Kad je Ričard treći u Šekspirovom opisu bitke kod Bosforta izgovorio reči iz naslova, on je stvarno mislio na konja. Kad bi u nekom budućem komadu te reči bile dodeljene Kesedžiji, on bi mislio na premijersko mesto, kao trojanskog konja za njegov ostanak na vlasti.
Bilo kako da bilo, teško je naći u istoriji nekoga ko se tako grčevito držao za vlast kao naš sadašnji predsednik. Ni u našoj ni u svetskoj istoriji nema takvog primera. Recimo, knez Miloš je toliko voleo vlast da je ubio svog kuma Karađorđa, odsekao mu glavu i poslao je u Istanbul sultanu. Ali, kad su se ustavobranitelji digli protiv njega, on je abdicirao i otišao u Beč, želeći da izbegne građanski rat.
Moderni ustavobranitelji, studenti, digli su se pre čitave godine dana, a naš Kesedžija još uvek se grčevito drži vlasti, manipulišući, lažući, potežući instrumente prinude. Šta više, drsko pravi planove do 2035. godine, čineći sebe smešnim. Opet pokušava po svaku cenu da dobije sve lokalne izbore u martu. Dosad je bio uspešan u tome, samo zato što nije sproveo presudu suda iz Negotina, da se izbori ponove na nekim biračkim mestima. To je prvi put od kako je on na vlasti da sud presudi nešto što ne ide u prilog SNS-u.
Takođe je sud u Mionici osudio članicu izborne komisije Lepu Teodosijević zbog krađe dva glasa na izborima 2023. Neki misle da je to nedovoljno za svu onu krađu koja je izvršena na tim izborima, ali CRTA s pravom to pozdravlja kao presedan.
Studenti drže u šahu Kesedžiju time što ne izlaze sa listom dok se ne raspišu izbori. Kesedžijin aparat je u potpunosti paralisan time, jer režim koji se zasniva na argumentaciji po čoveku nema koga da blati.
Mašinerija koja je spremna da pljuje po svakom ko joj se suprotstavi vrti se u praznom hodu. Probali su oni da ubace u sistem blaćenja i rektora Vladana Đokića. Kesedžijini vučkodlaci počeli su da usmeravaju svoje otrovne strele na njega. Ali, pošto je samo njihova pretpostavka da je on na listi i time, po njihovom borniranom mišljenju, vođa studentskog pokreta, to im nije uspelo. Splasnuli su sa njegovim pominjanjem, a nekog drugog nisu našli.
Neverovatna je upornost Kesedžijina, svi instrumenti vlasti mu polako klize iz ruku, a on sve bešnje pokušava da se održi na vlasti. Kao mali je bio neomiljen kod drugova, ali je uporno pokušavao da se bori protiv toga umiljavajući se profesorima, pa čak se i uključujući u navijačke grupe. Upornost mu se isplatila, uspeo je da ga zavole mase. Sada mu se i to kruni, a on se nada da će upornost i ovog puta da mu se isplati i da će da povrati popularnost.
Trenutno se lome koplja na martovskim lokalnim izborima u deset opština. Ako izgubi samo jednu, biće mu otkinuta noga. Zato on grčevito primenjuje sve svoje metode, prijavljuje fantomske liste, blati protivnike na lokalnim medijima koje je zakupio, ali mu ne cvetaju ruže u Boru ili Kuli i još mnogo gde. Doduše, u Smederevskoj Palanci mu događaji idu na ruku, jer studenti i opozicija ne mogu da nađu zajednički jezik, ali tačno se vidi kako studenti uče na svojim greškama. Ovog puta su karte bolje promešanae.
Uhapsili su Zlatka Kokanovića, pa ne dozvoljavaju njegovoj porodici da ga vidi. Ćerku Jelicu su čak oborili na ulicu kad je pokušavala da mu priđe. Otpuštaju neposlušne državne službenike u nadi da će da zaplaše narod, ali sve su manje uspešni u tome, jer je narod jedna velika masa koju ne možeš da otpustiš. Možeš da je zavedeš i da je držiš jedno vreme u šaci, ali ne možeš da je otpustiš! A Kokanovića su pustili da se brani sa slobode.
Naša opozicija se opet pokazuje government friendly i opet ne može ništa da se dogovori, ali to ne može da umanji popularnost studenata. Kesedžija je pokušao da podeli studente, ali je uspeo samo da izoluje opoziciju, ne i da oslabi studente. Studenti su nerešiva zagonetka za ćacijevski razum.
Međutim, ni vlast ni opozicija, a ni studenti ne objavljuju rezultate ispitivanja javnog mnjenja. Jasno, studenti nemaju para da plate istraživanja, ali ovi drugi? Jedino Đorđe Vukadinović povremeno objavljuje svoja istraživanja i u njima SNS zajedno sa koalicionim partnerima pada na 35, a studenti imaju solidnih 43 procenata. No, njegova istraživanja se dosad nisu pokazala preciznim.
Ironija istorije je što u pomoć studentima stiže svetska naftna kriza. Na sledećem glasanju će i njegovi birači da mere stvari preko novca koji moraju da daju za pun rezervoar. To je poetska pravda, jer se Kesedžija uzdigao na tome što se našao u pravo vreme na pravom mestu. Ekonomska stabilizacija, koju on pripisuje sebi, posledica je izlaska iz tranzicione krize kroz koju je zemlja prolazila početkom 2000-tih i koja nije bila njegova zasluga, jer je Srbija, posle uobičajene smene prvih vlada, prešla polovinu privatizacije, te je počela da funkcioniše ekonomija.
Ni sada nije njegova greška naftna kriza, ali on se nalazi na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. To će sigurno da utiče na rezultate sledećih izbora. On je svestan toga jer za sada smanjuje akcize, pa gorivo skače minimalno, ali to će uskoro da utiče na budžet, te neće moći da servisira penzije. A onda će njegovi birači još više da se okrenu protiv njega.
Pokušaj da se Srbija predstavi kao oaza mira u svetu obuhvaćenom ratnim vihorom kratkog je daha, jer ni zemlje u našem okruženju ne ratuju. Ni agresivna propaganda to ne može da sakrije.
Ali, Kesedžija ne odustaje. Radoičić, traženi kriminalac, preti građanima u Kosjeriću i Bajnoj Bašti. Ipak, građani se sve manje plaše. Obraćaju se policiji i BIA, koje verovatno neće reagovati.
Kupuje supersonične rakete iz Kine, to koristi da Hrvatsku prikaže kao opasnost, optužujući je, usput, za podržavanje „obojene revolucije“. Dakle, polako ispucava sve svoje „argumente“…
No istorija nas uči da izbori mogu da se izgube i uz neregularnosti.
Piše: Vladimir M. Ristić
