Završetak studija trebalo bi da predstavlja početak profesionalnog puta, ali za veliki broj diplomaca ili onih koji su na korak do diplome, prvi koraci na tržištu rada pretvaraju se u dugotrajnu potragu za prilikom koja nikako da stigne. Iako poseduju znanje, motivaciju i želju za radom, suočavaju se sa preprekom koja se iznova ponavlja-nedostatak radnog iskustva.
– Moj prvi posao bio je van struke. To je bio jedan studensti kafić u kom nisu tražili iskustvo i sa namerom sam baš tu konkurisao jer je verovatnoća da me zaposle kao neiskusnog radnika bila velika. Ali kada pričamo o mojoj struci, a to je programiranje, traži se iskustvo od minimum dve i po godine, što je za studenta čak i onog najboljeg nemoguće, objašnjava Damjan I. apsolvent Akademije strukovnih studija Šumadije u Kragujevcu.
Tokom poslednje godine studija mnogi studenti pored prakse na fakultetima, šalju prijave za stručne prakse, programe volontiranja i početne pozicije, u nadi da će im to obezbediti neophodno iskustvo. Međutim, postavlja se pitanje da li polaznici programa praksi i volontiranja zaista dobiju priliku da se osposobe za rad u toj oblasti i steknu iskustvo koje se od njih zahteva?
– Na trećoj godini studija postoji obavezna praksa u velikim kompanijama. Ta praksa traje mesec i po dana gde dodele jednog mentora na deset studenata i svi zajedno radimo. To nije dobro jer u većini slučajeva samo gledaš kako mentor radi i ti lično nemaš nikakav dodir sa zadacima koji treba da se reše. Drugi problem je taj što praksa nije obavezna i uglavnom studenti to vreme koriste kako bi završili neke druge obaveze vezane za fakultet jer su svesni da im praksa neće mnogo koristiti, govori Damjan.
Konstantno odbijanje često dovodi do demotivacije mladih ljudi i osećaja da godine obrazovanja nisu donele očekivane mogućnosti. Uprkos tome, mnogi ne odustaju od potrage za poslom i nastavljaju da ulažu u svoje znanje i veštine i ako se još nijedna vrata nisu otvorila, dok rečenicu ,,Javićemo Vam se“, sve češća čuju.
– Prosto verujem da to nisu zasigurno zatvorena vrata, već samo još jedan značajan korak koji treba da prođe pre stupanja u bilo koji radni odnos. Naravno, odbijanja i izostanak prilika mnogo utiču na motivaciju, ali i to treba izdržati, preći preko toga, i odjednom će se vrata ka poslu otvoriti, objašnjava Dragoslav V. student master studija za harmoniku Filološko-umetničkog fakulteta
Međutim, kada se nakon dugog perioda čekanja ukaže prilika i vrata se otvore, ona često vode do poslova koji nisu u vezi sa profesijom za koju su se mladi školovali. Upravo tada počinje preispitivanje sopstvenih odluka, uloženog truda i godina provedenih u obrazovanju. Osećaj da znanje i veštine stečene tokom školovanja ostaju neiskorišćeni, kod mladih često izaziva razočaranje, nesigurnost i sumnju u budućnost njihove profesionalne karijere.

– Često se zapitam zbog čega sam potrošio tolike godine života na školovanje, ali onda shvatiš da je sve to samo novo iskustvo i da nikad ne znaš šta ti najviše odgovara. Menjaćeš interesovanja, a ako i dalje čekaš posao iz snova, on će doći kada za njega budeš bio spreman. Muzika je obimna oblast, samo mala prekvalifikacija, verujem, može me dovesti do mog posla iz snova, iskren je Dragoslav.
I pored toga što mladi ne gube veru u to da će se vrata ka poslu koji priželjukuju otvoriti, često razmišljaju o tome kako se ta vrata nalaze izvan granica naše zemlje.
– Razmišljao sam o odlasku iz zemje zarad posla u struci. Ako si ti dobar u svojoj oblasti i imaš veliko znanje, inostrane firme će se boriti za tebe. Pored nedostatka radnog iskustva, dodatan problem koji mlade odvraća od ostajanja u našoj državi, jesu plate za struke koje se negde mnogo više vrednuju nego kod nas. I onda veliki broj odličnih studenata odlazi iz zemlje jer zna da će u inostranstvu dobiti priliku da pokažu svoje veštine i znanje iako nemaju iskustvo, a to će naravno biti vrednovano i cenjeno, objašnjava Damjan.
– Bez obzira da li se govori o inostranstvu ili našoj državi, mreže kontakata mogu dosta pomoći u pronalasku prvog posla, čak i kada za njega nemate radnog iskustva, kaže Dragoslav.
Mreže i kontakti nisu uvek presudni, ali je mnogo lakše ući u neki sistem ako već poznajete nekog ko je njegov deo.

Problem nedostatka radnog iskustva ostaje jedna od najvećih prepreka sa kojima se mladi suočavaju na početku karijere. Između zahteva poslodavaca i želje da steknu prve profesionalne veštine, mnogi se nalaze u začaranom krugu iz kojeg teško pronalaze izlaz. Ipak, uprkos brojnim odbijanjima i izazovima, mladi ne gube nadu da će dobiti priliku da pokažu svoje znanje i sposobnosti. Jer upravo ta prva prilika može predstavljati ključni korak ka izgradnji uspešne profesionalne budućnosti.
Za kraj Dragoslav poručuje studentima:
– Fakultet je samo mesto gde se sastaju ljudi sličnih interesovanja i stavova. Završavanje istog ne znači da ste predodređeni za neko radno mesto, nego da kroz to školovanje izgrađujete sebe i kristališete vaše misli o tome šta biste radili. Na kraju dolazi titula, koja je presudna samo u nekim branšama.
IZVOR: Res Publika
