Brojevi su uvek intrigirali čovečanstvo, nudeći mu prečicu do poimanja sveta, a naročito do proricanja budućih događaja. Broj dva je bio odrednica mnoštva kod Pitagorejaca, dijada, a zadržao je svoj značaj u narodnim izrekama tipa „nesreća nikad ne dolazi samaˮ, tj. uvek ih je najmanje dvoje, kao što Rozenkranc i Gildestern posećuju Hamleta, ili kao što su pomoćnici Artur i Jeremija udvojeni u Kafkinom „Zamkuˮ.
Broj tri je pitagorejska trijada, a naročito je omiljen u narodu (treća sreća) i kod Hegela (tri faze svesti, čulna svest, percepcija, razum, dijalektičko trojstvo, teza, antiteza, sinteza, tri vrste pojmova, pojedinačni, posebni i opšti itd.).
No, pitagorejska tetrada, četiri, daje nam mogućnost da opišemo bandu, tj. bandite. Da su bande često četvoročlane svedoče nam četiri brata Daltona, četiri glavne dahije, četvoročlana banda u Kini, itd. Naši Daltoni su Kesedžija i tri glavna njegova saradnika: Ana Brnabić, Siniša Mali i Ivica Dačić. Izbor je arbitraran, ali ipak Brnabić je mirođija u svakoj Kesedžijinoj čorbi, te i ona sigurno učestvuje u novoj ofanzivi koju je ovaj lansirao, bez Malog ne mogu da se organizuju sve one količine novca koje se dele pred izbore, dok je Dačić aktivno levo smetalo. Mada, s druge strane, socijalisti hoće sami na izbore.
Katastrofalni požari na koje nije na vreme reagovano, jer u Deliblatskoj peščari požar guta rastinje već više od mesec dana. Pomoć od Evrope je potražena prekasno, a od Rusije pomoć je tražena 3. avgusta (dve nedelje pošto su znaci predstojećeg požara primećeni). „Iljušinˮ je stigao tek 19. avgusta. Ovi podaci dolivaju ulje na vatru nekompetentnosti na kojoj se peče Kesedžijina vlast. Mada, možda to pokazuje njegovo lukavstvo – prvo je pozvao Ruse da bi se oprao od negativnog odijuma do kojeg je dovela poseta Zelenskog.
Međutim, uveren u svoju harizmu, on obilazi jug Srbije, mesta u kojima nema požara jer bi mu to zaprljalo imidž. Obećava kule i gradove, pa čak i izbore 18. ili 25. oktobra. I dosad je obećavao izbore, ali prvi put je sada izašao sa određenim datumom.
Inače, internet je pun snimaka na kojima se Kesedžija dere na svoje birače koji su se osmelili (što pokazuje generalnu promenu raspoloženja u Srbiji) da mu ukažu na neke neregularnosti u njegovom ekonomskom tigru, kao onaj čovek što mu kaže da je dobio otkaz jer nije išao na miting SNS-a, a on mu odgovara da je to smešno. Čovek mu se kune, te on obećava da će to proveriti.
Ipak je u nedelju, 23. avgusta obišao Deliblatsku peščaru, 33 dana od početka požara, kad je on već smiren. Tamo je dao izjavu: „Što se tiče oruđa i opreme, mi smo evropski gigant. Helikopteri koje smo dobili za gašenje požara iz Evrope su slabiji od naših, imaju manju nosivost nego našiˮ. Ta izjava bi više priličila nekom ko ima četiri razreda osnovne škole.
To je u skladu sa njegovim izjavama na društvenim mrežama, kojih je sve više. Obećava silna povećanja penzionerima ako glasaju za njegovu vlast, što je potrebno da Srbija ostane na vrhu Evrope po privrednom rastu. Čovek izgovori takvu perfidnu obmanu sa najsmirenijim izgledom pravednika. Jer crnogorska i makedonska privreda rastu kao i srpska, čak je procena za Crnu Goru i nešto veća.
Opet bestidno prodaje svoju tezu da je spasao Srbiju od propasti, „jer ona nije imala ništa, a onda su došli žuti i odneli joj sveˮ. Šta mislite, je lʼ on to stvarno misli, ili je svestan da bez izvršene privatizacije od strane „žutihˮ ne bi ni on mogao ništa da uradi, ali samo valja svoju žvaku? A valja je sve ubeđenije da je istina zbog onog starog „hiljadu puta ponovljena laž postaje istina u javnom prostoruˮ, a i zbog egzistencijalnog očaja čoveka koji gubi harizmu.
No, ne samo on, već i njegovi saradnici doživljavaju blamaže u kontaktu sa probuđenim narodom. Na otvaranju Nušićijade u Ivanjici publika je toliko uporno skandirala „Studenti pobeđujuˮ da je Nikola Selaković odustao od planiranog govora. A to što šalje Selakovića, koji je optužen za organizovani kriminal zbog malverzacija oko generalštaba, pokazuje koliko Kesedžija ne razume delovanje pravne države, pa ga samim tim i prezire. Poučen time, on je u Užicu organizovao svoj skup tako da su samo određeni ljudi mogli tamo da uđu. Kad su neki građani Užica pokušali da uđu, policija ih je nasilno oterala, te je došlo do sukoba. To je otprilike scenario koji je Kesedžija, očigledno, spremio i za izbore. Ali, narod ga se ne plaši više, tako je barem u Užicu.
Skupština je raspravljala o rebalansu budžeta koji je potreban za obećana isplaćivanja jednokratne pomoći penzionerima. Opozicija tvrdi da je to zloupotreba državnih para u izborne svrhe, tj. da Kesedžija i Mali ne mogu tek tako s njima da raspolažu, ali Milenko Jovanov odgovara da su to državne pare koje se koriste za pomoć najugroženijima, a da su takvu operaciju omogućili predsednik i ministar svojim vrednim radom.
S druge strane, Ana Brnabić je predložila da se promeni Ustav da bi Kesedžija mogao da se vrati na predsedničko mesto posle mandata kao premijer, baš kao što je Putin svojevremeno uradio.
Time Daltoni poručuju da su sigurni u pobedu na parlamentarni izborima i da čak očekuju dvotrećinsku većinu koja je potrebna za promenu Ustava, te da su uvereni da će na referendumu koji ide posle odluke Skupštine o promeni Ustava sigurno dobiti podršku. To je možda najveći blef koji nam nudi Kesedžija, ali malo uvijen u oblandu propisa koji nisu poznati baš svima, jer on zna da će oni koji najmanje znaju o tome najviše da poveruju u njegovu snagu, a ipak to su samo Brnabićkine ideje.
Smrt Ratka Mladića u zatvoru izazvala je silne komentare. Mnogi su iskreno ogorčeni time što je Mladić osuđen za ratne zločine, kad je bio izvanredan vojnik. Oni ne shvataju da su to dva nezavisna stanja. Neko može biti veoma sposoban i hrabar vojnik, a da bude ratni zločinac. Najbolji primer je Oto Skorceni koji je bio izuzetno sposoban komandos (oslobodio je Musolinija iz zatočeništva na Gran Sasu), ali je bio pogani nacista.
Piše: Vladimir M. Ristić
