da udaramo – da dignemo ruke od salvete, od tanjira, od kašike. Znam kako to izgleda.
Ne treba ruže gajiti u podrumu i zalivati ih vrućom vodom da bismo videli koliko su one otporne. Zna se šta s ružama treba raditi. Hoće vrlo brzo ruža da podivlja. Hoće čovek da podivlja… (Deo intervjua sa Aleksandrom Popovićem iz daleke 1993. godine, koji je u programu predstave „Smrtonosna motoristika”)
Piše: Zoran Mišić
